Sveti Oliver Plunket, biskup i mučenik

Mladost i školovanje u Rimu

Oliver Plunket rođen je 1. studenoga 1625. u Loughcrewu u irskoj pokrajini Meath, u uglednoj katoličkoj obitelji. U dobi od šesnaest godina otputovao je u Rim na studij, gdje je ostao gotovo tri desetljeća, zaređen za svećenika 1654. te je predavao teologiju u rimskom kolegiju Propaganda Fide.

Nadbiskup u progonjenoj Crkvi

Godine 1669. imenovan je nadbiskupom Armagha i primasom cijele Irske, u trenutku kad je katolička vjera u zemlji bila podvrgnuta oštrim protukatoličkim zakonima. Vratio se u Irsku 1670. i unatoč opasnosti djelovao je javno koliko je mogao - obilazio je biskupiju, provodio obnovu prema odlukama Tridentskog sabora, otvarao škole i zaređivao svećenike, često se skrivajući i mijenjajući prebivališta kako bi izbjegao uhićenje.

Lažna optužba i suđenje u Londonu

Politička klima u Engleskoj se pogoršala nakon takozvane papističke urote koju je izmislio Titus Oates 1678., a koja je izazvala val protukatoličke histerije. Plunket je uhićen 1679. i najprije suđen u Irskoj, gdje porota nije htjela osuditi na temelju lažnih svjedočanstava plaćenih svjedoka. Vlasti su tada prebacile suđenje u London, gdje je u političkom ozračju protiv katolika osuđen za veleizdaju na temelju izmišljene optužbe za urotu protiv krune.

Mučenička smrt

Oliver Plunket pogubljen je vješanjem, potezanjem i četvrtanjem u Tyburnu u Londonu, 1. srpnja 1681. godine. Prema svjedočanstvima prisutnih, do posljednjeg je trenutka oprostio svojim tužiteljima i sucima. Bio je posljednji katolički mučenik pogubljen u Engleskoj u tom razdoblju progona.

Štovanje i kanonizacija

Njegove su relikvije sačuvane, a glava se danas čuva u svetištu u Droghedi u Irskoj. Proglašen je blaženim 1920., a svetim 1975. godine, od pape Pavla VI., kao prvi novi irski svetac nakon više od pola tisućljeća. Smatra se simbolom vjernosti irskih katolika u vrijeme progona.

Rad na obnovi biskupije

Za vrijeme svoje kratke, ali intenzivne službe u Irskoj Plunket je, unatoč stalnoj opasnosti od uhićenja, uspio provesti niz vizitacija po biskupiji, zaredio je stotine svećenika i osnovao isusovačku školu u Droghedi otvorenu i protestantskim učenicima, što je u to doba bilo gotovo nezamislivo. Njegova pisma nadređenima u Rimu, sačuvana u velikom broju, danas su vrijedan izvor za poznavanje svakodnevice progonjene Crkve u Irskoj tog razdoblja.

Posljednji takav proces

Suđenje u Londonu 1681. bilo je posljednji veći slučaj u nizu procesa vezanih za izmišljenu papističku urotu, u kojem je pogubljeno više katoličkih svećenika i laika na temelju lažnih optužbi. Plunketov je slučaj poslije poslužio kao jedan od najjasnijih primjera zloupotrebe pravosuđa u vjerske i političke svrhe u engleskoj povijesti sedamnaestog stoljeća, a njegova rehabilitacija u javnom sjećanju došla je tek stoljećima poslije.

Djetinjstvo i obitelj

Plunket je potjecao iz ugledne stare irske katoličke obitelji s vezama s više irskih plemićkih loza. Rana odluka da ode u Rim na studij bila je uobičajena za mladiće iz katoličkih obitelji u zemljama gdje katolicima nije bilo dopušteno školovanje na sveučilištima, pa su irski, engleski i škotski katolički kolegiji u Rimu i drugim europskim gradovima tog doba igrali ključnu ulogu u obrazovanju budućeg svećenstva progonjenih Crkava.

Zatočeništvo prije suđenja

Nakon uhićenja 1679. Plunket je proveo dulje vrijeme u zatvoru, najprije u Irskoj, a potom prebačen u London, gdje su uvjeti zatočeništva bili osobito teški. Prema sačuvanim pismima, i u zatvoru je nastavio pisati i moliti za svoju biskupiju, izražavajući brigu za svećenike i vjernike koje je ostavio bez pastira u vrijeme progona.