Sveti Krizogon, mučenik

Malo pouzdanog, mnogo štovanja

O svetom Krizogonu povijesno se zna vrlo malo - njegov je lik uglavnom sačuvan kroz pobožnu predaju, a ne kroz suvremene dokumente. Ono što je sigurno jest da je stradao u Akvileji, vjerojatno tijekom Dioklecijanova progona kršćana krajem 3. ili početkom 4. stoljeća, te da je ondje odmah bio okružen javnim štovanjem vjernika toga kraja.

Legenda o Anastaziji

Prema kasnijoj predaji, Krizogon je bio službenik na dvoru rimskog upravitelja i ujedno kršćanski učitelj Anastazije, kćeri uglednog Rimljanina Pretekstata. Dok je Anastazija bila zatvorena zbog svoje vjere, Krizogon ju je, prema legendi, tješio pismima punim duhovne ohrabre. Ta veza između dvoje mučenika ostala je trajno zapisana u njihovu zajedničkom štovanju.

Uhićenje i smrt

Legenda navodi da je i sam Krizogon po carevoj zapovijedi doveden pred Dioklecijana u Akvileju, gdje je osuđen na smrt i 24. studenoga 303. godine pogubljen odrubljivanjem glave na mjestu zvanom Aquae Gradatae, dvanaestak milja od grada uz cestu Via Gemina. Njegovo su tijelo, prema predaji, dostojno pokopale tri kršćanke - Hiona, Agapa i Irena - zajedno sa starim svećenikom Zoilom. Koliko je od ove priče povijesno utemeljeno, a koliko kasnija pobožna nadogradnja, danas se ne može sa sigurnošću utvrditi; neki izvori Krizogona opisuju i kao vojnika, svećenika, a možda i biskupa Akvileje.

Širenje štovanja do Rima

Štovanje svetog Krizogona vrlo je rano prešlo granice Akvileje i doprlo do Rima, gdje mu je posvećena crkva u četvrti Trastevere koja postoji i danas. Njegovo se ime spominje u rimskom kanonu mise, među najstarijim mučenicima koje Crkva časti u samom središtu euharistijskog slavlja - znak koliko je drevno i raširemo bilo njegovo štovanje već u prvim stoljećima kršćanstva. Rimski martirologij njegov spomen bilježi 24. studenoga, dok ga Grci slave 16. travnja.

Mjesto među ranim mučenicima

Krizogonov primjer pokazuje koliko je teško razlučiti povijesnu jezgru od kasnije pobožne nadogradnje kod mnogih ranih mučenika. Dok je njegovo štovanje u Akvileji i Rimu nedvojbeno drevno, potvrđeno spomenom u samom kanonu mise, pojedinosti njegove veze s Anastazijom i okolnosti njegove smrti poznate su gotovo isključivo iz kasnijih legendarnih tekstova nastalih stoljećima poslije njegove smrti. Suvremena crkvena povijest stoga s oprezom pristupa takvim pričama, prihvaćajući ih kao izraz pobožnosti zajednice, a ne kao pouzdano povijesno svjedočanstvo.

Crkva u Trastevereu

Bazilika San Crisogono u rimskoj četvrti Trastevere jedna je od najstarijih rimskih titula - naziva za drevne rimske župne crkve povezane s imenom mučenika ili dobrotvora. Njezino postojanje već u četvrtom stoljeću svjedoči da je štovanje Krizogona u Rimu bilo ustaljeno vrlo rano, znatno prije nego što su nastale legende koje danas povezuju njegov lik sa svetom Anastazijom.

Ime u srcu liturgije

Rimski kanon mise, jedna od najstarijih euharistijskih molitava latinske Crkve, među imenima mučenika koje spominje uz Petra i Pavla nabraja i Krizogona - popis koji seže u prva stoljeća kršćanstva i koji se u rimskom obredu moli i danas. Uvrštenje njegova imena u taj popis, uz malen broj drugih ranih mučenika, jedan je od najjačih pokazatelja koliko je njegovo štovanje u samom Rimu bilo drevno i ustaljeno, unatoč oskudnosti pouzdanih povijesnih podataka o njegovu životu. Vjernici koji danas mole tu drevnu molitvu, i ne znajući punu priču o svecu čije ime u njoj čuju, na neki način nastavljaju štovanje koje seže gotovo do samih početaka kršćanstva u Rimu. U tom smislu Krizogonov primjer pokazuje kako je i najskromnije sačuvano ime moglo ostati trajno upisano u srce kršćanskog bogoslužja, dok su mnogi detaljniji, ali manje utemeljeni opisi njegova života ostali tek pobožna predaja.