Sveti Vlaho, biskup i mučenik

Liječnik iz Sebaste

Sveti Vlaho rođen je krajem 3. stoljeća u Sebasti, gradu u rimskoj pokrajini Armeniji Maloj (danas Sivas u Turskoj). Prema predaji koju prenosi Katolička enciklopedija, bio je obrazovan čovjek koji se u mladosti bavio liječničkim umijećem. Njegova brižnost prema bolesnima i siromašnima stekla mu je ugled u gradu daleko prije nego što je postao biskup. Kršćanska zajednica u Sebasti izabrala ga je za svojeg poglavara upravo zbog te predanosti služenju drugima, a on je službu biskupa obavljao spajajući molitvu i skrb za tijelo i dušu vjernika.

Progon i sklonište u pećini

Početkom 4. stoljeća, za vladavine cara Licinija, kršćani su ponovno bili izloženi progonu. Prema Katoličkoj enciklopediji i predaji koju prenosi hrvatska duhovna literatura, Vlaho se povukao iz grada i sklonio u pećinu na planini, gdje je nastavio živjeti asketskim životom. Predaja kaže da su mu se divlje životinje - vukovi, lavovi i medvjedi - približavale bez straha te da ih je on liječio i blagoslivljao, jednako kao i ljude koji su ga u tajnosti posjećivali radi savjeta i pomoći. Ta slika biskupa okruženog pitomim zvijerima postala je jedan od najprepoznatljivijih elemenata njegova lika u ikonografiji.

Otkriće i uhićenje

Namjesnik Agrikolaj poslao je lovce da mu nabave divlje životinje za borbe u areni, a oni su u pećini pronašli Vlaha. Doveden je pred vlast i pozvan da se odrekne kršćanske vjere, što je odbio. Prema predaji, dok je bio zatvoren, izliječio je dječaka koji se gušio ribljom kosti zapelom u grlu - taj je događaj postao temelj njegova štovanja kao zaštitnika grla i svih koji pate od bolesti dišnih putova.

Mučeništvo

Nakon uhićenja Vlaho je podvrgnut teškom mučenju. Izvori navode da su ga bičevali, pokušali utopiti, a potom su mu tijelo razdirali željeznim češljevima kakvi su se koristili za grebenanje vune - alat obrtnika koji su njime čistili i uređivali runo prije predenja. Upravo zbog te okrutne pojedinosti Vlaho je u kasnijim stoljećima postao i zaštitnik vunara i tekstilnih obrtnika. Unatoč mučenju, prema Aktima koja donosi Katolička enciklopedija, nije odustao od vjere. Pogubljen je (prema jednim izvorima 316., prema drugima 317. godine) odrubljivanjem glave; predaja spominje i sedam žena mučenica pogubljenih zajedno s njim.

Put u Dubrovnik i štovanje

Prema dubrovačkoj predaji, dio Vlahovih moći dospio je u grad 972. godine, nakon što je - kako legenda kaže - spriječio noćni napad mletačke flote objavivši se dubrovačkom svećeniku u snu. Od tada je Vlaho postao zaštitnik Dubrovačke Republike, a njegov je lik utisnut u gradski grb, zastave i pečate. Svake 3. veljače u Dubrovniku se održava Festa svetog Vlaha, uz procesiju tijekom koje se nose relikvije, među njima i svečeva glava koju vjernici cjelivaju u znak pobožnosti. Katolička enciklopedija bilježi i da su se druge relikvije za koje se tvrdilo da pripadaju Vlahu nalazile u Tarantu i u opatiji posvećenoj njemu u Schwarzwaldu, što pokazuje koliko je njegov kult bio raširen diljem srednjovjekovne Europe.

Blagoslov grla i suvremeno štovanje

Iz uspomene na iscjeljenje dječaka razvio se poznati crkveni obred blagoslova grla, koji se održava na Vlahov blagdan: svećenik dvjema ukriženim svijećama dodiruje grlo vjernika izgovarajući molitvu za zaštitu od bolesti grla i svakog zla. Vlahov je kult u srednjem vijeku bio jedan od najraširenijih u zapadnom i istočnom kršćanstvu, a u Dubrovniku je opstao do danas kao temelj gradskog identiteta. Zbog svoje iznimne vrijednosti i kontinuiteta, Festa svetog Vlaha upisana je 2009. godine na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, čime je štovanje ovog mučenika iz Sebaste dobilo i međunarodno priznanje.