Sveti Nikita, biskup

Biskup na dunavskoj granici

Nikita se rodio oko 335. godine, a od otprilike 370. bio je biskup Remesiane - grada tada zvanog Romatiana, na velikoj rimskoj vojnoj cesti između Beograda i Carigrada, na mjestu današnje Bele Palanke u Srbiji. Umro je oko 414. godine.

Misija među Gotima, Dačanima i Skitima

Nikita je desetljećima djelovao među narodima uz Dunav i u okolnim krajevima, navješćujući evanđelje Gotima, Dačanima i Skitima. Prema svjedočanstvu njegova prijatelja svetog Paulina Nolanskog, Nikita je "topio ledena srca ljudi toplinom božanskog nauka" te ih strpljivo privodio kršćanstvu.

Hodočašće u Nolu

Godine 398. Nikita je hodočastio u Nolu u Italiji, na grob svetog Feliksa, gdje ga je dočekao Paulin Nolanski. Taj je susret Paulin ovjekovječio u svojoj sedamnaestoj pjesmi, u kojoj hvali Nikitin misionarski rad.

Pjesme na narodnom jeziku i spisi

Prema predaji i kasnijim istraživanjima, Nikita je poticao pjevanje pobožnih pjesama na jeziku razumljivom puku, kako bi vjera bila bliža novoobraćenim narodima. Napisao je šest knjiga pouka za krštenike, koje spominje crkveni pisac Genadije, a sačuvan je najveći dio toga djela. Napisao je i poslanicu posvećenu djevici koja je odustala od svog zavjeta. Prema istraživanju učenjaka Dom Morina, Nikita je vjerojatno i autor hvalospjeva "Te Deum", iako se on u tradiciji češće pripisuje svetom Ambroziju.

Zabuna oko imena i kasnije razjašnjenje

Stoljećima su Nikitina djela pogrešno pripisivana drugim istoimenim biskupima, Nicetiju Akvilejskom i Nicetiju Trirskom, sve dok moderna znanstvena istraživanja nisu razjasnila pravo autorstvo i vratila Nikiti zasluženo mjesto među ranim učiteljima Crkve na Balkanu.

Misija na rubu carstva

Remesiana, grad u kojem je Nikita bio biskup, ležala je na strateškoj rimskoj vojnoj cesti koja je povezivala Beograd i Carigrad, na granici prema narodima koji tada još nisu bili kršćanizirani. Djelujući gotovo pola stoljeća na tom istočnom rubu latinskog govornog područja, Nikita se suočavao s izazovom koji su dijelili mnogi rani misionari: kako približiti složeni kršćanski nauk narodima koji nemaju pisanu tradiciju ni razvijenu crkvenu strukturu.

Pjesma kao sredstvo evangelizacije

Prema svjedočanstvu njegova prijatelja Paulina Nolanskog, Nikita je pronašao odgovor na taj izazov u pjesmi: pobožne pjesme na jeziku razumljivom puku postale su njegovo glavno sredstvo poučavanja, znatno pristupačnije od formalnih latinskih propovijedi. Taj je pristup ostavio dubok trag - kasnija istraživanja povezuju upravo Nikitu s autorstvom hvalospjeva "Te Deum", danas jedne od najpoznatijih kršćanskih molitava, iako se tradicionalno pripisuje svetom Ambroziju.

Prijateljstvo koje je sačuvalo njegov lik

Bez svjedočanstva Paulina Nolanskog, koji je Nikitu spominjao u pismima i pjesmama, uključujući opis njegova hodočašća u Nolu 398. godine na grob svetog Feliksa, danas bismo o Nikiti znali znatno manje. To prijateljstvo, sklopljeno između dvojice crkvenih ljudi s udaljenih krajeva latinskog svijeta, pokazuje koliko su rane kršćanske zajednice bile međusobno povezane unatoč velikim geografskim udaljenostima i različitim jezičnim sredinama u kojima su djelovale.

Zaboravljen pa ponovno otkriven

Nikitino je djelo stoljećima bilo pogrešno pripisivano drugim, sličnije imenovanim biskupima - Nicetiju Akvilejskom i Nicetiju Trirskom - što je gotovo izbrisalo njegovo mjesto u povijesti rane Crkve na Balkanu. Tek su suvremena filološka i povijesna istraživanja, uspoređujući stil i sadržaj sačuvanih djela, uspjela razdvojiti ta tri različita imena i vratiti Nikiti autorstvo njegovih vlastitih tekstova. Taj slučaj zabune oko imena podsjeća koliko je krhko čuvanje povijesnog sjećanja na rane crkvene pisce, osobito one koji su djelovali na rubovima tadašnjeg latinskog svijeta, daleko od velikih crkvenih središta poput Rima ili Carigrada.