Sveti Lav IX., papa

Plemić iz Alzacije

Bruno od Egisheim-Dagsburga rođen je 21. lipnja 1002. u Egisheimu kraj Colmara u Alzaciji, u uglednoj plemićkoj obitelji povezanoj s carskom kućom - otac Hugo bio je prvi rođak cara Konrada II. Roditelji su bili poznati po pobožnosti i naobrazbi, a obitelj je tijekom stoljeća dala nekoliko svetaca i carskih dostojanstvenika. Već sa pet godina Bruno je poslan u školu biskupa Bertolda u Toulu, gdje je zajedno s bratićem Adalberonom pokazao dar za pisanje, teologiju, kanonsko pravo i glazbu. Prema kasnijoj predaji, kao dječak je teško ozlijeđen u napadu životinje te je čudesno ozdravio zagovorom svetog Benedikta.

Put do biskupske stolice

Sa osamnaest godina postao je kanonik stolne crkve sv. Stjepana u Toulu (1017.), a s dvadeset i dvije đakon. Od 1024. služio je kao kapelan na dvoru cara Konrada II., a 1026. vodio je vojni odred u Italiju - dužnost koja je u to doba bila uobičajena za visoke crkvene dostojanstvenike povezane s carskom kućom. Godine 1027. izabran je za biskupa Toula, gdje je gotovo dvadeset pet godina djelovao kao sposoban upravitelj i mirotvorac, poznat po brizi za siromahe i disciplini klera u vlastitoj biskupiji.

Izbor za papu

Car Henrik III. imenovao ga je za papu na saboru u Wormsu 1048./1049., unatoč Brunovu oklijevanju - prema predaji pristao je tek uz uvjet da ga rimski kler i narod uistinu slobodno prihvate, pa je u Rim krenuo pješice, kao hodočasnik, umjesto da dužnost preuzme izravno carskim imenovanjem. Stupio je na papinsku stolicu 12. veljače 1049. pod imenom Lav IX., u četrdeset i sedmoj godini života.

Reformator na putu

Odmah je pokrenuo borbu protiv simonije, odnosno kupoprodaje crkvenih službi, i protiv nečistoće klera (nikolaitizma). Za razliku od prijašnjih papa koji su reforme provodili uglavnom iz Rima, Lav IX. je sam putovao Europom - u Francusku, Njemačku i druge zemlje - i na saborima u Reimsu, Mainzu i drugdje osobno provodio odluke pred okupljenim biskupima, zbog čega je nazivan „hodočasnikom apostolom“ (Peregrinus Apostolicus). Za njegova pontifikata Island je dobio svog prvog domaćeg biskupa, a papa je osobno posvećivao crkve i relikvije na svojim putovanjima.

Poraz kod Normana

U svibnju 1053. Lav IX. je kao vrhovni gospodar Beneventa osobno predvodio vojni pohod protiv normanskog širenja u južnoj Italiji, zabrinut zbog nasilja kojim su normanski plaćenici pustošili taj kraj. Kod Civitate je njegova vojska poražena te je osam mjeseci proveo kao zarobljenik Normana, koji su ga, prema izvorima, ipak tretirali s poštovanjem dostojnim njegova položaja.

Veliki raskol 1054.

U srpnju 1054. njegovi izaslanici u Carigradu, predvođeni kardinalom Humbertom od Silve Candide, ekskomunicirali su carigradskog patrijarha Mihaela Cerularija zbog spora oko crkvene vlasti, liturgijskih pitanja (poput uporabe beskvasnog kruha) i teoloških razlika. Taj čin, počinjen dok je Lav IX. već bio na samrti ili tek preminuo, smatra se formalnim početkom raskola između zapadne i istočne Crkve koji traje do danas, iako su njegovi korijeni bili stariji i dublji od samog akta ekskomunikacije.

Smrt i štovanje

Papa Lav IX. umro je 19. travnja 1054. u Rimu, nedugo nakon povratka iz normanskog zarobljeništva, iscrpljen bolešću i porazom. Pokopan je u bazilici svetog Petra; kasnije mu je pripisan niz čudesa na njegovu grobu, a uvršten je u Rimski martirologij ubrzo nakon smrti, praksom neformalne kanonizacije uobičajenom u to doba. Godine 1087. papa Viktor III. premjestio je njegove relikvije. Grad Benevento, koji je branio od Normana, proglasio ga je 1762. svojim nebeskim zaštitnikom.