10. poglavlje

1 Godine 160., Aleksandar Epifan, sin Antiohov, iskrca se i dočepa se Ptolemaisa. On bi primlje i to je ondje gdje on poče svoju vladavinu. 2 doznavši to, kralj Demetrius sakupi jednu veoma jaku vojsku i pođe protiv njega za potući ga. 3 On napisa Jonatanu jedno veoma mirotvorno pismo, puno obećanja za njega. 4 Kaže se naime: ” Pohitimo sklopiti mir s njima prije nego li oni ga oni sklope s Aleksandrom protiv nas, 5 jer tad će se on sjetiti još i boli koje smo mu dali podnijeti, kao i njegova braća i njegov narod.“ 6 On isto dozvoli podignuti vojsku, načiniti oružja i smatrati sebe njegovim saveznikom. On zapovijedi da mu vrate taoce iz Tvrđave. 7 Jonatan dođe u Jeruzalem i pročita poruku pred svim narodom i pred onima koji bijahu u tvrđavi: 8 oni biše obuzeti jednim velikim strahom slušajući da kralj daje Jonatanu dopuštenje podići vojsku. 9 Ljudi iz Tvrđave vratiše taoce Jonatanu a ovi ih vratiše njihovim obiteljima. 10 Jonatan stanovaše u Jeruzalemu i stade graditi i obnavljati grad. 11 On zapovjedi poduzetnicima da izgrade bedeme i okruže brdo Sion jednim zidom od klesanog kamena, što bi izvršeno. 12 Stranci koji stanovaše u tvrđavi izgrađenoj od Bakhidesa pobjegoše. 13 Svaki napusti svoje mjesto za vratiti se u svoju zemlju. 14 U Bet-Šuru samo, ostavi se nekolicina od onih koji bijahu napustili Zakon i propise: jer to bijaše mjesto utočišta. 15 Kralj Aleksandar doznade za obećanja dana Jonatanu od Demetriusa. Ispričaše mu također borbe i junačka djela koje njegova braća i on sam bijahu izvršili i muke koje bijahu podnijeli. 16 ” Nađimo sebi jednog takvog čovjeka! Uskliknu on. ” Treba nam od sada načiniti od njega prijatelja i saveznika.“ 17 On mu dakle napisa jedno pismo izraženo ovim riječima: 18 ” Kralj Aleksandar svom bratu Jonatanu, spas. 19 Mi smo doznali o tebi da si ti jedan smion čovjek i da ti zaslužuješ biti našim prijateljem. 20 To je zbog čega, od ovog dana, mi te postavljamo velikim svećenikom i dajemo naslov kraljevog prijatelja on ga dakle počastvova purpurom i jednom zlatnom krunom da bi ti prigrlio našu stranku i čuvaš nam svoje prijateljstvo.“ 21 Jonatan ogrnu sveta znamenja sedmog mjeseca godine 160., prilikom blagdana Šatora on sakupi vojsku i izradi mnogo oružja. 22 Doznajući to, Demetrius bi srdit i reče: 23 ” Što smo to učinili da Aleksandar stekne prijateljstvo Židova prije nas za steći si jednu potporu?“ 24 Je ću im napisati, i ja također, obvezujući riječima, s ponudama uzvišenog položaja i pomoći, da bi mi sačuvali svoju potporu.“ 25 On im napisa ovim riječima: ”Kralj Demetrius narodu Židova, spas. 26 Vi ste uvijek priznavali valjanost dogovora sklopljenih među nama, vi ste ostali našim prijateljima. Vi nikad niste prešli na stranu naših neprijatelja. Mi smo sve ovo doznali i mi se tome radujemo. 27 Nastavite nam čuvati svoje prijateljstvo i mi ćemo nagraditi dobročinstvima vaše držanje: 28 mi vam dodjeljujemo brojne poreske olakšice i činimo vam povoljnosti. 29 Već od sada, ja vas oslobađam, razrješujem sve Židove danka, nameta za sol i kruna. 30 S druge strane, računajući od ovog dana, ja činim povrat zauvijek jedne trećine proizvoda soli i polovice plodova s drveća koji mi pripadaju, u korist zemlje Jude i triju kotara Samaritide i Galileje koji su mu pri družena. 31 Jeruzalem bit će svet i izuzet, kao i njegovo područje, od dima i prava. 32 Ja se odričem također Tvrđave jeruzalemske i ustupam ju velikom svećenikui, koji će moći u njoj smjestiti jednu stražu izabranu za svoju skrb. 33 Svakom Židovu koji, iz zemlje Jude bude bio odveden kao zarobljenik bilo gdje u mom kraljevstvu, ja vraćam slobodu, ne zahtijevajući otkupnine. Nek' sve bude izuzeto od nameta, čak i za njihovo stado. 