Sveti Silvestar I., papa

Papa u vrijeme preokreta

O ranom životu Silvestra I. sačuvano je malo pouzdanih podataka. Rođen je u Rimu, otac mu se, prema kasnijoj predaji, zvao Rufin. Prema podacima Hrvatske enciklopedije, papinsku je službu obnašao od 314. do 335. godine, izabran kao rimski biskup 31. siječnja 314., samo godinu dana nakon što je car Konstantin Milanskim ediktom 313. godine kršćanima diljem Carstva zajamčio slobodu vjeroispovijesti, okončavši time gotovo tri stoljeća povremenih, ponekad krvavih progona kršćana u Rimskom Carstvu.

Doba velike gradnje

Silvestrov se pontifikat, koji je prema enciklopedijskim podacima trajao dvadeset i jednu godinu, poklopio s razdobljem kad je car Konstantin počeo graditi prve velike kršćanske bazilike u Rimu, među njima crkvu nad grobom svetog Petra na Vatikanskom brdu te lateransku baziliku, koja je i danas katedrala rimskog biskupa i nosi naslov „majke i glave svih crkava grada i svijeta“. Iako je nositelj graditeljskog poticaja i financijskih sredstava bio prije svega sam car, koji je time obilježio novi status kršćanstva kao povlaštene vjere Carstva, ta su golema zdanja podignuta upravo za Silvestrova pontifikata i uz njegovo sudjelovanje kao poglavara rimske Crkve, čime je njegovo ime trajno vezano uz taj prijelomni trenutak crkvene povijesti.

Nicejski sabor

Godine 325. sazvan je Prvi nicejski sabor, prvi opći, ekumenski sabor u povijesti Crkve, na kojem je osuđeno arijansko krivovjerje koje je nijekalo punu Kristovu božansku narav, i na kojem je formuliran temeljni dio kršćanskog vjerovanja, poznat kao nicejsko vjerovanje. Prema Hrvatskoj enciklopediji, Silvestar je „po svojim legatima predsjedavao“ tim koncilom u Nikeji te se aktivno borio protiv arijanskog učenja, iako se sam, zbog visoke dobi i udaljenosti, nije osobno pojavio na saboru u Maloj Aziji, nego je poslao svoje izaslanike, čime je rimska Crkva ipak izravno sudjelovala u odlukama koje su odredile temeljni sadržaj kršćanske vjere za stoljeća koja slijede.

Legende i kasnija predaja

Oko Silvestrova se lika u kasnijim stoljećima razvila i poznata legenda, zabilježena u tekstu poznatom kao „Konstantinov dar“, prema kojoj je navodno izliječio cara Konstantina od gube i osobno ga krstio, a car mu je zauzvrat navodno predao vlast nad zapadnim dijelom Carstva, uključujući Rim i talijansko poluotočje. Ta je priča stoljećima poslije dokazano srednjovjekovna krivotvorina, sastavljena vjerojatno u osmom stoljeću, koja je dugo utjecala na tvrdnje o papinskoj svjetovnoj vlasti u srednjovjekovnoj Europi, no povijesno se ne može potvrditi kao istinit događaj - car Konstantin kršten je, prema pouzdanijim suvremenim izvorima, tek na samrti 337. godine, i to od drugog biskupa, arijanski sklonog Euzebija Nikomedijskog, a ne od Silvestra.

Smrt i štovanje

Silvestar je umro 31. prosinca 335. godine u Rimu. Njegov se blagdan od toga dana štuje upravo na posljednji dan građanske godine, zbog čega je u više europskih tradicija, uključujući hrvatsku, njegovo ime u narodnom govoru postalo gotovo istoznačno s dočekom Nove godine - dan zahvale za proteklu godinu i molitve za blagoslov nadolazećeg razdoblja, a sam se naziv „Silvestrovo“ u hrvatskom jeziku odomaćio kao uobičajen izraz za 31. prosinca neovisno o tome zna li se šire o samom svecu.

Osim bazilike svetog Petra i lateranske bazilike s krstionicom, za Silvestrova su pontifikata podignute i druge značajne rimske crkve, među njima Santa Croce in Gerusalemme te crkva posvećena mučeniku Ekviciju blizu Dioklecijanovih terma. Sam je papa, prema starijim izvorima, dao sagraditi i grobnu crkvu nad katakombama svete Priscile na Via Salariji, u kojima je i sam poslije pokopan. Ta graditeljska djelatnost, potaknuta prije svega carskim sredstvima, ali provedena pod Silvestrovim crkvenim vodstvom, trajno je odredila lice kršćanskog Rima i njegovih najvažnijih hodočasničkih svetišta sve do danas.