Sveti Petar Kanizije, svećenik i crkveni naučitelj

Mladost i ulazak u Družbu Isusovu

Petar Kanizije, izvorno Pieter Kanijs, rodio se 8. svibnja 1521. u Nijmegenu, u tadašnjoj Nizozemskoj, u imućnoj građanskoj obitelji - otac mu je bio gradonačelnik grada, majka je umrla ubrzo nakon njegova rođenja. Studirao je pravo i teologiju na Sveučilištu u Kölnu, gdje se pridružio krugu mladih ljudi okupljenih oko obnove crkvenog života. Godine 1543., pod utjecajem isusovca Petra Fabra, jednog od prve devetorice družbenika svetog Ignacija Loyole, stupio je u tek osnovanu Družbu Isusovu, postavši jedan od prvih Nizozemaca primljenih u red.

Rad u njemačkim zemljama

Kanizije je zaređen za svećenika 1546. godine i ubrzo poslan u njemačke zemlje, gdje se u to doba protestantska reformacija snažno širila, a katolička je Crkva u mnogim krajevima bila oslabljena, loše organizirana i suočena s nedostatkom obrazovanog svećenstva. Predavao je teologiju na sveučilištima u Ingolstadtu i Beču, propovijedao pred carskim dvorom Ferdinanda I., savjetovao biskupe i vladare te sudjelovao u radu Tridentskog sabora, ključnog crkvenog sabora koji je oblikovao katoličku obnovu.

Osnovao je ili pomogao osnovati brojne isusovačke kolegije diljem njemačkog govornog područja - u Beču, Pragu, Münchenu, Innsbrucku i drugdje - smatrajući temeljito obrazovanje mladih ključnim uvjetom trajne obnove vjere u narodu. Djelovao je i kao prvi provincijal isusovaca za gornju Njemačku, koordinirajući rad reda na golemom i vjerski razjedinjenom području srednje Europe, putujući neumorno između gradova unatoč teškim uvjetima putovanja tog doba.

Katekizam za narod

Njegovo najutjecajnije djelo bio je katekizam katoličke vjere, izvorno objavljen 1555. godine pod naslovom „Summa doctrinae christianae“, kasnije prerađen u nekoliko inačica prilagođenih različitoj dobi i obrazovanju čitatelja - veći katekizam za učene, srednji za svećenike i učitelje te mali, pitanje-odgovor katekizam za djecu i jednostavne vjernike. Katekizam je preveden na brojne europske jezike i stoljećima korišten u poučavanju vjere, osobito u njemačkim, austrijskim i srednjoeuropskim krajevima, uključujući i hrvatske zemlje pod habsburškom krunom, gdje su njegova izdanja i prijevodi kružili među katoličkim svećenstvom sve do novijeg doba.

Posljednje godine i priznanje

Posljednje je godine života proveo u Fribourgu u Švicarskoj, gdje je 1580. godine pomogao osnovati isusovački kolegij i gdje je nastavio propovijedati i pisati unatoč starosti i sve slabijem zdravlju, uključujući posljedice moždanog udara koji ga je pogodio nekoliko godina prije smrti. Umro je 21. prosinca 1597. godine u Fribourgu. Papa Pio XI. proglasio ga je svetim i istodobno crkvenim naučiteljem 1925. godine, zbog opsega i trajnog utjecaja njegova doprinosa obrani i sustavnom poučavanju katoličke vjere u razdoblju protestantske reformacije i katoličke obnove. Zbog neumornog rada u njemačkim zemljama u narodu je ostao zapamćen kao „drugi apostol Njemačke“, uz spomen na svetog Bonifacija koji je stoljećima ranije pokrstio germanske narode.

Prije ulaska u Družbu Isusovu, Kanizije je studirao kanonsko pravo u Louvainu i civilno pravo u Kölnu, a 1540. godine, unatoč očevoj želji da se oženi i preuzme obiteljski posao, položio je osobni zavjet celibata. U Družbi Isusovoj postao je osmi isusovac koji je položio svečane redovničke zavjete, što pokazuje koliko je rano i blisko bio povezan sa samim začetkom reda. Njegov trodijelni katekizam, objavljivan u razdoblju od 1555. do 1558. godine, doživio je za njegova života više od dvjesto izdanja na barem dvanaest jezika, čime je postao jedan od najraširenijih vjerskih priručnika ranog novovjekovlja u katoličkoj Europi.