Sveti Saturnin, biskup i mučenik

Prvi biskup Toulousea

O ranom životu Saturnina zna se vrlo malo pouzdano. Prema predaji koju prenosi Katolička enciklopedija, u Toulouse je stigao sredinom 3. stoljeća, u vrijeme konzulâ Decija i Grata, kao jedan od prvih misionara poslanih propovijedati u tadašnju rimsku Galiju, gdje je kršćanstvo tada bilo gotovo nepoznato i gdje su postojale tek malobrojne kršćanske zajednice. Prema kasnijoj pobožnoj predaji koju bilježi santiebeati.it, smatran je i učenikom svetog Petra, no ta je veza povijesno neutvrđena.

Zajednica uz poganski hram

Saturnin je u Toulouseu osnovao malu zajednicu vjernika i redovito se okupljao s njima nedaleko od glavnoga poganskog hrama Kapitola, posvećenog Jupiteru, kojim je svakodnevno prolazio na putu do svoje crkvice. Svojim je propovijedanjem privukao mnoge građane kršćanskoj vjeri, čime je znatno smanjio broj onih koji su i dalje prinosili žrtve u poganskim svetištima.

Mučeništvo

Prema starim aktima mučeništva, koje je koristio i sveti Grgur Turski pa se smatraju razmjerno starima, poganski su svećenici okrivili Saturnina što njihova proročišta u hramu više ne progovaraju, budući da je njegovo propovijedanje odvratilo ljude od žrtvovanja. Kad je odbio prinijeti žrtvu idolima, razjareno ga je mnoštvo vezalo za noge bika koji je, uplašen, pobjegao niz stube Kapitola vukući ga za sobom niz kamene stube grada, sve dok tijelo nije bilo smrtno izranjeno i uže se prekinulo.

Pokop i štovanje

Dvije su kršćanke pobožno sakupile njegove ostatke i pokopale ih u dubokoj jami, na mjestu gdje ih pogani nisu mogli oskvrnuti. Stoljeće poslije, biskup Hilarije dao je na tom mjestu podignuti kapelu, a krajem 4. stoljeća biskup Silvije započeo je gradnju veće crkve koju je dovršio sveti Eksuperije, prenijevši u nju Saturninove ostatke. Ta je crkva, poznata i kao bazilika svetog Sernina, kasnije proširena i ponovno posvećena 1096. godine od pape Urbana II., te je danas jedna od najvećih romaničkih crkava Europe. Na mjestu gdje se razjareni bik zaustavio podignuta je manja crkva zvana Notre-Dame du Taur (bik).

Kasnije legende

Kasnija su predaja i pobožni spisi Saturnina povezivali i s drugim mjestima, poput Eauzea, Auch, Pamplone i Amiensa, no te veze, prema Katoličkoj enciklopediji, nemaju čvrsta povijesnog uporišta i vjerojatno su naknadno dodane kako bi se proširilo njegovo štovanje, koje se osobito učvrstilo u južnoj Francuskoj i Španjolskoj. Njegov je blagdan uvršten u Hijeronimski martirologij na 29. studenoga, gdje se spominje kao jedan od prvih velikih mučenika zapadne Crkve.

Povijesni kontekst rimske Galije

Sredina 3. stoljeća, kad Saturnin prema predaji dolazi u Toulouse, bila je razdoblje sustavnih progona kršćana pod carem Decijem, kada je od svakog stanovnika Carstva traženo javno žrtvovanje bogovima kao dokaz odanosti. U takvim je okolnostima kršćanska zajednica u galskim gradovima bila malobrojna i izložena, a biskup koji je javno propovijedao i odbijao žrtvovati idolima stavljao je vlastiti život na kocku. Upravo je ta povijesna pozadina razlog zašto se Saturninovo mučeništvo smatra jednim od najstarijih posvjedočenih slučajeva mučeništva u zapadnoj Europi, uz svetog Dionizija Pariškog i skupinu mučenika iz Lyona.

Štovanje danas

Bazilika svetog Sernina u Toulouseu, izgrađena na mjestu njegova drugog pokopa, ostala je jedna od najvažnijih romaničkih crkava zapadne Europe i važna postaja na hodočasničkom putu prema Santiagu de Composteli, gdje su hodočasnici stoljećima zastajali klanjati se Saturninovim relikvijama prije nastavka puta prema Španjolskoj. Njegov je lik ostao trajno vezan uz identitet grada Toulousea, koji ga slavi kao svojega prvog biskupa i zaštitnika, a blagdan 29. studenoga i danas se u francuskoj liturgijskoj tradiciji bilježi kao dan njegova mučeništva.