34 Svi blagdani, šabati i mladi mjeseci, propisani blagdani, s tri dana koja prethode i tri dana koja slijede, bit će svi dani nepovrjedivosti i pomilovanja za sve Židove mojeg kraljevstva. 35 Nitko neće imati ovlaštenja zahtijevati od njih naplatu ili uznemiravati bilo koga od njih glede bilo kojeg predmeta. 36 Židovi će biti vrbovani u kraljevsku vojsku sve do svote od 30.000 tisuća vojnika i oni će dobijati istu plaću kao i sve postrojbe u kraljevstvu. 37 Neki će biti raspoređeni u važne kraljevske tvrđave. Židovi će biti imenovani na povjerljive položaje kraljevstva. Njihovi pretpostavljeni o njihovi poglavari bit će izabirani u svojim rangovima i ponašat će se prema svojim zakonima, kako je to kralj zapovjedio za zemlju Judu. 38 Glede tri kotara dodana Judi na račun pokrajine Samarije, da budu dodani Judeji i da budu smatrani kao ovisan od samo jednog i neće biti podvrgnut ni jednoj drugoj vlasti nego onoj velikog svećenika. 39 Ja darujem Ptolemais, i područje koje mu pripada, svetištu u Jeruzalemu, za pokrivati troškove obreda. 40 Glede mene, ja dajem svake godine 15.000 sikala srebra na kraljevske prihode, za predujmiti u mjestima koja se tome pogodna; 41 S naslovom zaostatka, službenici će dodjeljivati odsada radovima Templa sav suvišak koji do sada nisu bili isplatili, kao što su to činili prethodnih godina. 42 Osim toga, 5.000 sikala srebra koje se predujmljivaše na imanje svetišta, u poglavlju godišnjih prihoda, bit će doznačivati svećenicima na službi. 43 Ako se netko bude sklonio u Templ u Jeruzalemu i u njegovim granicama, zbog jednog kraljevskog poreskog duga ili za svaku drugu stvar, bit će slobodan sa svim dobrima koja posjeduje u mom kraljevstvu. 44 Troškovi radova izgradnje i obnove svetišta obavit će se na račun kralja. 45 Troškovi prouzrokovani obnavljanjem zidova i utvrda bedema jeruzalemskog i izgradnjom bedema drugdje u Judeji bit će jednako o trošku kralja.“ 46 Kad Jonatan i narod saslušaše te riječi, oni odbiše povjerovati u njih i uzeti ih u razmatranje, jer još imaše u sjećanju sve zlo koje Demetrius bijaše učinio Izraelu i tlačenje kojim ih bijaše opteretio. 47 Oni se odlučiše u korist Aleksandra jer u njihovim očima od držaže mirotvorne besjede, i oni biše stalno njegovi saveznici. 48 Kralj Aleksandar sakupi velike snage i krenu protiv Demetriusa. 49 Oba kralja budući zametnula boj, Aleksandrova vojska jurnu u bijeg. Demetrius se stavi u njihov progon i odnese pobjedu nad njegovim vojnicima; 50 On vodiše boj veoma snažno sve do zalaska sunca. Ali Demetrius podlegnu tog dana. 51 Aleksandar posla Ptolomeju, kralju Egipta, poklisare s ovom porukom: 52 ” Evo nas u povratku u naše kraljevstvo i sjedimo na prijestolju naših otaca; uzeli smo vlast, skršili smo demetriusa i domogli smo se naše zemlje. 53 Naime, mi smo zaratili s njime, potpuno smo ga porazili, njega i njegovu vojsku, i mi smo zauzeli njegov kraljevski prijestol. 54 Sada, postanimo dakle prijatelji, i od danas, daj meni tvoju kćer za ženu: ja ću biti tvoj zet i ja ću ti učiniti, kao i njoj, darove dostojne tebe.“ 55 Kralj Ptolomej odgovori ovim riječima: ” Sretan dan kad si se ti vratio u zemlju tvojih otaca i gdje si ti sjeo na njihov kraljevski prijestol. 56 A sada, ja ću učiniti za tebe što si napisao, ali dođi meni u susret u Ptolemais da bi mi imali jedan sastanak, a ja ću biti tvoj punac kao što si ti rekao.“ 57 Ptolomej pođe u Egipat s Kleopatrom, svojom kćerkom, i dođe u Ptolemais 162. godine. 58 Kralj Aleksandar dođe pred Ptolomeja; ovaj mu dade svoju kćer Kleopatru i proslavi svadbu u Ptolemaisu u velikoj raskoši, kao što priliči kraljevima. 59 Kralj Aleksandar napisa Jonatanu da ga dođe susresti. 