Sveti Toma Akvinski, svećenik i crkveni naučitelj

Plemićko podrijetlo i rani nauk

Toma je rođen oko 1225. godine (neki izvori navode 1227.) u dvorcu Roccasecca kraj mjesta Aquino, u Kraljevstvu Napulja. Otac Landulf bio je grof Aquina, majka Teodora grofica Teana, a obitelj je preko rodbinskih veza bila povezana s carskim i kraljevskim dvorovima južne Italije. Prema tadašnjem običaju plemićkih obitelji, petogodišnji Toma poslan je na odgoj u benediktinski samostan Monte Cassino, gdje se očekivalo da će jednog dana postati opat - časna i za obitelj korisna crkvena služba. Oko 1236. nastavlja školovanje na Sveučilištu u Napulju, gdje se pod vodstvom učitelja Petra Martina i Petra Irca ističe u gramatici, logici i prirodnim znanostima te prvi put dolazi u doticaj s Aristotelovim djelima, tada tek u prijevodu ulazila u zapadnu učenu kulturu.

Sukob s obitelji i otmica

Između 1240. i 1243. Toma odlučuje stupiti u Red braće propovjednika (dominikanaca), privučen primjerom redovnika Ivana od Svetog Julijana. Odluka je za obitelj bila neprihvatljiva: dominikanci su bili prosjački red bez imovine i utjecaja kakav su Akvinci željeli za svog sina. Braća su ga na putu prema Rimu oteli i odveli natrag u Roccaseccu, gdje je gotovo godinu dana bio zatočen. Prema predaji, obitelj je čak pokušala odvratiti ga od zavjeta slanjem žene u njegovu sobu, no Toma ju je otjerao zapaljenom glavnjom iz kamina. Zatočeništvo, koliko god bilo bolno, iskoristio je za sustavno čitanje - proučavao je Sveto pismo, Aristotelova djela i teološku sintezu Petra Lombardskog, gradivo koje će mu kasnije poslužiti kao temelj vlastitog djela.

Studij kod Alberta Velikog

Oko 1245. obitelj popušta i Toma je pušten, nakon čega konačno polaže dominikanske zavjete. Šalju ga na studij u Köln i Pariz, gdje postaje učenik Alberta Velikog, jednog od najučenijih ljudi svoga doba i jednog od prvih kršćanskih mislilaca koji je ozbiljno prihvatio Aristotelovu filozofiju. Zbog šutljive naravi i krupne građe, suučenici su Tomu prozvali „nijemi vol” (bos mutus), na što je Albert navodno odgovorio proročkom rečenicom da će rikanje toga vola jednog dana odjeknuti čitavim svijetom. Toma 1257. stječe doktorat teologije na pariškom sveučilištu te potom predaje u Parizu i Napulju, uz kraća razdoblja službe na papinskom dvoru u Italiji.

Suma teologije i spoj vjere i razuma

Tomino najznačajnije djelo, „Summa theologiae” (Suma teologije), sustavno izlaže kršćanski nauk oslanjajući se na Aristotelovu logiku i metafiziku, dokazujući da vjera i razum ne moraju biti u sukobu, nego se mogu međusobno nadopunjavati. Uz Sumu teologije napisao je i „Summa contra Gentiles” (Summa protiv pogana), djelo zamišljeno kao pomoć misionarima u raspravi s nekršćanima, te brojne biblijske komentare i rasprave o pojedinim teološkim i filozofskim pitanjima. Taj pristup, kasnije nazvan tomizmom, postao je toliko utjecajan da ga je Katolička crkva stoljećima smatrala mjerodavnim okvirom za filozofsko i teološko obrazovanje svećenika.

Posljednje godine i iznenadan prekid rada

Prema predaji, u prosincu 1273., dok je slavio misu u Napulju, Toma je doživio duboko mistično iskustvo nakon kojeg je prestao pisati, izjavivši suradniku da mu se sve dotad napisano čini kao slama u usporedbi s onim što je vidio. Suma teologije tako je ostala nedovršena. Nekoliko mjeseci kasnije, na putu za crkveni sabor u Lyonu, na koji ga je papa pozvao kao stručnog savjetnika, razbolio se i umro 7. ožujka 1274. u cistercitskom samostanu Fossanova, u blizini rodnog kraja.

Naučitelj Crkve i zaštitnik studenata

Papa Ivan XXII. proglasio je Tomu svetim 1323. godine, a 1567. papa Pio V. proglasio ga je naučiteljem Crkve, priznajući time trajnu vrijednost njegova teološkog djela. Godine 1880. papa Lav XIII. proglasio ga je nebeskim zaštitnikom svih katoličkih škola i sveučilišta, prepoznajući u njemu uzor spoja vjere i akademskog rada. Njegov nauk ostao je do danas obvezni dio filozofske i teološke formacije u mnogim crkvenim učilištima, a izraz „tomizam” i danas označava filozofsku školu koja se poziva na njegovu sintezu vjere i razuma.