Sveti Valerije, biskup

Nadbiskup u vremenu franačke vlasti

Prema podacima koje o njemu čuva talijanska tradicija, Valerije je bio nadbiskup Ravenne na prijelazu iz osmog u deveto stoljeće, u vremenu kad je taj grad, nekoć prijestolnica egzarhata, prolazio kroz duboke promjene pod franačkom i papinskom vlašću. Njegovo se djelovanje smješta u razdoblje između 788. i 810. godine, u doba kad je Ravenna, iako više nije bila političko središte kakvo je bila u vrijeme Bizanta, ostala jedna od najvažnijih crkvenih metropola sjeverne Italije.

Revnosni pastir

Predaja Valerija opisuje kao revnosnog pastira koji se posvetio čuvanju ispravnosti vjere u svojoj biskupiji, u vremenu kad su ostaci arijanske hereze, koju su u Ravenni prije stoljećima širili Ostrogoti, još uvijek ostavljali traga u crkvenom životu grada. Uz brigu za nauk, pripisuje mu se i skrb za uređenje i uljepšavanje crkava na svojem području, uobičajena zadaća biskupa toga doba, koji su nerijetko bili i graditelji te čuvari materijalne baštine svojih zajednica.

Odnos s papinskom vlašću

Iz razdoblja njegove službe sačuvan je podatak da je papa Lav III. odobrio posebnu oprost baziliki svetog Apolinara u Classeu, blizu Ravenne, izričito iz poštovanja prema Valeriju, što svjedoči da je nadbiskup u to vrijeme uživao ugled i u samome Rimu. Takvi podaci, iako oskudni, pokazuju da je Valerijeva služba bila upletena u širu mrežu odnosa između lokalnih crkava i papinske stolice u razdoblju kad se Zapadna Crkva iznova organizirala nakon uspostave Karolinškog Carstva.

Smrt i prijenos moći

Valerije je umro 15. ožujka 810. godine. Njegovo je tijelo ostalo dugo u prvotnom grobu, sve dok ga nadbiskup Simeon 1222. godine nije svečano prenio u ravensku katedralu, čin kojim se u srednjem vijeku obično potvrđivalo i učvršćivalo štovanje pojedinog sveca u gradskoj zajednici.

Zabuna s biskupom Trevira

U kasnijim martirolozima i kalendarima Valerijevo se ime u pojedinim izvorima miješalo s istoimenim Valerijem, biskupom Trevira iz trećeg ili četvrtog stoljeća, koga predaja povezuje s prvim naraštajem misionara poslanih iz Rima u Galiju. Takva su preklapanja imena među ranim biskupima uobičajena u zapadnoj hagiografskoj tradiciji, u kojoj su se lokalni kalendari stoljećima prepisivali i sažimali bez jedinstvene provjere, pa je danas teško sa sigurnošću razlučiti pojedinosti koje pripadaju jednom, a koje drugom Valeriju.

Štovanje

Spomen ravenskog nadbiskupa Valerija u talijanskoj se tradiciji bilježi 29. siječnja, a prikazuje se s biskupskim pastoralnim štapom kao znakom svoje službe. Iako o njegovu životu nije sačuvano mnogo pojedinosti izvan onoga što je ovdje navedeno, njegovo ime ostalo je trajno vezano uz povijest ravenske nadbiskupije, jedne od najstarijih i najuglednijih crkvenih sjedišta ranosrednjovjekovne Italije.

Ravenna kao crkveno središte

Ravenna je u stoljećima prije Valerijeve službe bila sjedište bizantskog egzarhata i mjesto gdje su se stjecali utjecaji istočne i zapadne Crkve, o čemu i danas svjedoče njezine slavne mozaičke bazilike. Kad je egzarhat u osmom stoljeću propao pod pritiskom Langobarda, a potom i Franaka, ravenski su nadbiskupi preuzeli dio nekadašnje političke uloge grada, djelujući kao posrednici između lokalnog stanovništva, franačkih vladara i papinske stolice. Valerijeva se služba odvijala upravo u tom prijelaznom razdoblju, kad je Crkva u Ravenni trebala nanovo utvrditi svoj položaj i ugled bez oslonca na bizantsku vlast koja je stoljećima jamčila njezinu važnost.

Poput mnogih biskupa ranoga srednjeg vijeka o kojima ne postoje suvremeni izvori nego tek kasnija predaja i lokalni liturgijski zapisi, i Valerije pripada onom velikom broju crkvenih poglavara čije je ime nadživjelo pojedinosti njihova djelovanja. Ono malo što je o njemu zabilježeno - briga za nauk, uljepšavanje crkava i ugled kod pape - dovoljno je da ga se smjesti u red revnih, ali danas gotovo bezimenih graditelja crkvene zajednice u vremenu velikih političkih previranja ranosrednjovjekovne Italije.