17. poglavlje
1 Dok David bijaše u svojoj kući, on reče proroku Natanu: ”Evo ja stanujem u jednoj kući od cedrovine, a kovčeg saveza Božjeg je pod platnima šatora.
2 Natan odgovori Davidu: ” Sve što ti imaš namjeru činiti, učini, jer GOSPOD je s tobom.“
3 No, te noći, riječ Božja bi upućena Natanu, ovim riječima:
4 ” Idi reći mom sluzi Davidu: Ovako govori GOSPOD: Nisi ti taj koji će mi sagraditi Kuću da ja tu stanujem.
5 Jer ja nisam stanovao u nekoj kući od dana kad sam uspeo Izrael pa sve do ovog dana: ja sam bivao od šatora do šatora i od boravišta do boravišta.
6 U svakom mjestu gdje sam se našao među svim Izralom, jesam li ja uputio bar samo jednu riječ nekom od sudaca Izraelovih, kome sam zapovjedio da napasa moj narod, za reći: Zašto mi niste izgradili jednu kuću od cedrovine?
7 Sada dakle, ti ćeš ovako govoriti mojem sluzi Davidu: Ovako govori GOSPOD, svemogući: Ja sam taj koji te uzeo s ispaše, iza stada, da postaneš glava nad Izraelom, narodom mojim.
8 Ja sam bio s tobom posvuda gdje si ti išao: ja sam uništio sve tvoje neprijatelje pred tvojim licem i ja ću učiniti tvoje ime kao što su velikani zemlje.
9 Ja ću odrediti jedno mjesto Izraelu mojem puku, ja ću ga posaditi i on će ostati na svom mjestu; on neće više drhtati i zločinci neće vise započinjati proždirati ga kao nekada.
10 I od dana kad sam postavio sudce nad Izraelom mojim pukom. Ja sam pokorio sve neprijatelje tvoje, i najavio ti da će ti GOSPOD sagraditi jednu kuću.
11 Kad se napune tvoji dani za otići s ocima svojim, ja ću podići tvoje potomstvo poslije tebe, to će biti jedan od tvojih sino i ja ću učvrstiti kraljevstvo njegovo.
12 On je taj koji će meni sagraditi jednu Kuću, a ja ću za uvijek postaviti njegovo prijestolje.
13 Ja ću biti za njega jedan otac i on će biti za mene jedan sin; ja neću povući od njega vjernost svoju kao što sam je povukao od onoga koji bijaše prije tebe.
14 Ja ću učiniti da istrajava zauvijek u mojoj Kući i u mom kraljevstvu, a njegovo prijestolje bit će zauvijek učvršćeno.“
15 Ovo je poslije svih tih riječi i poslije sveg tog viđenja što Natan reče Davidu. (2 S 7.1829)
16 Kralj David dođe sjesti u nazočnost GOSPODOVU, i izjavi: ”Tko sam ja, GOSPODE Bože, i što je kuća moja, da si me ti doveo dovde?
17 A to još bijaše premalo u tvojim očima, moj Bože, i ti si govorio također za kuću sluge svoga, za dugo vremena unaprijed. Ti si me gledao kao jednog čovjeka visokog položaja, GOSPODE Bože.
18 Što bi još mogao David reći više, glede slave sluge tvoga? Ti, ti dobro poznaješ slugu svog.
19 GOSPODE, to je zbog tvog sluge i prema tvom srcu što si ti izvršio ovo veliko djelo da dadeš upoznati sve svoje veličine.
20 GOSPODE, nema nikog ravnog tebi, i prema svemu onom što smo mi vlastitim ušima čuli, nema drugog Boga, osim tebe.
21 Ima li na zemlje i samo jedan narod jednak Izraelu tvom puku, tom narodu kojeg je Bog išao otkupiti da bi ga učinio svojim narodom, za dati tebi jedno ime veliko strašno, protjerujući neznabošce pred tvojim narodom kojeg si ti iskupio iz Egipta?
22 Ti si sebi dao Izrael puk svoj za zauvijek ga učiniti narodom svojim, i GOSPODE, ti si postao njihov Bog.
23 A sada, GOSPODE, nek' riječ koju si ti izgovorio o tvom sluzi i njegovoj kući bude istinita zauvijek. Postupi kao što si rekao!
24 Nek' on bude istinita, tvoje ime bude slavljeno zauvijek, i nek' se kaže: ” GOSPOD, svemogući, Bog je Izraelov, on je Bog za Izrael; i nek' kuća tvog sluge Davida ostane trajno u tvojoj nazočnosti!
25 Naime, ti si taj, moj Bože koji je upozorio svog slugu govoreći za reći da ćeš mu ti podići jednu kuću. Evo zašto je tvoj sluga našao smjelosti uputiti ti ovu molitvu.
26 A sada GOSPODE, ti si Bog, i ti si govorio o toj sreći sluzi svojem.
27 Uzhtjedni sada blagosloviti kuću sluge svojeg, da bi zauvijek bila u nazočnosti tvojoj, jer ti, GOSPODE, ti blagoslovljaš i ti si blagoslovljen:zauvijek. (2 S 8.114)
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.