Sveti Kuzma i Damjan, mučenici

Braća iz kršćanske obitelji

O podrijetlu Kuzme i Damjana postoji nekoliko različitih predaja, što je za rane kršćanske mučenike uobičajeno. Jedna verzija žitija smješta njihovo rođenje u Arabiju, druga u Malu Aziju ili Mezopotamiju; obje se slažu da su odrasli u kršćanskoj obitelji, koju je nakon rane smrti oca odgajala pobožna majka, u predaji nazvana Teodota ili Teodora, s posebnim naglaskom na milosrđe prema siromašnima i bolesnima. Braća su izučila liječnički poziv, studirajući medicinu u sirijskim gradovima svog vremena, i prema žitiju primila poseban dar liječenja tjelesnih i duševnih bolesti molitvom, koji su spajali s medicinskim znanjem svog vremena, ne odvajajući jedno od drugoga.

Liječnici bez naplate

Postali su poznati po tome što su liječili i ljude i životinje, ne tražeći nikakvu naknadu, slijedeći Kristovu zapovijed „besplatno primiste, besplatno dajite“. Zbog toga su u istočnoj crkvenoj predaji nazivani besrebrenicima, imenom koje se u pravoslavnoj i grkokatoličkoj tradiciji daje i drugim svecima liječnicima koji su njihovim primjerom slijedili isto načelo. Jedna od poznatijih priča iz žitija govori o izlječenju teško bolesne žene Paladije, koja je iz zahvalnosti Damjanu ponudila tri jaja u čast Trojstva, dar koji je brat isprva shvatio kao kršenje njihova zavjeta besplatnog liječenja, sve dok mu ozdravljena žena nije objasnila da dar nije bio plaćanje, nego čin pobožnosti.

Mučeništvo

Zbog svoje vjere braća su naposljetku uhićena i pogubljena za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana, vjerojatno oko 303. godine. Prema jednoj predaji stradali su u Cirru, starom sirijskom gradu na području današnje Turske, dok druga verzija žitija njihovo mučeništvo smješta u Egeju u Ciliciji, a treća govori o pogubljenju zajedno s još trojicom braće koja su također bila liječnici. Takva razmimoilaženja u pojedinostima uobičajena su za mučenike prvih stoljeća Crkve, o kojima su žitija pisana tek naknadno, na temelju usmene predaje i lokalnog štovanja.

Zaštitnici braka i obitelji

Predaja im pripisuje i zaštitu kršćanskog braka, nakon što su, prema žitiju, spasili ženu od napadača opsjednutog zlim duhom koji ju je pokušao napasti na putu. Njihovo se štovanje, potvrđeno već od petog stoljeća, brzo proširilo istočnim Sredozemljem, a kasnije i po cijeloj kršćanskoj Europi, gdje su postali osobito omiljeni zaštitnici liječnika, kirurga i ljekarnika, a njihova su imena ušla i u rimski kanon mise kao znak njihove važnosti u ranoj Crkvi.

Relikvije i štovanje

Njihove su moći, prema jednoj predaji, pokopane u mjestu Theremanu u Mezopotamiji, gdje je nad njima podignuta bazilika koja je postala hodočasničko odredište. Kult Kuzme i Damjana raširio se i na zapadnu Crkvu, gdje su prikazivani u liječničkoj odjeći s posudicama za lijekove, kao simbol nesebične medicinske skrbi utemeljene u vjeri. U Rimu im je, uz Forum Romanum, posvećena bazilika s ranim mozaicima, a slična su svetišta podizana i u Carigradu.

Lik u umjetnosti i medicini

Kult Kuzme i Damjana osobito je ojačao u renesansnoj Italiji, gdje ih je obitelj Medici u Firenci uzela za svoje osobne zaštitnike, financirajući gradnju crkava i naručujući umjetnička djela s njihovim likom, među njima i radove slikara poput Fra Angelica. Njihov je primjer liječenja bez naplate ostao trajni etički ideal za liječničku struku, spominjan i u novije doba kad se raspravlja o odnosu zdravstvene skrbi i tržišnih zakonitosti. U pravoslavnoj tradiciji njihov se blagdan slavi i 1. srpnja, dok zapadna Crkva zadržava datum 26. rujna, kao fakultativnu memoriju obilježenu posebnom pobožnošću u bolnicama i medicinskim zajednicama diljem svijeta. U hrvatskim krajevima njihovo se štovanje očuvalo u nekoliko starih crkava posvećenih upravo njima, gdje se do danas mole za ozdravljenje bolesnih i za zaštitu onih koji rade u zdravstvu, osobito u vrijeme epidemija kad njihov primjer nesebične skrbi dobiva novu, aktualnu težinu.