Sveti Metod, biskup

Iz Sirakuze u Carigrad

Metod je rođen u Sirakuzi na Siciliji krajem 8. stoljeća, u bogatoj obitelji, i ondje je stekao prvo obrazovanje. Kao mladić došao je u Carigrad s namjerom da si ondje osigura mjesto na carskom dvoru, no pod utjecajem jednog redovnika promijenio je naum i umjesto toga ušao u samostan Henolak.

Osnivač samostana na Hiju

Prije nego što je pozvan u službu pri patrijaršiji, Metod je osnovao vlastiti samostan na otoku Hiju u Egejskom moru, gdje je uveo strogu redovničku stegu i posvetio se prepisivanju i proučavanju crkvenih spisa. Ondje ga je zapazio carigradski patrijarh Nićifor, poznat po svojoj učenosti i po otporu prvom valu ikonoklazma, koji ga je pozvao u glavni grad da mu pomogne u vođenju crkvenih poslova i u pripremi spisa u obranu štovanja ikona.

Progon ikona

Za vladavine cara Lava V. Armenca (813.-820.) obnovljen je progon štovanja svetih slika, poznat kao ikonoklazam. Metod je ostao vjeran patrijarhu Nićiforu, koji je zbog otpora ikonoklazmu svrgnut, te se sam otvoreno suprotstavio carevoj politici. Poslan je u Rim, sa zadaćom da papu Paškala I. izvijesti o stanju progonjenog patrijarha.

Zatočeništvo

U Rimu je ostao sve do ubojstva cara Lava V. 820. i dolaska na prijestolje Mihaela II. Kad se vratio i papinu poruku predao novom caru, bio je optužen da je papu naveo na miješanje u carigradske crkvene poslove. Prema izvorima, kažnjen je bičevanjem i zatočen sedam do devet godina, dijelom u grobnici na otoku, zajedno s dvojicom drugova, u iznimno teškim uvjetima, bez svjetla i s ograničenom hranom, tako da je jedan od dvojice suzatočenika u zatočeništvu i umro.

Oslobođenje i obnova progona

Oslobođen je tijekom opće amnestije 828. godine, no progon ikona nastavio se i pod carem Teofilom, pa je Metod ponovno bio izložen pritisku i praćenju, sve dok mu okolnosti nisu omogućile povratak u crkveni život bez otvorenog sukoba.

Patrijarh i obnova štovanja ikona

Nakon Teofilove smrti 842., vlast je kao regentkinja preuzela carica Teodora, koja je odlučila okončati ikonoklastičku politiku. Postavila je Metoda za patrijarha Carigrada. On je sazvao sabor koji je svrgnuo ikonoklastičkog patrijarha Ivana VII. i ponovno uveo štovanje svetih slika, u skladu s odlukama Drugog nicejskog sabora. Dana 19. veljače 842. slike su svečanom povorkom vraćene u crkve, događaj koji se od tada slavi kao Nedjelja pravoslavlja i ostao je trajan blagdan u istočnoj tradiciji.

Djelo i naslijeđe

Kao patrijarh Metod je obnovio i patrijarhovu knjižnicu, uništenu i raspršenu tijekom desetljeća ikonoklastičkih sukoba, te je nastavio brinuti o obrazovanju svećenstva. Napisao je nekoliko teoloških i himnografskih djela na grčkom jeziku, uključujući spise u obranu ikona i životopise svetaca stradalih u progonu. Iako je zbog svoje uloge u obnovi ikonoduljstva imao snažne pristaše, dio redovnika, osobito iz studitskog samostana, s njim se sukobljavao oko pitanja discipline i postupanja prema bivšim ikonoklastima, spor koji je obilježio i posljednje godine njegova patrijarhata.

Smrt

Metod je patrijaršijsku službu obnašao oko četiri godine i umro je 14. lipnja 847. u Carigradu, nakon što je uspio obnoviti štovanje ikona diljem svoje patrijaršije, unatoč otporu koji je dio njegova djelovanja i dalje izazivao. Događaj obnove ikona 842. do danas se u bizantskoj tradiciji slavi posebnim bogoslužjem, poznatim kao Sinodikon pravoslavlja, koje se čita svake godine na prvu korizmenu nedjelju. Metod se štuje i u Katoličkoj i u Pravoslavnoj Crkvi kao jedan od ključnih branitelja svetih slika u povijesti Crkve.