Sveti Mauricije i drugovi, mučenici

Zapovjednik Tebanske legije

Prema staroj predaji, Mauricije je bio zapovjednik takozvane Tebanske legije, rimske vojne postrojbe sastavljene od kršćanskih vojnika podrijetlom iz egipatskog grada Tebe (danas Luxor). Legija je, prema tom pripovijedanju, bila pozvana iz Afrike u Galiju kako bi pomogla ugušiti pobunu Bagauda, skupine seljaka i odmetnika koji su se suprotstavljali rimskoj vlasti.

Odbijanje žrtve

Kad je car Maksimijan Herkulije naredio vojsci da prinese žrtvu poganskim bogovima prije bitke, legija je to odbila jer su njezini pripadnici bili kršćani. Prema predaji, car je naredio da se pogubi svaki deseti vojnik - decimacija - kao upozorenje ostalima. Kad je preostali dio legije ponovno odbio žrtvovati, uslijedila je nova decimacija, a potom i opći pokolj cijele postrojbe.

Mjesto stradanja predaja smješta u Agaunum, danas Saint-Maurice-en-Valais u Švicarskoj. Katolička enciklopedija navodi da se godina događaja u izvorima različito bilježi - spominju se 286., 287., 297., 302. i 303. godina - što samo po sebi pokazuje koliko je predaja neujednačena. Najraniji sačuvani pisani izvještaj o pokolju potječe tek iz 5. stoljeća, gotovo stoljeće i pol nakon navodnog događaja, pa se opseg pokolja i egzaktne okolnosti ne mogu sa sigurnošću utvrditi, dok se samo postojanje kulta i štovanja mjesta smatra povijesno utemeljenim.

Srodna stradanja u istoj pokrajini

Uz Mauricija i njegove drugove, predaja istog švicarskog kantona Valais bilježi i stradanje drugih mučenika iz kasnog 3. stoljeća, među njima Inocenta i Vitala, što svjedoči da je Agaunum u kasnoj antici bio poznat kao mjesto više mučeničkih spomena povezanih uz progone kršćana u rimskoj vojsci, a ne uz jedan izoliran događaj.

Štovanje u Europi

Nad grobom mučenika u Agaunumu podignuta je opatija Saint-Maurice d'Agaune, jedna od najstarijih redovničkih zajednica zapadne Europe koja djeluje neprekidno do danas. Mauricijevo štovanje proširilo se po Švicarskoj, Pijemontu, Francuskoj i Njemačkoj - brojni gradovi i vladarske kuće uzeli su ga za nebeskog zaštitnika, među njima i Savojska kuća, čiji je viteški red, Sardinski red svetog Mauricija i Lazara, nazvan po njemu.

U ikonografiji se prikazuje kao vitez u punom oklopu, sa zastavom i palminom grančicom mučeništva, a u talijanskom slikarstvu često s crvenim križem na prsima, znakom Sardinskog reda. U nekim srednjovjekovnim prikazima, osobito njemačkim, prikazivan je kao tamnoputi vojnik - katkad izravno kao Maur - odražavajući predaju o njegovu afričkom podrijetlu iz Tebe.

Zaštitnik obrtnika i vojnika

Zbog vojničkog zanimanja postao je zaštitnik vojnika, a zbog legende povezane s bojama i tkaninama njegove stijege i zaštitnik bojadisara i tkalaca sukna, kao i mačevalaca i oružara. Zazivan je i protiv gihta i grčeva.

Vladarske i viteške veze

Kroz srednji vijek i rano novo doba više je vladarskih kuća i redova pod pokroviteljstvom svetog Mauricija željelo naglasiti svoju vojnu i kršćansku ulogu. Savojska kuća posebno je njegovala njegov kult, a katedrala u Torinu i niz alpskih crkava nose njegovo ime ili posjeduju relikvije povezane s tebanskim mučenicima. U njemačkim zemljama Mauricije je bio jedan od zaštitnika careva Svetog Rimskog Carstva - carevi Otonske dinastije posebno su njegovali njegov kult, a njegovo koplje i mač dugo su se smatrali dijelom carskih insignija.

Blagdan i trajno štovanje

Blagdan svetog Mauricija slavi se 22. rujna. Iako se povijesna jezgra događaja u Agaunumu ne može do potankosti provjeriti - broj vojnika u legiji, koji se u nekim verzijama predaje navodi i u tisućama, povjesničari smatraju pretjeranim za rimsku vojnu jedinicu toga tipa - kult koji je od kasne antike do danas živ u alpskom prostoru svjedoči o dugotrajnom značenju priče o vojnicima koji su radije prihvatili smrt nego odricanje od vjere. Opatija u Saint-Mauriceu i danas čuva riznicu s relikvijarima posvećenim legiji, a mjesto ostaje jedno od najstarijih trajno živih hodočasničkih središta zapadnog kršćanstva.