Sveti Silverije, papa i mučenik

Sin pape, subđakon Crkve

Silverije je bio rimski subđakon, sin Hormizde, čovjeka koji je prije stupanja u kler bio oženjen i koji je kasnije, kao udovac, sam postao papa. Datum Silverijeva rođenja nije poznat. Odrastao je u vrijeme kada je Italija bila kraljevstvo Ostrogota, formalno pod bizantskim vrhovništvom, ali stvarno pod vlašću gotskih kraljeva koji su štitili rimsku Crkvu od izravnog uplitanja Konstantinopola.

Izbor obilježen politikom

Godine 536. ostrogotski kralj Teodat, suočen s bizantskom invazijom pod vodstvom vojskovođe Belizara, htio je na papinsku stolicu postaviti čovjeka odanog Gotima, kako bi spriječio da Carigrad nametne svog kandidata. Bizantska carica Teodora, sklona monofizitskoj struji, zagovarala je izbor đakona Vigilija. Teodatovim utjecajem izabran je, ipak, Silverije - izbor neuobičajen jer je bio tek subđakon, ali prihvaćen zbog trenutačnih političkih prilika. Zaređen je za papu 8. lipnja 536.

Rat i pad Rima

Ubrzo nakon Silverijeva izbora, Belizarove čete osvojile su Rim u prosincu 536. Grad se našao u ratnom kaosu, opsjedan od gotskih snaga koje su pokušavale ponovno zauzeti prijestolnicu. Silverije se u tim okolnostima morao snalaziti između vojnih zapovjednika, gladi u opsjednutom gradu i pritisaka careva dvora u Carigradu, koji nije zaboravio da papa nije bio njihov izbor.

Sukob s Teodorom i svrgnuće

Carica Teodora pokušala je pridobiti Silverija da vrati na položaj svrgnutog carigradskog patrijarha Antima, poznatog monofizita, ali papa je to odbio. Kao odgovor, protiv njega je skovana optužba da tajno dogovara s Gotima predaju Rima. Belizar je, po nalogu iz Carigrada, u ožujku 537. dao Silverija svući s papinskih znamenja i protjerati, dok je na njegovo mjesto postavljen upravo Vigilije, Teodorin kandidat.

Progonstvo i smrt

Silverije je najprije prognan u Likiju u Maloj Aziji. Kasnije mu je car Justinijan, na papirnatoj razini, dopustio povratak i ponovno saslušanje slučaja, no Vigilije - sada već priznati papa - dao ga je uputiti na otočić Palmariju u Tirenskom moru. Ondje je Silverije umro, prema predaji od gladi i lošeg postupanja, vjerojatno tijekom 537. godine. Neki izvori njegovu smrt smještaju i u 538. godinu, jer podaci o točnom slijedu događaja nisu posve sigurni.

Štovanje

Iako je bio žrtva crkveno-političke urote, Silverije je od ranog srednjeg vijeka štovan kao mučenik za istinu vjere i za dostojanstvo papinske službe. Njegov se blagdan slavi 20. lipnja. Kult mu nikad nije bio raširen kao kod kasnijih mučenika, ali njegov slučaj ostaje jedan od najjasnijih primjera kako je bizantska politika u 6. stoljeću izravno uplitala u izbor i sudbinu rimskih biskupa.

Vrijeme u kojem je živio

Silverijev pontifikat pada u razdoblje takozvanog Gotskog rata (536.-554.), sukoba u kojem je bizantski car Justinijan pokušavao ponovno osvojiti Italiju od Ostrogota koji su njome vladali od kraja 5. stoljeća. Rim je u tim godinama nekoliko puta mijenjao gospodare, trpio opsade i glad, a rimski biskup se nalazio u nemogućem položaju - između vjernosti gotskim vladarima koji su ga zaštitili i pritiska bizantskog dvora koji je htio kontrolirati Crkvu i njezino vodstvo. Silverijeva sudbina pokazuje koliko je u tom razdoblju granica između crkvene i svjetovne vlasti bila nejasna, a papinska stolica izložena izravnom uplitanju careva i careva dvora.

Izvori o njegovu životu

O Silveriju danas znamo ponajviše iz Liber Pontificalis, zbirke životopisa rimskih biskupa nastale u ranom srednjem vijeku, te iz djela bizantskog povjesničara Prokopija, koji je pratio Belizarov pohod i opisao okolnosti pape svrgnuća iz perspektive dvorskog kroničara. Ti izvori nisu uvijek suglasni u pojedinostima, osobito oko točnog datuma i mjesta Silverijeve smrti, ali se slažu u glavnome: da je papa svrgnut bez kanonskog postupka, na temelju sumnjive optužbe, radi koristi drugog kandidata kojeg je podupirala carica. Upravo ta nesuglasja među izvorima razlog su što se u suvremenim prikazima njegova biografija iznosi s oprezom oko točnih datuma.