
Sveti Sava Posvećeni, utemeljitelj samostana, star i mudar, sa štapom u ruci. Ilustracija portala Riječ.
Slika: Riječ, ilustracija izrađena uz pomoć umjetne inteligencije
Sveti Sava Posvećeni, opat
5. prosinac
439. - 532. · Sveta zemlja
zaštitnik pustinjakazaštitnik redovnika
Sava je kao dječak napustio obitelj i posvetio se pustinjačkom životu u Svetoj zemlji, gdje je poslije osnovao velik samostan u kanjonu blizu Jeruzalema koji do danas nosi njegovo ime i u kojem redovnici žive prema njegovom pravilu. Bio je poznat po strogosti prema sebi, ali i po velikom milosrđu prema hodočasnicima i siromašnima koji su dolazili tražiti utočište. Njegov je samostan preživio stoljeća ratova i progona.
Zazivi
Zaziva se kao zaštitnik pustinjaka i redovničkih zajednica.
Dječak u samostanu
Sava je rođen 439. godine u mjestu Mutalasca kraj Cezareje u Kapadokiji, u kršćanskoj obitelji. Roditelji su ga, umjesto vojne karijere koju su isprva zamišljali za njega, upisali u obližnji flavijanski samostan, gdje je već u osmoj godini života stupio u redovnički život, odričući se obiteljskog doma u vrlo ranoj dobi.
Put u Svetu zemlju
Oko osamnaeste godine, 456. ili 457. godine, Sava je krenuo na hodočašće u Svetu zemlju i zaustavio se u više redovničkih zajednica prije nego što je pronašao svojeg presudnog duhovnog vodiča u velikom pustinjaku Eutimiju. S njim je dijelio pustinjački život u judejskoj pustinji i uz Mrtvo more sve do Eutimijeve smrti oko 473. godine, učeći se strogoj askezi i samoći.
Osnutak Velike Lavre
Godine 483. Sava se nastanio u špilji u klancu potoka Kedron, jugoistočno od Jeruzalema, gdje je postupno osnovao samostan poznat kao Velika Lavra, danas Mar Saba. „Lavra“ je posebna vrsta redovničke zajednice u kojoj monasi žive osamljeni u odvojenim ćelijama ili špiljama, a okupljaju se zajedno samo za zajedničko bogoslužje. Zajednica je narasla na oko stotinu i pedeset redovnika, a po uzoru na nju nastale su i druge lavre diljem Palestine pod njegovim utjecajem.
Svećeništvo i vodstvo Crkve u Palestini
Dio redovnika usprotivio se Savinu vodstvu i tražio da zajednici na čelu bude zaređeni svećenik, pa ga je jeruzalemski patrijarh 491. zaredio za svećenika. Patrijarh Ilija imenovao ga je 494. arhimandritom, poglavarom svih pustinjaka i samostana Palestine. Sava je držao strogu stegu, a više je puta putovao u Carigrad braneći nauk Kalcedonskog sabora protiv monofizitske krivovjere i zauzimajući se kod careva Anastazija i Justinijana za porezne olakšice palestinskim samostanima.
Nove zajednice i sukobi
Otpor dijela redovnika njegovu vodstvu nastavio se i kasnije, zbog čega se Sava povremeno povlačio i osnivao dodatne samostanske zajednice, među ostalim kraj Tekoe. Tradicija mu pripisuje i sastavljanje liturgijskih i redovničkih pravila - takozvani Tipik svetog Save - koja su stoljećima oblikovala bogoslužje istočnih, osobito palestinskih i kasnije slavenskih samostana, premda se autorstvo u konačnom obliku ne može sa sigurnošću utvrditi.
Smrt i trajanje Lavre
Sava je umro u svojoj lavri 5. prosinca 532. godine, u dubokoj starosti od gotovo devedeset i tri godine. Narod ga je štovao kao sveca još za života, a nakon smrti odmah je i službeno proglašen svetim. Samostan Mar Saba, koji je osnovao, ostao je aktivan sve do danas, unatoč mnogim ratovima, progonima i pljačkama kroz stoljeća, i smatra se jednim od najstarijih neprekidno naseljenih kršćanskih samostana na svijetu.
Štovanje
U Rimu mu je na brdu Aventinu posvećena bazilika, znak koliko se njegovo štovanje proširilo i na Zapad, iako je Sava po duhovnosti i djelovanju prije svega svetac istočnog, palestinskog i kasnije slavenskog kršćanstva. Njegov se blagdan slavi 5. prosinca, a njegovo se ime i danas povezuje s idealom pustinjačkog i redovničkog života utemeljenog na samoći, molitvi i strogoj stezi, ali i s gostoljubivošću prema hodočasnicima i siromašnima koji su u njegovu samostanu tražili utočište.
Mar Saba danas
Samostan Mar Saba, izgrađen na strmoj litici iznad korita potoka Kedron u Judejskoj pustinji, ostaje jedan od rijetkih mjesta na svijetu gdje se redovnički život nastavlja gotovo neprekidno od 5. stoljeća do danas, unatoč perzijskim i arapskim osvajanjima, križarskim ratovima i mnogim drugim potresima kroz koje je prošla ta regija. Njegova knjižnica i arhitektura, uklesana djelomično u samu stijenu, svjedoče o istoj strogosti i jednostavnosti koju je svojim redovnicima propisao osnivač. Zbog stroge klauzure, žene ni danas ne smiju ući u sam samostan, iako mogu posjetiti obližnju kulu nazvanu po Savinoj majci.
Naslov „Posvećeni“
Pridjevak „Posvećeni“ (grčki Hagiazitis) uz Savino ime dolazi iz istočne tradicije i razlikuje ga od drugih svetaca istog imena, poput Save Osvećenog iz Srbije, prvog srpskog nadbiskupa, koji je živio stoljećima kasnije i koji je svoj samostanski uzor djelomično crpio upravo iz duhovne baštine ovoga starijeg, kapadokijskog Save. Zbog te bliskosti imena i duhovnog nasljeđa, u pobožnoj literaturi ponekad dolazi do zabune između dvojice svetaca, premda su riječ o različitim osobama, razdvojenim gotovo sedam stoljeća.
Molitva
Sveti Savo, koji si od djetinjstva tražio Boga u samoći,
izmoli nam želju za tišinom usred bučnog svijeta.
Podrži sve redovnike i redovnice u njihovu pozivu.
Učvrsti zajednice koje su u sukobu, kao što si i ti prolazio kušnje.
Moli za nas.
Imendani na taj dan
Sava
Izvori
- santiebeati.it - San Saba Archimandrita