Sveti Toma, apostol

Apostol koji je htio umrijeti s Isusom

Toma se u evanđeljima spominje nekoliko puta, a najranija scena pokazuje ga u drukčijem svjetlu od kasnije uvriježene slike sumnjičavca. Kad je Isus najavio da ide u Judeju, gdje su ga htjeli kamenovati, kako bi podigao Lazara od mrtvih, Toma je rekao ostalim učenicima: „Hajdemo i mi da umremo s njime.“ Ta rečenica pokazuje odvažnost, ne strah, i vrijedi je zapamtiti uz kasniju epizodu koja mu je dala nadimak.

Trenutak sumnje i vjere

Prema Ivanovu evanđelju, Toma nije bio prisutan kada se uskrsli Isus prvi put ukazao apostolima. Kad su mu ostali rekli da su vidjeli Gospodina, odgovorio je da neće povjerovati dok ne vidi rane od čavala na njegovim rukama i ne stavi prst u njih. Osam dana poslije Isus se ponovno ukazao, ovaj put dok je Toma bio prisutan, i pozvao ga da dotakne njegove rane. Toma tada izgovara jednu od najsnažnijih ispovijesti vjere u cijelom Novom zavjetu: „Gospodin moj i Bog moj!“ Isusov odgovor - „blaženi koji ne vidješe, a vjeruju“ - upućen je svim budućim naraštajima vjernika, ne samo Tomi.

Što povijesno znamo, a što je predaja

Nakon toga događaja Novi zavjet više ne donosi podatke o Tomi. Sve što se zna o njegovu daljnjem djelovanju dolazi iz kasnije crkvene predaje, zapisane tek stoljećima nakon njegove smrti, pa se prema tome mora odnositi s oprezom - riječ je o pobožnoj tradiciji, a ne o provjerenim povijesnim dokumentima. Najstarija i najraširenija predaja, zabilježena već u apokrifnim Djelima Tominim iz 3. stoljeća, govori da je Toma otišao propovijedati evanđelje sve do Indije.

Kršćani svetog Tome u Indiji

Zajednice kršćana na jugozapadnoj obali Indije, u današnjoj državi Kerala, sebe od davnina nazivaju „kršćanima svetog Tome“ i svoje podrijetlo pripisuju upravo njegovoj misiji. Predaja govori da je osnovao sedam crkava na malabarskoj obali te da je umro mučeničkom smrću, proboden kopljem, u blizini današnjeg grada Chennaija, gdje se i danas nalazi bazilika San Thome podignuta na mjestu koje se smatra njegovim grobom. Postojanost i starina te indijske tradicije, čak i bez mogućnosti potpune povijesne provjere, čini je jednom od najozbiljnijih apostolskih predaja izvan Novog zavjeta.

Zašto je njegova sumnja vrijedna

Kršćanska duhovnost dugo je Tomu tumačila gotovo isključivo kao primjer nedostatka vjere, no noviji su pristupi skloniji vidjeti u njemu poštenje pred vlastitim iskustvom - nije se pravio da vjeruje kad nije, nego je tražio susret. Upravo zato što je progovorio svoju sumnju naglas, dobio je priliku za jedan od najizravnijih susreta s uskrslim Kristom zabilježenih u evanđeljima.

Toma u umjetnosti i pučkoj pobožnosti

Scena u kojoj Toma dodiruje Isusove rane jedan je od najčešće slikanih prizora u kršćanskoj umjetnosti, od srednjovjekovnih fresaka do Caravaggiova poznatog platna Nevjerovanje svetog Tome, koje realistički prikazuje Tomin prst kako doslovno ulazi u ranu. U mnogim se hrvatskim krajevima naziv „nevjerni Toma“ odomaćio i u svakodnevnom govoru, izvan crkvenog konteksta, kao oznaka za osobu koja ništa ne prihvaća bez izravnog dokaza - jezična baština koja pokazuje koliko je duboko ta jedna evanđeoska scena ušla u opću kulturu, daleko izvan granica same vjerske pouke.

Toma u drugim starim spisima

Osim apokrifnih Djela Tominih, njegovo se ime veže i uz takozvano Tomino evanđelje, zbirku izreka pripisanih Isusu pronađenu u Nag Hammadiju u Egiptu 1945. godine. Taj spis Katolička crkva ne priznaje kao dio Svetog pisma niti ga smatra pouzdanim povijesnim izvorom o Isusovu životu, budući da potječe iz gnostičkih krugova i nastao je stoljećima nakon kanonskih evanđelja, no njegovo postojanje pokazuje koliko je lik apostola Tome u prvim stoljećima kršćanstva bio povezan s pitanjima znanja, dokaza i osobnog uvjerenja - upravo onim temama koje obilježavaju i njegovu scenu iz Ivanova evanđelja.