Sveti Norbert, biskup

Dvorjanin iz Xantena

Norbert se rodio oko 1080. godine u Xantenu na Rajni, u plemićkoj obitelji povezanoj s carskom dinastijom. Kao mlad je primio manje redove i postao kanonik kaptola u Xantenu, no crkvenu je službu shvaćao ponajprije kao društveni položaj, ne kao poziv. Bio je dvorjanin cara Henrika V., pratio ga je na putovanjima, uključujući i u Rim, i sudjelovao u dvorskim svečanostima. Njegova rana karijera bila je obilježena, kako bilježe izvori, „dostojanstvenim držanjem i prodornom inteligencijom“, osobinama koje su ga preporučivale za crkvenu i dvorsku karijeru, ne za asketski život kojim će kasnije postati poznat.

Grom na putu

Preokret se dogodio oko 1115. godine, na putu blizu Freden an der Eder. Munja je udarila tik uz njegova konja, životinja se prepala i zbacila ga, a on je, prema predaji, gotovo sat vremena ležao kao mrtav. Iskustvo ga je duboko potreslo i naveo se, poput svetog Pavla na putu u Damask, na iskreno obraćenje. Napustio je dvorski život i posvetio se pokori i propovijedanju.

Propovjednik bez doma

Nakon što je zaređen za svećenika, Norbert je najprije pokušao provesti reformu kaptola u Xantenu, tražeći od svoje sabraće strože, zajedničko redovničko življenje - prijedlog koji je naišao na otpor i odbijanje. Razočaran, odrekao se svih prihoda i časti te je zatražio i dobio dopuštenje pape Gelazija II. da putuje kao siromašan propovjednik, bez stalnog boravišta. Bosonog i odjeven u jednostavnu vunenu halju, propovijedao je pokoru diljem Francuske, Njemačke i Belgije (tadašnje Lotaringije i Flandrije), privlačeći velik broj slušatelja svih staleža, ali i izazivajući sumnjičavost dijela klera navikloga na drukčiji, uređeniji način života.

Osnivanje Prémontréa

Biskup Laona ponudio je Norbertu da odabere mjesto za osnivanje nove zajednice. Norbert je izabrao osamljenu, močvarnu dolinu u obliku križa, u šumi Coucy, koju su mještani zvali Prémontré - po tom je mjestu nova redovnička obitelj dobila ime premonstratenzi, u hrvatskom govornom području poznati i kao norbertinci. Prvi su mu se učenici pridružili iz obližnje katedralne škole u Laonu 1121. godine. Zajednica je živjela prema pravilu svetog Augustina, uz strogu klauzuru, zajedničko bogoslužje i, istodobno, aktivan pastoralni rad među okolnim stanovništvom - kombinaciju koja je bila novost u odnosu na dotadašnje redovničke oblike. Red se brzo širio po Europi, a Norbertovi su učenici u idućim desetljećima osnivali nove kuće u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj i, kasnije, srednjoj Europi.

Nadbiskup Magdeburga

Godine 1126., na poticaj cara Lotara III. i uz podršku papinskog legata, Norbert je protiv vlastite volje imenovan nadbiskupom Magdeburga u Saskoj, na tadašnjoj istočnoj granici kršćanske Europe. Na tom je položaju proveo temeljitu obnovu crkvene stege, suzbijao je zlouporabe među svećenstvom, obnavljao crkvenu imovinu koju je kler dotad zanemarivao i suprotstavljao se herezama koje su se širile u to doba, među njima i naukom Tanchelma. Zbog svoje uloge posrednika između cara Lotara i pape Inocenta II., u sporu poznatom kao raskol s protupapom Anakletom II., smatran je jednim od važnih mirotvoraca svoga vremena; putovao je čak i u Rim kako bi podržao zakonitog papu.

Smrt i prijenos moći

Norbert je umro 6. lipnja 1134. u Magdeburgu. Njegovo je tijelo kasnije, 1627. godine, preneseno u Prag, u samostan Strahov, gdje se čuva i danas. Papa Grgur XIII. kanonizirao ga je 1582. godine.

Štovanje

Norbert se štuje kao zaštitnik trudnica i porođaja, vjerojatno zbog uloge koju je u njegovu životu odigralo iznenadno, gotovo smrtno iskustvo nakon kojeg je „rođen iznova“. Njegov red premonstratenzâ ostavio je trag i u srednjoeuropskom prostoru, uključujući samostane koji su u srednjem vijeku djelovali na području današnje Slovenije, dok su norbertinke i norbertinci ostali prisutni u dijelovima srednje Europe sve do modernog doba. Norbertov je blagdan 6. lipnja, dan njegove smrti, a u redovima koji njeguju njegovu baštinu slavi se i kao dan sjećanja na utemeljitelja koji je spojio strogost pustinjaka s propovjedničkim žarom.