Sveti Rajmund Nonat, svećenik

Neobično rođenje

Rajmund se rodio oko 1200. ili 1204. godine u Portellu, u biskupiji Urgel u Kataloniji, u Španjolskoj. Prema predaji, njegova je majka umrla tijekom porođaja, a dijete je iz njezina tijela izvađeno carskim rezom, zbog čega je dobio nadimak „Nonnatus“, odnosno Nerođeni, jer nije rođen na uobičajen način.

Ulazak u Red Mercedarija

Kao mladić stupio je u Red Blažene Djevice Marije od Milosrđa (Mercedarije) u Barceloni, red koji je nekoliko godina ranije osnovao sveti Petar Nolasco upravo s ciljem otkupljivanja kršćana zarobljenih od muslimanskih vladara na sjeveru Afrike. Zavjet koji su članovi reda polagali uključivao je i spremnost da se, ako nedostaje novca za otkup, sami ponude kao taoci umjesto zarobljenika. Rajmund je ubrzo postao dostojan nasljednik svog učitelja u toj službi.

Otkupljivanje zarobljenika u Alžiru

Rajmund je poslan u Alžir, gdje je oslobodio mnoge kršćanske zarobljenike. Kad je red za jedan otkup potrošio sav raspoloživi novac, a preostalo je još zarobljenika, Rajmund se, prema predaji, sam ponudio kao zalog umjesto njih, ostajući u ropstvu dok se ne prikupi novi otkup.

Kazna zbog propovijedanja

Za vrijeme zarobljeništva nastavio je poučavati i obraćati sužnje u vjeri, što je razljutilo muslimanske vlasti. Kaznili su ga, prema predaji, probušivši mu usne užarenim željezom i zatvorivši mu usta lokotom kako više ne bi mogao propovijedati. Prema toj istoj predaji, s ozljedom u ustima nastavio je ohrabrivati zarobljenike gestama i znakovima.

Oslobođenje i kardinalat

Osuđen je na smrt nabijanjem na kolac, no guverner mu je kaznu zamijenio zatvorom, u nadi da će za njega dobiti veću otkupninu. Nakon što je red uspio prikupiti sredstva, Rajmund se 1239. godine vratio u Španjolsku. Papa Grgur IX. ubrzo ga je imenovao kardinalom, cijeneći njegovu službu. Na putu u Rim, kamo je zvan na novu dužnost, iznenada je obolio i umro 31. kolovoza 1240. godine u Cardoni, oko šest milja od Barcelone.

Kanonizacija i štovanje

Papa Aleksandar VII. uvrstio ga je 1657. godine u Rimski martirologij, čime je potvrđeno njegovo štovanje kao sveca. Zbog svog neobičnog rođenja i ozljede usta, štuje se osobito kao zaštitnik trudnica, porodilja i novorođenčadi, kao i onih koji zbog bolesti ili ozljede ne mogu govoriti; spomendan slavi 31. kolovoza.

Red posvećen otkupu zarobljenika

Red Mercedarija, kojemu se Rajmund pridružio, utemeljio je 1218. godine u Barceloni sveti Petar Nolasco, uz potporu aragonskog kralja Jakova I. i biskupa Berenguera de Palou, upravo kao odgovor na sudbinu tisuća kršćana koje su gusari i vladari sjeverne Afrike držali u ropstvu. Osim uobičajenih redovničkih zavjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti, članovi su polagali i četvrti, poseban zavjet: da će, bude li potrebno, sami ostati kao talac umjesto zarobljenika za čiji otkup nije bilo dovoljno novca. Upravo je taj četvrti zavjet Rajmund doslovno ispunio u Alžiru.

Kult i širenje štovanja

Zbog okolnosti vlastitog rođenja, koje je nadživio unatoč komplikacijama u kojima je majka izgubila život, Rajmunda su vjernici od ranog novovjekovlja počeli zazivati kao zagovornika trudnica, babica i novorođenčadi, osobito u teškim porodima. Njegov se lik u umjetnosti često prikazuje s lokotom ili katancem na ustima, u spomen na kaznu koju je pretrpio u zarobljeništvu. Štovanje mu se osobito raširilo u Španjolskoj i, s europskim doseljenicima i misionarima, u zemljama Latinske Amerike, gdje je i danas jedan od omiljenih zagovornika u pitanjima trudnoće i poroda.

Spomen u umjetnosti i liturgiji

Iako je u crkvenoj hijerarhiji dosegao čast kardinala, Rajmund je u pučkoj pobožnosti ostao ponajprije zapamćen kao redovnik koji je svoju slobodu i tijelo doslovno stavio na kocku za tuđi život. Kip ili slika s katancem preko usana jedan je od najprepoznatljivijih ikonografskih motiva u hagiografiji reda Mercedarija, a njegov se spomendan u nizu mjesnih kalendara i danas posebno ističe u molitvama za trudnice i za obitelji koje očekuju dijete.