Sveti Lovro, đakon i mučenik

Đakon pape Siksta II.

Lovro je, prema ranoj rimskoj predaji, bio rodom iz Huesce u Španjolskoj, iako ni to podrijetlo nije posve sigurno potvrđeno. U Rimu je bio jedan od sedmorice đakona koji su papi Sikstu II. pomagali u vođenju Crkve, zadužen posebno za upravljanje crkvenom imovinom i raspodjelu pomoći siromasima, udovicama i sirotama - dužnost od velike važnosti u ranoj Crkvi, koja je organizirano brinula o najugroženijima svoje zajednice.

Progon cara Valerijana

Godine 257. i 258. car Valerijan izdao je edikte protiv kršćana kojima je, među ostalim, naredio pogubljenje biskupa, svećenika i đakona. Papa Siksto II. uhićen je i pogubljen 6. kolovoza 258. godine, zajedno s nekoliko svojih đakona, dok je predavao bogoslužje u katakombama. Prema predaji, Lovro nije bio uhićen odmah s papom, nego mu je, umirući, Siksto navijestio da će i on, kao đakon, uskoro krenuti istim putem.

Predaja o crkvenom blagu

Poznata legenda, koju prenosi crkveni pisac Ambrozije Milanski krajem 4. stoljeća, govori da su rimske vlasti od Lovre zatražile da preda crkveno blago. Lovro je navodno zatražio nekoliko dana odgode, tijekom kojih je razdijelio novac i dragocjenosti siromasima, a kad se pojavio pred sucem, doveo je sa sobom skupinu bolesnih, siromašnih i unesrećenih ljudi te izjavio da su to pravo blago Crkve. Ta gesta, ako je povijesno točna, stajala ga je života, no važno je naglasiti da je riječ o predaji zapisanoj desetljećima nakon događaja, ne o suvremenom svjedočanstvu.

Mučeništvo na rešetki

Najpoznatiji detalj njegove mučeničke smrti - da je bio pečen na užarenoj metalnoj rešetki i da je za vrijeme muke izgovorio dosjetku kako ga treba okrenuti jer je jedna strana već dovoljno pečena - potječe iz kasnije, poetski oblikovane predaje, a ne iz suvremenog izvještaja o njegovoj smrti. Povijesničari smatraju vjerojatnijim da je, poput drugih mučenika toga vremena, pogubljen mačem ili nekim drugim uobičajenim rimskim načinom smaknuća, dok je motiv rešetke vjerojatno nastao kao pobožna, dramatična razrada kasnije predaje. Bez obzira na točan način smrti, njegovo mučeništvo 10. kolovoza 258. rano je i čvrsto potvrđeno u rimskoj liturgijskoj tradiciji.

Štovanje kroz stoljeća

Lovro je od najranijih stoljeća kršćanstva jedan od najštovanijih rimskih mučenika, uz Petra i Pavla. Nad njegovim grobom na rimskoj cesti Via Tiburtina podignuta je bazilika San Lorenzo fuori le Mura, jedna od sedam starih rimskih hodočasničkih bazilika. Njegovo se ime spominje u rimskom kanonu mise, među najstarijim mučenicima koje Crkva izričito imenuje u središnjoj euharistijskoj molitvi, što svjedoči o njegovu iznimnom ugledu već u prvim stoljećima kršćanstva.

Zvijezde padalice njegova imena

U srednjoeuropskoj i hrvatskoj narodnoj tradiciji noć oko 10. kolovoza, kad je najveća aktivnost meteorskog roja Perzeida, narod je stoljećima nazivao „Lovrinim suzama“, vjerujući da su padajuće zvijezde znak njegove muke na rešetki. Riječ je o pučkoj, poetskoj povezanosti astronomske pojave s datumom svečeva mučeništva, bez ikakve teološke podloge, ali toliko raširenoj da je u više europskih jezika izraz za kolovoške zvijezde padalice do danas ostao vezan uz njegovo ime.

Zaštitnik knjižnica i kuhinja

Osim siromašnih i vatrogasaca, Lovro se u pučkoj pobožnosti štuje i kao zaštitnik kuhara, pekara i svih koji rade s vatrom, upravo zbog predaje o rešetki, a u nekim je krajevima povezan i sa zaštitom knjižnica i arhiva, vjerojatno zbog uloge koju je kao đakon imao u čuvanju crkvenih dokumenata i imovine. Rimska bazilika podignuta nad njegovim grobom stoljećima je bila i mjesto pokopa papa i ugledn ih građana, a nakon oštećenja u savezničkom bombardiranju 1943. obnovljena je i danas ostaje jedna od sedam glavnih hodočasničkih crkava grada Rima.