Sveti Matija, apostol

Praznina nakon Judine izdaje

Nakon Isusova uzašašća na nebo, apostolska je zajednica ostala s dvanaest mjesta, ali samo jedanaest apostola, budući da je Juda Iškariotski izdao Isusa i potom nasilno završio svoj život. Prema Djelima apostolskim (1,15-26), Petar je pred okupljenom zajednicom vjernika, brojnom oko sto dvadeset osoba, istaknuo potrebu da se dvanaesti broj apostola popuni, pozivajući se na starozavjetne psalme koji su, prema tadašnjem tumačenju, nagovještavali da netko treba preuzeti Judino mjesto. Time je otvoreno pitanje tko će postati dvanaesti svjedok uskrsloga Krista.

Uvjet svjedočenja od Ivanova krštenja

Petar je postavio jasan uvjet za kandidata: morao je biti muškarac koji je bio uz zajednicu učenika za sve vrijeme dok je Gospodin Isus izlazio i ulazio među njima, počevši od Ivanova krštenja pa do dana kada je uznesen od njih (usp. Dj 1,21-22). To znači da Matija, iako nije bio jedan od dvanaestorice koje je Isus javno pozvao i imenovao tijekom svojega djelovanja, kako to bilježe evanđelja, jest bio dio šireg kruga Isusovih učenika koji su ga pratili od samoga početka njegova javnog djelovanja pa sve do uzašašća - dakle svjedok cijeloga toga razdoblja, premda ne u istom statusu kao dvanaestorica navedenih poimence u evanđeljima.

Dvojica kandidata i ždrijeb

Zajednica je predložila dvojicu koji su ispunjavali taj uvjet: Josipa zvanog Barsaba, nazvanog i Just, te Matiju. Budući da nisu imali način da sami prosude koga je Bog odabrao, apostoli su se pomolili tražeći od Gospodina, poznavatelja svih srdaca, da pokaže koga je od te dvojice izabrao da primi mjesto apostolske službe koje je Juda izdajom napustio, nakon čega su bacili ždrijeb. Ždrijeb je pao na Matiju te je on pribrojen jedanaestorici apostola. Ovaj je način izbora u skladu sa starozavjetnom praksom traženja Božje volje ždrijebom, a ujedno naglašava da izbor apostola nije bio ljudska odluka, nego prepoznavanje Božjeg izbora.

Šutnja Novog zavjeta o daljnjem djelovanju

Nakon opisa izbora, Matijino se ime u Novome zavjetu više nigdje izrijekom ne spominje. Djela apostolska, koja inače prate djelovanje Petra i kasnije Pavla, ne donose nikakve podatke o tome gdje je Matija propovijedao, kako je djelovao unutar prvotne kršćanske zajednice niti kako je umro. Ta šutnja biblijskog teksta znači da je sve što se o njegovu daljnjem životu danas pripovijeda nužno utemeljeno isključivo na kasnijoj crkvenoj predaji, nastaloj stoljećima nakon apostolskog doba, a ne na suvremenim ili gotovo suvremenim pisanim izvorima.

Predaja o misijskom djelovanju

Prema različitim granama predaje, uglavnom grčkog podrijetla, Matija je propovijedao u Kapadociji i uz obale Crnoga mora, a neki izvori spominju i njegovo djelovanje u Kolhidi (na području današnje Gruzije) te u Etiopiji - pri čemu treba imati na umu da se naziv Etiopija u antičkim tekstovima ponekad odnosio na šire i drukčije određeno područje nego današnja država toga imena. Ove tradicije međusobno nisu potpuno usklađene niti postoji način da ih se danas povijesno provjeri, pa ih Crkva i ozbiljna hagiografska literatura dosljedno predstavljaju kao predaju, a ne kao utvrđenu činjenicu.

Predaja o mučeništvu i moćima

Prema istoj predaji, Matija je umro mučeničkom smrću zbog vjernosti navještaju evanđelja, s različitim verzijama mjesta smrti - neki izvori govore o Jeruzalemu, drugi o Kolhidi. Dio njegovih moći, prema kasnijoj zapadnoj tradiciji, prenesen je u Trier u današnjoj Njemačkoj, gdje se i danas štuju u opatijskoj crkvi posvećenoj njemu, dok druga predaja govori o moćima u Rimu. Ni ovi podaci nisu potkrijepljeni suvremenim svjedočanstvima iz 1. stoljeća, nego se oslanjaju na štovanje koje se razvilo u kasnijim stoljećima kršćanske povijesti.