Sveti Petar Chanel, svećenik i mučenik

Dječak iz Cueta

Petar Louis Marie Chanel rođen je 1803. godine u Cuetu, u biskupiji Belley u Francuskoj, kao peto od osmero djece Claudea-Françoisa Chanela i Marie-Anne Sibellas, u skromnoj seljačkoj obitelji koja je radila na zemlji i teško se probijala kroz poratne godine nakon Francuske revolucije. Njegovu je nadarenost uočio mjesni svećenik Trompier, koji mu je, prepoznavši u dječaku izniman poziv za svećeništvo, omogućio školovanje o vlastitom trošku i osobno ga poučavao latinski i osnove teologije prije nego što je Petar mogao upisati sjemenište.

Svećenik u francuskoj biskupiji

Zaređen je za svećenika 15. srpnja 1827. godine te je najprije službovao kao kapelan u Ambérieuxu, a potom kao župnik u Crozetu, malenoj i zapuštenoj župi koju je, prema svjedočanstvima suvremenika, obnovio svojim radom i predanošću u samo nekoliko godina. Unatoč uspjehu i zadovoljstvu vjernika, Petar je od mladosti osjećao snažan poziv na misijski rad izvan Europe, o čemu je pisao u svojim pismima duhovnom vodstvu.

Stupanje u Marijino društvo

Godine 1831. napustio je sigurnu župu i stupio u tek osnovano Marijino društvo (mariste), redovničku zajednicu posvećenu misijskom radu pod okriljem Blažene Djevice Marije. Nakon zavjeta položenih pred utemeljiteljem ocem Coline, nekoliko je godina proveo u formaciji i poučavanju u sjemeništu društva, čekajući poziv na konkretnu misiju.

Put na Futunu

Godine 1836. Petar se, zajedno sa skupinom drugih marista, ukrcao na put prema Oceaniji pod duhovnim vodstvom biskupa Pompalliera. Nakon dugog i naporna putovanja, 1. studenoga 1837. iskrcao se na susjedni otok Wallis, a 11. studenoga iste godine, zajedno sa suradnikom bratom Marie-Nizierom, utemeljio je misiju na otoku Futuna u južnom Pacifiku. Na tom otoku, udaljenom od svake europske prisutnosti, dotad nije stupila noga nijednog kršćanskog misionara. Petar je strpljivo učio jezik i običaje otočana, sudjelovao u njihovoj svakodnevici i brinuo se za bolesne bez obzira na njihov odnos prema njegovoj vjeri, zbog čega su ga domoroci, prema predaji, prozvali »čovjekom dobra srca«.

Sve veće nepovjerenje poglavice

Prve su godine donijele malo vidljivih obraćenja, a poglavica otoka, Niuliki, isprva je tolerirao misionarevu prisutnost. Situacija se promijenila kada je sve više otočana počelo pokazivati zanimanje za kršćanstvo, a osobito kada je poglavičin sin izrazio želju za krštenjem - čin koji je Niuliki protumačio kao izravnu prijetnju vlastitoj vlasti i tradicionalnom poretku na otoku.

Mučeništvo

Poglavica je naredio Petrovo ubojstvo, koje je izvršila skupina naoružanih ljudi 28. travnja 1841. godine, udarcima toljaga i sjekirom u njegovoj kolibi. Prema svjedočanstvima koja su kasnije sakupili maristički misionari, Petar je umro praštajući svojim ubojicama, ne pružajući otpor, čime je postao prvi mučenik kršćanstva u Oceaniji.

Plod žrtve i kanonizacija

Već sljedeće godine, 1842., na otok su stigla dvojica marističkih misionara koji su nastavili njegovo djelo, a stanovništvo Futune ubrzo je, potaknuto upravo viješću o njegovoj mučeničkoj smrti, gotovo u cijelosti prihvatilo kršćanstvo - razvoj koji su suvremeni promatrači opisivali kao jedan od najbržih i najpotpunijih preobraćenja cijelog otoka u povijesti misija. Papa Leon XIII. proglasio ga je blaženim 17. studenoga 1889., a papa Pio XII. svetim 1954. godine. Njegov se blagdan slavi 28. travnja, a smatra se zaštitnikom cijele Oceanije.

Simbol misijske Crkve u Pacifiku

Petrova smrt na Futuni danas se u misiologiji navodi kao karakterističan primjer obrasca koji se ponavljao na više pacifičkih otoka u 19. stoljeću - otpor prema prvom misionaru, praćen njegovom mučeničkom smrću, a potom brzo i gotovo potpuno prihvaćanje kršćanstva unutar iduće generacije. Marističko društvo, čiji je Petar bio jedan od prvih misionara poslanih izvan Europe, njegovo je mučeništvo od tada koristilo kao temeljni duhovni poticaj za daljnje misijsko djelovanje u cijeloj regiji, a njegov se lik i danas štuje ne samo u Francuskoj nego i na samoj Futuni, gdje je izgrađeno svetište na mjestu njegove smrti.