Sveti Marko Križevčanin, svećenik i mučenik

Podrijetlo i školovanje

Marko Križevčanin rođen je 1589. godine u Križevcima, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Osnovno je obrazovanje stekao u rodnom gradu, a daljnje školovanje nastavio je u isusovačkom kolegiju u Grazu, gdje je stupio i u Marijinu kongregaciju, pobožno bratstvo za mladiće koji su željeli produbiti duhovni život. Kao kandidat za svećenika zagrebačke biskupije, primljen je u ugledni rimski kolegij Germanicum et Hungaricum, gdje je studirao od 1611. do 1615. godine, ustanovu koja je obrazovala svećenike namijenjene službi u srednjoeuropskim, često vjerski razjedinjenim krajevima.

Svećenik u burnom vremenu

Nakon završetka studija i ređenja, Marko se vratio u domovinu i djelovao je kao kanonik zagrebačkog kaptola te kao arhiđakon u više krajeva sjeverne Hrvatske. Bilo je to razdoblje snažnih vjerskih sukoba u srednjoj Europi, u sjeni protureformacije i, ubrzo, izbijanja Tridesetogodišnjeg rata (1618.-1648.), rata koji je u velikoj mjeri bio i sukob katoličkih i protestantskih vladara.

Misija u Košicama

Godine 1619. Marko je poslan u grad Košice, u tadašnjoj Gornjoj Ugarskoj, danas u istočnoj Slovačkoj, gdje je surađivao s dvojicom isusovačkih svećenika, Poljakom Melkiorom Grodzieckim i Mađarom Stjepanom Pongráczom, na obnovi katoličkog vjerskog života u sredini razdrtoj vjerskim sukobima.

Zarobljavanje i mučenje

Sedmogradski knez Gabor Bethlen te je godine podigao pobunu protiv habsburškog cara, a njegov je zapovjednik Juraj Rakoczy 3. rujna 1619. sa svojom vojskom ušao u Košice. Odmah je dao zatvoriti sve trojicu svećenika, zahtijevajući da se odreknu katoličke vjere i prijeđu na kalvinizam. Kada su to trojica odbila, podvrgnuti su okrutnom mučenju u nastojanju da ih se prisili na otpad od vjere.

Smrt 7. rujna 1619.

Prema sačuvanim izvještajima, Marko je posljednji podnio mučeništvo tog dana - najprije je bio paljen bakljom, a potom mu je odrubljena glava, 7. rujna 1619. godine. Isti je dan ubijen i Melkior Grodziecki, dok je Stjepan Pongrácz podlegao mukama dan kasnije. Njihova su tijela, prema predaji, ostala neko vrijeme skrivena, a kasnije su prenesena i danas počivaju u katedrali u Trnavi, u Slovačkoj.

Kanonizacija i značenje za Hrvatsku

Papa Ivan Pavao II. kanonizirao je trojicu košičkih mučenika 2. srpnja 1995. godine u samim Košicama, tijekom svog putovanja po Slovačkoj. Marko Križevčanin time je postao treći svetac kanoniziran koji je rođen na hrvatskom tlu, a njegovo je štovanje osobito živo u Križevcima i Varaždinskoj biskupiji, gdje je proglašen jednim od zaštitnika biskupije. Njegov je životni put, kao svećenika koji je zajedno s poljskim i mađarskim subratom podnio mučeništvo za zajedničku vjeru, u crkvenim je krugovima često istican i kao simbol srednjoeuropskog kršćanskog zajedništva iznad nacionalnih podjela.

Suputnici različitih naroda

Posebnost mučeništva u Košicama 1619. jest da su njegova tri svjedoka bili pripadnici triju različitih naroda srednje Europe - Poljak Melkior Grodziecki, Mađar Stjepan Pongrácz i Hrvat Marko Križevčanin - koji su zajedno djelovali, zajedno trpjeli i zajedno umrli za istu vjeru, u vremenu kad su vjerski sukobi često bili isprepleteni s nacionalnim i političkim suparništvima. Upravo je ta zajednička, međunarodna narav njihova svjedočanstva razlog zašto se košički mučenici u srednjoeuropskim Crkvama danas štuju kao znak da vjera nadilazi jezične i državne granice, a Marko Križevčanin ostaje jedini hrvatski dio te trojice.