Sveti Nikola Owen, mučenik

Stolar iz Oxfordshirea

Nikola se rodio oko 1550. godine u Oxfordshireu u Engleskoj, kao jedan od četvorice sinova tesarskog majstora Waltera Owena. Od oca je naučio stolarski i graditeljski zanat. U mladosti ga je konj bacio i slomio mu nogu, zbog čega je ostao niska rasta i tjelesno slab, no ta ga slabost nije spriječila u godinama napornog, tajnog rada koji je uslijedio. Prije nego što je formalno stupio u red, dugo je djelovao kao povjerljiv pomoćnik misionarskim svećenicima u Engleskoj, u vrijeme kad je katoličko bogoslužje bilo zakonom zabranjeno. Tek je 1597. godine, već kao odrastao čovjek, stupio u Družbu Isusovu kao redovnik laik, čime je svoj svjetovni zanat službeno stavio u službu progonjene Crkve.

Zatvor zbog obrane mučenika

Nakon smrti mučenika Edmunda Campiona, Nikola je bio zatvoren jer je javno branio njegovu nevinost. Godine 1594. ponovno je uhićen u Londonu, zajedno s ocem Johnom Gerardom, no vlasti tada nisu otkrile njegovu pravu ulogu graditelja skrovišta i pustile su ga. Nakon puštanja na slobodu, gotovo osamnaest je godina služio ocima Henryju Garnettu i Johnu Gerardu, dijeleći s njima opasnosti progona.

Graditelj skrovišta

Nikola je postao poznat po iznimnoj vještini gradnje skrovišta za svećenike - takozvanih "priest holes" - po brojnim engleskim plemićkim kućama. Radio je sam i noću, kako nitko drugi ne bi znao točan položaj skrovišta koje je izgradio, čime je sačuvao živote brojnih progonjenih svećenika. Tajnik državnog vijeća Cecil kasnije je zapisao koliko je veliko bilo zadovoljstvo vlasti kad je Nikola uhićen, znajući koliko je vješt bio u gradnji tih skrovišta.

Uhićenje i mučenje

Konačno je uhićen 1605.-1606. godine u Hindlip Hallu u Worcestershireu, u sklopu potrage za sudionicima Barutne zavjere, dok je skrivao oca Garnetta. Podvrgnut je teškom mučenju na Topcliffeovoj napravi za vješanje, s rukama pričvršćenim u željezne obruče i ovješenim tijelom, a poslije i s utezima privezanim za noge. Umro je pod mukama, a vlasti su lažno tvrdile da je počinio samoubojstvo - tvrdnju koju je kasnije opovrgnuo otac Gerard u svom pisanom svjedočanstvu.

Kanonizacija

Papa Pavao VI. kanonizirao je Nikolu Owena 1970. godine među Četrdeset mučenika Engleske i Walesa, čiji se zajednički blagdan slavi 25. listopada, dok se njegov osobni spomendan bilježi 22. ožujka, na dan njegove smrti.

Anoniman život u službi drugih

O Nikoli Owenu ne postoji nijedan sačuvan zapis o rođenju, roditeljima ili djetinjstvu - činjenica koja sama po sebi govori o prirodi njegova poslanja. Djelovao je namjerno u sjeni, kao pomoćnik svećenicima čiji su se životi svakodnevno nalazili u opasnosti, ne tražeći za sebe nikakvu javnu ulogu. Ta anonimnost, koja je nekog drugog čovjeka mogla učiniti zaboravljenim, kod Nikole je postala sastavni dio njegove svetosti - žrtvovao je čak i vlastito ime povijesti kako bi zaštitio one koje je služio.

Umijeće koje je spašavalo živote

Skrovišta koja je Nikola gradio, poznata kao "priest holes", bila su tehnički dovršena do najsitnijih pojedinosti: skrivena iza lažnih zidova, ispod stepenica ili unutar kamina, dovoljno duboka da izdrže satima traganja progonitelja. Radio je isključivo sam i noću, ne dopuštajući da itko drugi, pa čak ni sam vlasnik kuće u kojoj je gradio, zna točan položaj svakog skrovišta - mjera opreza koja se pokazala presudnom, jer nijedno skrovište koje je izgradio nikada nije bilo otkriveno njegovom krivnjom.

Posljednje ispitivanje

Nakon uhićenja 1606. u Hindlip Hallu, gdje je skrivao oca Garnetta, engleske su vlasti Nikolu podvrgnule najtežim oblicima mučenja tadašnjeg pravosudnog sustava, svjesne da posjeduje informacije o brojnim drugim skrovištima diljem zemlje. Unatoč danima mučenja na napravi za vješanje, s utezima privezanim za noge, Nikola nije odao nijednu lokaciju. Umro je pod mukama, a kasnija tvrdnja vlasti da je počinio samoubojstvo, koju je otac Gerard izravno opovrgnuo u svom pisanom svjedočanstvu, danas se smatra pokušajem prikrivanja stvarnog uzroka smrti pod torturom.