16. poglavlje

1 Oni unesoše kovčeg Božji i odložiše ga u sred šatora koji David bijaše razapeo za njega, potom oni ponudiše holokauste i žrtve mira, pred Bogom. 2 Kad David bi završio nuditi holokauste i žrtve mira, on blagoslovi narod u ime GOSPODOVO. 3 Potom on razdijeli svakom Izraelitu čovjeku ili ženi svakom po jedan komad kruha, jedan kolač od datulja i jedan kolač od grožđa. (Ps 105.115; 96; 106.1; 4748) 4 David postavi pred kovčeg GOSPODOV stanovit broj levita koji obavljaše službu, da bi se podsjetili, slavili i hvalili GOSPODA , Boga Izraelovog: 5 Asaf, poglavar i njegov drugi, Zekarija; potom Aziel, Šemiramot, Jehiel, Matitija, Eliab, Benajahu, i ObedEdom; Jehiel imaše lutnje i lire; a Asaf činiše da odjekuju cimbala. 6 Svećenici Benajahu i Jahaziel trubiše stalno trubama ispred kovčega saveza Božjeg. 7 To bi u taj dan da David zaduži, po prvi put, Asafa i njegovu braću slaviti GOSPODA. 8 SLAVITE gospoda, objavljujte njegovo ime, obznanjujte njegove podvige među narodima. 9 Pjevajte za njega, svirajte za njega; prepričavajte sva čuda. 10 Budite ponosni njegovim svetim imenom i radosni, vi koji tražite GOSPODA! 11 TRAŽITE gospoda i njegovu snagu, tražite uvijek njegovo lice. 12 Sjetite se čuda što ih je on učinio, njegovih čuda i presuda izišliuh na njegova usta, 13 vi, lozo Izraela sluge njego vog, vi, sinovi Jakovljevi izabranici njegovi! 14 On je GOSPOD naš Bog koji upravlja svom zemljom. 15 Sjećajte se za uvijek njegovo saveza, zapovijedi za tisuću pokoljenja; 16 onog koji je sklopio s Abrahamom, potvrđenog prisegom Izaku, 17 koji je podigao u naredbu za Jakova, vječni savez za Izrael, 18 kad je rekao: ” Ja ti dajem zemlju Kanaanovu; to je dio koji vi baštinite!“ 19 Tada vas se moglo prebro jati, vi bijaste jedna pregršt useljenika. 20 Oni iđaše i dolaziše iz na roda u narod, iz jednog kraljevstva prema drugom nekom narodu. 21 Ali on ne dopusti nikome njih tlačiti, on pokažnjava kraljeve zbog njih: 22 ” Ne dirajte mojih pos lanika:; ne nasite zlo mojim prorocima!“ 23 Pjevajte GOSPODU, cijela zem ljo, proglašavajte njegov spas iz dana u dan; 24 oglašavajte slavu među narodima, njegova čuda među pučanstvima. 25 Jer GOSPOD je velik i obasut hvalospjevima, on je strašan i nadmoćan sim bogovima: 26 sva božanstva pučanstava su ispraznosti! 27 Sjaj bljesak su pre licem njegovi; sila i veličanstvo u njegovom mjestu. 28 Dajte GOSPODU, obitelji naroda! Dajte GOSPODU slavu i snagu; 29 dajte GOSPODU slavu imena njegovog. Donosite svoje milodare, uđite pred lice njegovo; poklonite se pred GOS PODOM, kad zablješti njegova svetost. 30 Drhtite pred njim, zemljo cijela. Da, svijet ostaje postojan i nepokolebljiv. 31 Nek' se nebesa raduju, nek' zemlja kliče; govorite među narodima: GOSPOD je kralj!“ 32 Nek' grmi more i njegova bogatstva; nek' polje sve u cijelosti bude u svetkovini, 33 nek' drveta šuma kriče tad od radosti pred GOSPODOM, jer on dolazi za upravljati zemljom. 34 Slavite GOSPODA, jer on je dobar, jer njegova je vjernost za uvijek. 35 I recite: ” Spasi nas, Bože našeg spasenja, sakupi nas i oslobodi nas iz sredine naroda za slaviti tvoje sveto ime, proslavljajući se da tebe hvalimo. 36 Blagoslovljen budi GOSPOD, Bog Izraelov, oduvijek i zauvijek!“ A sav narod govori: ”Amen!“ I : ” Hvalite GOSPODA!“ 37 David ostavi ondje, pred kovčegom saveza GOSPODOVOG, Asafa i njegovu braću, koji moraše osiguravati stalnu službu pred kovčegom prema redu predviđenom za svaki dan; 38 i, kao nosači, Obed-Edom sin Jeditunov i Hoza. 39 David pusti svećenika Sadoka i svećenike, njegovu braću, pred boravište GOSPODOVO na visokom mjestu Gabaona, 40 za nuditi neprekidno holokauste GOSPODU, na oltaru holokausta, jutrom i s večeri, a za činiti sve što je pisano u Zakonu što ga je GOSPOD propisao Izraelu. 41 S njima, bijahu Heman i Jedutun, i ostatak onih koji bijahu bili izabrani i označeni svojim imenima za slaviti GOSPODA: ” Jer njegova je vjernost za uvijek.“ 42 I s njima Heman i Jedutun , oni imaše trube, zvučna cimbalaza pratiti pjesme Bogu. Sinovi Jedutunovi bijahu starješine vrata. 43 Sav narod ode svatko k sebi, a David se vrati za blagosloviti kuću svoju. (2 S 7.117)