Sveti arkanđeli Mihael, Gabriel i Rafael

Anđeli, ne ljudi

Prije svega treba razjasniti nešto što se lako zaboravi: Mihael, Gabriel i Rafael nemaju životopis u ljudskom smislu riječi. Nisu rođeni, nisu živjeli na zemlji kao osobe, nemaju biografiju s djetinjstvom, odlukama i smrću. Riječ je o anđeoskim bićima - prema kršćanskom nauku, duhovnim stvorenjima koja postoje prije i izvan ljudske povijesti, a u Bibliji se pojavljuju u trenucima kad Bog šalje poruku, pomoć ili obranu. Zato se o njima ne piše životopis nego se izlaže ono što o njima govori Sveto pismo i kako ih Crkva teološki razumije.

Mihael - branitelj u borbi

Ime Mihael (hebrejski Mika'el) doslovno znači "Tko je kao Bog" - pitanje koje je ujedno i izazov oholosti, poruka da nitko nije ravan Bogu. U Knjizi proroka Daniela Mihael se pojavljuje kao "jedan od prvih knezova" koji brani Božji narod u vrijeme kušnje (Dn 10,13; 12,1). U Poslanici Jude spominje se njegov spor s đavlom oko Mojsijeva tijela (Jd 9). Najpoznatiji je prizor iz Otkrivenja, gdje Mihael i njegovi anđeli vode borbu protiv zmaja i njegovih anđela te ih pobjeđuju (Otk 12,7-9). Iz tih odlomaka Crkva je oblikovala sliku Mihaela kao zaštitnika Božjeg naroda i onoga koji se suprotstavlja zlu - otuda i tradicionalna molitva "Sveti Mihaele arkanđele, brani nas u boju".

Gabriel - glasnik navještenja

Ime Gabriel znači "Božja snaga" ili "čovjek Božji", a u Bibliji je prije svega glasnik najvažnijih najava. U Lukinu evanđelju Gabriel se javlja svećeniku Zahariji u hramu i najavljuje mu rođenje sina Ivana (Krstitelja), premda je Zaharija u početku posumnjao pa je ostao nijem sve do rođenja djeteta (Lk 1,11-20). Isti anđeo potom dolazi u Nazaret Mariji i donosi joj vijest da će začeti i roditi Isusa - navještenje koje je jedan od središnjih trenutaka kršćanske vjere (Lk 1,26-38). Gabriel se spominje i u Knjizi proroka Daniela, gdje mu Daniel tumači viđenja (Dn 8,16; 9,21). Zbog uloge glasnika koji prenosi Božju riječ, Crkva u Gabrielu prepoznaje anđela navještenja i objave.

Rafael - Bog koji liječi

Treći arkanđeo, Rafael, ime nosi značenje "Bog liječi" ili "Bog je iscijelio". Njegova je uloga najopširnije opisana u starozavjetnoj Knjizi o Tobiji, gdje se pod ljudskim likom pridružuje mladom Tobiji na putovanju, štiti ga od opasnosti, pomaže mu pronaći suprugu Saru i na kraju vraća vid njegovu ocu Tobitu. Tek na kraju priče otkriva da je "jedan od sedmorice anđela koji stoje pred Božjom slavom" (Tob 12,15). Zbog te uloge pratitelja na putu i donositelja ozdravljenja, Rafael se u kršćanskoj pobožnosti povezuje s liječenjem, putovanjima i sklapanjem brakova.

Kako ih Crkva razumije

Katolički nauk anđele opisuje kao čisto duhovna, besmrtna bića stvorena da služe Bogu i budu njegovi glasnici ljudima - riječ "anđeo" (grčki angelos) upravo znači "glasnik". Mihael, Gabriel i Rafael jedina su trojica anđela koje Sveto pismo izrijekom imenuje, pa ih Crkva časti zajedničkim blagdanom. Njihovo štovanje nije usmjereno na njih same kao na neovisnu silu, nego na ulogu koju u biblijskim pripovijestima imaju kao Božji izaslanici - obrana, objava i iscjeljenje. Upravo zato liturgijska tradicija spaja sva tri imena u jedan datum, 29. rujna, umjesto da za svakoga postoji zaseban životopisni dan kakav imaju sveci-ljudi.

Zašto se štuju zajedno

Sve do reforme liturgijskog kalendara sredinom 20. stoljeća Mihael, Gabriel i Rafael slavili su se odvojenim danima. Kasnije je Crkva njihovo štovanje spojila u jedan zajednički blagdan, čime je naglašena njihova zajednička narav - trojica anđela s vlastitim imenom i ulogom u biblijskoj povijesti spasenja, za razliku od bezimenih anđela koji se u Pismu spominju u mnoštvu. U pobožnosti se uz njih često spominje i takozvani anđeo čuvar, no on se u Bibliji nikad ne imenuje pa se ne izjednačava ni s jednim od trojice arkanđela. Blagdan 29. rujna tako ostaje prilika da se razmisli o onome što ta tri biblijska prizora zajedno govore - da Bog djeluje u ljudskoj povijesti i preko poslanika kojima ime samo po sebi već nosi poruku.