60 Ovaj se nađe u Ptolemaisu u velikom sjaju i susrete oba kralja; on im dade, kao i njihovim prijateljima, srebra i zlata i brojne poklone i nađe milost u njihovim očima. 61 Tada ljudi bez zakona i vjere, kuga Izraelova, udružiše se protiv njega.. Oni ga optužiše pred kraljem, koji im ne pokloni nikakve pažnje. 62 On čak zapovjedi skinuti Jonatanu njegovu odjeću i odjenuti ga purpurom, što bi učinjeno. 63 Kralj ga posjednu pokraj sebe i reče svojim dostojanstvenicima: ” Iziđite s njim u središte grada i dajte proglasiti da nitko ne treba podnositi tužbe protiv njega, iz nikakvog razloga, i da ga nitko, pod nikakvim izgovorom ne uznemirava.“ 64 Kad klevetnici vidješe počasti koje mu se činjaše, prema kraljevskom proglasu, i purpur na njegovim plećima, oni svi pobjegoše. 65 Kralj mu dodijeli čast da ga upišu među njegove prve prijatelje, on ga postavi strategom i guvernerom. 66 Jonatan se vrati u Jeruzalem u miru i veselju. 67 Godine 165. Demetrius sin Demetriusov dođe iz Krete u zemlju svojih otaca. 68 Saznavši to, kralj Aleksandar, veoma rasrđen, vrati se u Antiohiju. 69 Demetrius utvrdi Apoloniusa kao guvernera Koele-Sirije; ovaj okupi jednu veliku vojsku, dođe taborovati kod Jamnije i posla reći velikom svećeniku Jonatanu: 70 ” Ti si uistinu sam za dići se protiv nas i, zbog tebe, evo postao sam predmetom poruge i srama. Zašto vršiš svoju vlast protiv nas u planinama? 71 Ako imaš povjerenja u svoju vojsku, siđi dakle sada prema nama u ravnicu i ondje, odmjerimo jedan drugom, jer snaga gradova je sa mnom. 72 Obavijesti se i doznaj tko sam ja i tko su oni koji mi pružaju svoju pomoć. Oni govore da vi ne požete opstati pred našim redovima, pošte već dva puta tvoji očevi su bili poraženi u svojoj vlastitoj zemlji. 73 Ti nećeš moći oduprijeti se konjici i jednoj tako velikoj vojsci, u ravnici gdje nema ni brdovitog zemljišta, ni kamenja, ni mjesta gdje uteći.“ 74 Kad Jonatan sasluša Apoloniusove riječi, on bi sav uznemiren. On izabra 10.000 ljudi i pođe u Jeruzalem; njegov brat Simon mu se pridruži da bi mu pružio pomoć. 75 On podiže tabor pred Jopeom. Stanovnici zatvoriše vrata, jer ondje bijaše jedna Apoloniusova posada. Oni započeše napad. 76 Obuzeti strahom, stanovnici grada otvoriše vrata, i Jonatan zagospodari Jopeom. 77 Saznavši stvar, Apolonius poreda 3.000 konjanika i jednu veliku vojsku, i on se uputi prema Azotosu kao za proći kroz zemlju, dok u isto vrijeme on prodrije u ravnicu, uzdajući se u svoju brojnu konjicu. 78 Jonatan ga proganjaše sa strane Azotosa i vojske započeše boj. 79 Apolonius bijaše ostavio tisuću, konjanika sakrivene iza njih. 80 Jonatan otkri ovaj pokušaj zasjede na njegovoj pozadini. Konjanici okružiše njegovu vojsku i izbacivaše strijele na vojsku od samog jutra sve do večeri. 81 Ovi se dobro držaše prema nalozima Jonatanovih i konji se umoriše. 82 Tada Simon, privlačeći svoje postrojbe, napade falangu: konjica se iscrpi, neprijatelji biše pregaženi od od Simona i pobjegoše. 83 Konjica se rasprši po ravnici. Bjegunci stigoše u Azot i uđoše u ”Templ Dagonov“, svetište svog idola, za pronaći ondje utočište. 84 Jonatan zapali Azot i okolne gradove. On oplijeni i zapali Dagonovo svetište i one koji se tu bijahu sklonili. 85 Ukupno 8.000 ljudi padoše od mača ili vatre. 86 Jonatan pođe odatle, i zauze položaj kod Askalona. Stanovnici mu iziđoše u susret u velikom slavlju. 87 Jonatan i njegovi vratiše se tada u Jeruzalem, natovareni jednim velikim plijenom. 88 Kralj Aleksandar, saznavši sve to, dodijeli Jonatanu nove počasti. 89 On mu posla jednu zlatnu kopču kao što je običaj to dodjeljivati kraljevim rođacima. On mu dade u posjed Akaron i sve njegovo područje.