Sveti Toribije, biskup

Pravnik pozvan u biskupsku službu

Toribije Alfonso de Mogrovejo rodio se 16. studenoga 1538. godine u Mayorgi de Campos, u pokrajini León u Španjolskoj, u plemićkoj i obrazovanoj obitelji. Pravo je studirao na sveučilištima u Coimbri i Salamanci, a potom je bio predsjednik crkvenoga suda (tribunala) u Granadi te je predavao pravo prije nego što ga je kralj Filip II. imenovao glavnim inkvizitorom Španjolske. Iako u tom trenutku nije imao nijedan crkveni red, upravo ga je papa Grgur XIII. 1580. godine, na kraljevu preporuku, imenovao nadbiskupom Lime - zbog njegova pravnog znanja i moralnog ugleda. U razmaku od svega četiri uzastopne nedjelje primio je niže redove, a nekoliko tjedana potom zaređen je za svećenika i posvećen za biskupa.

Odlazak u Peru

Svete redove primio je 1578. godine, a dvije godine poslije posvećen je za biskupa. U Payti u Peruu, šest stotina milja od Lime, iskrcao se 24. svibnja 1581. godine.

Godine putovanja

Njegova geslo bilo je: "Vrijeme nije naše i za njega ćemo strogo polagati račun." Tri je puta prevalio osamnaest tisuća milja svoje biskupije, uglavnom pješice i često sam, izlažući se olujama, bujicama, pustinjama, divljim životinjama, tropskoj vrućini, groznicama i susretima s neprijateljski raspoloženim plemenima. Krstio je i krizmao gotovo pola milijuna ljudi, među njima i buduće svetice i svece poput Ružice Limske i Franje Solana.

Zaštita domorodaca i gradnja

Toribije se suprotstavljao zloporabama kolonijalnih gospodara nad domorodačkim stanovništvom, boreći se za njihova prava unutar crkvenih i civilnih struktura. Dao je izgraditi ceste, škole, kapele, bolnice i samostane diljem svoje biskupije. Godine 1591. osnovao je prvo sjemenište na američkom kontinentu, u Limi, za odgoj mjesnih svećenika. Sazvao je deset biskupijskih sinoda i tri pokrajinska sabora, ukupno trinaest crkvenih skupova, postavivši time trajne temelje crkvenog života u Južnoj Americi.

Smrt i štovanje

Prema predaji, sam je unaprijed navijestio svoju smrt. Umro je od groznice u mjestu Saña 23. ožujka 1606. godine, na putu blizu Lime. Papa Inocent XI. proglasio ga je blaženim 1697. godine, a papa Benedikt XIII. svetim 1726. godine. Njegov se liturgijski blagdan danas slavi 27. travnja, dok 23. ožujka ostaje spomen dana njegove smrti.

Od svjetovnog prava do crkvene službe

Toribijev put prema biskupskoj službi bio je neuobičajen: kao vrstan pravnik i profesor na sveučilištu u Salamanci, prvotno je gradio karijeru u svjetovnoj, a ne crkvenoj sferi, sve do imenovanja za glavnog inkvizitora Španjolske. Kad ga je kralj Filip II. predložio za nadbiskupa Perua, Toribije u tom trenutku još nije imao nijedan crkveni red - okolnost koja svjedoči koliko je njegov ugled poštenja i pravne stručnosti bio velik, budući da je Crkva bila spremna povjeriti mu tako visoku službu unatoč nedostatku prethodnog crkvenog iskustva.

Biskupija veličine kontinenta

Peruanska je nadbiskupija u to doba obuhvaćala golem, slabo povezan teritorij, dijelom pokriven planinama Anda, prašumom i pustinjskom obalom. Toribijeva odluka da tu biskupiju triput osobno obiđe, uglavnom pješice, umjesto da upravlja izdaleka, bila je u to doba gotovo bez presedana među kolonijalnim crkvenim poglavarima, od kojih su mnogi rijetko napuštali sjedište svoje nadbiskupije. Ta izravna prisutnost među narodom omogućila mu je da iz prve ruke vidi zloporabe kojima su domoroci bili izloženi od strane kolonijalnih gospodara, i da se protiv njih otvoreno založi.

Trajni doprinos mjesnoj Crkvi

Osnivanjem prvog sjemeništa na američkom kontinentu 1591. godine u Limi, Toribije je riješio ključan problem tadašnje misijske Crkve u Južnoj Americi - nedostatak mjesnih, lokalno obrazovanih svećenika, umjesto oslanjanja isključivo na misionare pristigle iz Europe. Trinaest biskupijskih sinoda i tri pokrajinska sabora koje je sazvao za njegova života postavili su organizacijski okvir koji je nadživio kolonijalno razdoblje i odigrao trajnu ulogu u oblikovanju katoličke Crkve u modernom Peruu.