Sveti Kornelije, papa, i Ciprijan, biskup, mučenici

Ciprijan, ugledni retor koji je razdao imutak

Ciprijan se rodio početkom trećeg stoljeća u Kartagi kao ugledan i imućan retor, prije nego što se oko 246. obratio na kršćanstvo pod utjecajem starijeg svećenika Cecilijana. Kao katekumen zavjetovao se na čistoću i podijelio velik dio svojeg imutka siromasima, prodavši čak i svoje vrtove, koje su mu, prema predaji, prijatelji potom otkupili i vratili. Unatoč protivljenju dijela klera, oko 248. ili 249. izabran je za biskupa Kartage, iako je, kako sam piše, dugo oklijevao prihvatiti tu službu, smatrajući se nedostojnim.

Decijev progon i pitanje otpalih

Kad je car Decije početkom 250. pokrenuo sustavan progon kršćana, u kojem je smrtno stradao i rimski papa Fabijan, Ciprijan se povukao na sigurno mjesto kako bi iz skrovišta nastavio voditi svoju Crkvu, odluka koju su mu protivnici kasnije neprestano predbacivali kao kukavičluk. Iz skrovišta je hrabrio ispovjednike vjere i pisao pohvalnice mučenicima. Progon je izazvao dublju krizu - tisuće je kršćana u Kartagi otpalo, žrtvujući poganskim bogovima ili kupujući lažne potvrde o žrtvovanju (libelli). Ciprijan je ustrajao na tome da se pitanje ponovnog primanja otpalih u Crkvu ostavi crkvenim saborima, odbijajući prebrzo opraštanje koje su nudili pojedini ispovjednici.

Kornelijev izbor i sukob s Novacijanom

Nakon gotovo godinu dana upražnjene rimske biskupske stolice, u ožujku 251. za papu je izabran Kornelije, opisan kao umjereniji kandidat naspram rigorističnog svećenika Novacijana. Novacijan je tvrdio da Crkva otpalima tijekom progona nikada ne smije oprostiti, dok se Kornelije zalagao za mogućnost pomirenja kroz iskrenu pokoru. Kad su Novacijanovi pristaše dali zaredili svog vođu za suparničkog biskupa, Kornelije je sazvao sabor od šezdeset biskupa koji je potvrdio njegov izbor i izopćio Novacijana. U tom je sporu presudnu potporu Korneliju pružio upravo Ciprijan, s kojim je izmijenio opsežnu prepisku o jedinstvu Crkve i naravi biskupske službe.

Progonstvo i smrt pape Kornelija

Kad su 251. progoni obnovljeni pod carem Trebonijanom Galom, Kornelije je prognan u Centumcele, današnju Civitavecchiju, gdje je umro u lipnju 253., prema jednim izvorima od posljedica teškoća progonstva, prema drugima nasilnom smrću. Pokopan je u rimskim katakombama s natpisom koji ga slavi kao mučenika.

Ciprijanovo mučeništvo u Kartagi

Ciprijan je nakon Kornelijeve smrti nastavio voditi kartašku Crkvu, uključujući i spor s rimskim papom Stjepanom I. oko krštenja heretika, u kojem se zalagao za ponovno krštavanje obraćenika iz krivovjerja, suprotno rimskom običaju. Kad su 257. progoni ponovno pooštreni, prokonzul Paternus pozvao je Ciprijana na ispitivanje; biskup je javno priznao svoju vjeru, ali odbio odati imena drugih klerika, zbog čega je prognan u Kurubis. Pod još strožim carskim edictom vraćen je u Kartagu, gdje je 14. rujna 258. javno, pred okupljenim mnoštvom, kleknuo u molitvu i bio pogubljen mačem, postavši prvi kartaški biskup mučenik.

Zajedničko svjedočanstvo dvojice prijatelja

Kornelije i Ciprijan slave se zajedno 16. rujna, iako su djelovali u različitim gradovima i umrli u različitim godinama, jer njihova prepiska i suradnja u obrani crkvenog jedinstva u vrijeme raskola i progona predstavljaju rijedak i dragocjen primjer kako su biskupi ranog kršćanstva, unatoč udaljenosti i opasnosti, jedni druge podupirali u vjernosti Kristovu nauku sve do mučeničke smrti.

Nasljeđe za razumijevanje crkvenog jedinstva

Ciprijanova rasprava O jedinstvu Katoličke Crkve, napisana upravo u kontekstu spora s Novacijanom, ostala je jedan od najvažnijih ranokršćanskih tekstova o naravi crkvenog zajedništva, s njegovom poznatom slikom Crkve kao nepodijeljene tunike Kristove koja se ne smije derati. Zajedničko slavlje dvojice biskupa - jednog iz Rima, drugog iz Kartage - i danas podsjeća da je jedinstvo mjesnih Crkava, unatoč različitim tradicijama i katkad oštrim raspravama poput one o krštenju heretika, ostalo temeljna vrijednost koju su ranokršćanski pastiri branili čak i pod prijetnjom smrti.