11. poglavlje

1 Kralj Egipta sakupi jednu vojsku brojnu kao pijesak na obali mora, kao i jednu veliku flotu, i uznastoja domoći se lukavštinom Aleksandrovog kraljevstva, za pripojiti ga svom kraljevstvu. 2 On stiže u Siriju uz riječi mira. Ljudi iz gradova otvaraše mu svoja vrata, iđaše mu u susret i primaše ga, jer zapovijed kralja Aleksandra bijaše primiti njegovo punca. 3 No, tek što bi ušao u jedan grad, Ptolomej bi tu ostavio vojnu posadu. 4 Kako se približavao Azotosu, pokazaše mu spaljeno Dagonovo svetište, razoreni Azotos i njegovu okolicu, lješeve pobacane posvuda i ostatke onih koji bijahu spaljeni za vrijeme boja, jer ih bijahu nagomilali ondje gdje je kralj trebao proći. 5 Izvijestiše kralja o djelima Jonatanovim, za pobuditi njegovo negodovanje, ali on prešuta. 6 Jonatan dođe u susret kralju u Jope u velikom sjaju; oni se uzajamno pozdraviše i provedoše noć u tom mjestu. Jonatan isprati kralja sve do rijeke zvane Eleuter, potom se vrati u Jeruzalem. 8 Kralj Ptolomej zagospodari obalnim gradovima sve do Primorske Seleucije, i smisli zle naume protiv Aleksandra. 9 On posla izaslanike kod kralja Demetriusa za reći mu: ” Dođi sastavimo jedan ugovor, ja ću ti dati svoju kćer, koja je Aleksandrova žena, i ti ćeš vladati nad kraljevinom svog oca. 10 Ja se, naime, kajem što sam mu dao svoju kćer, jer je on nastojao ubiti me.“ 11 I on ga tako kudiše, jer je hlepio za njegovim kraljevstvom. 12 Budući mu oduzeo kćerku on ju dade Demetriusu, promijeni svoje držanje prema Aleksandru i njihovo neprijateljstvo postade očito. 13 Ptolomej izvede svoj ulazak u Antiohiju i ovjenča se dijademom Azije, sjedinjujući tako na svom čelu dvije dijademe, onu egipatsku i onu azijsku. 14 Kralj Aleksandar se nalaziše u to vrijeme u Ciliciji, jer se stanovnici te oblasti bijahu pobunili. 15 Doznavši što se bilo dogodilo, Aleksandar pođe zaratiti s njim. Ovaj posljednji se stavi u pokret s jednom moćnom vojskom i natjera ga u rasulo. 16 Aleksandar pobježe u Arabiju a kralj Ptolomej pobijedi. 17 Zabdiel Arapin odsiječe glavu Aleksandru i posla ju Ptolomeju. 18 Što se tiče kralja Ptolomeja, on umrije preksutradan, a posade njegovih utvrda bijahu sasječene od žitelja. 19 Demetrius postade kraljem 167. godine. 20 U one dane Jonatan okupi one iz Judeje za napasti Tvrđavu koja je u Jeruzalemu, i oni podigoše protiv njih brojne ratne strojeve. 21 Tad ljudi bez vjere i zakona, koji mrzješe svoj narod, odoše pronaći kralja za javiti mu da Jonatan opsjeda Tvrđavu. 22 Na te riječi, Demetrius se razljuti i odmah dođe u Ptolemais. On napisa Jonatanu da digne opsadu i da što brže dođe sastati se s njim u Ptolemais. 23 Doznavši to, Jonatan zapovijedi nastaviti opsadu, izabra nekoliko starješina Izraelovih i nekoliko svećenika i izloži samog sebe opasnosti. 24 Uzimajući, naime, sa sobom srebro, zlato, odjeću i druge poklone u izobilju, on se nađe kodkralja u Ptolemaisu, i nađe milost u njegovim očima. 25 Nekoliko bezbožnika iz njegovog naroda pokušalo ga je optužiti, 26 ali kralj postupi prema njemu kao njegovi prethodnici i uzdiže ga pred svim svojim prijateljima. 27 On mu potvrdi pontifikat i sve prethodne počasti i stavi ga u broj svojih prvih prijatelja. 28 Jonatan zatraži u kralja da izuzme od poreza Judeju i tri toparhije Samarije, obećavajući mu za uzvrat 300 talenata. 29 Kralj tome pristade i napisa Jonatanu kao što slijedi: 30 ” Kralj Demetrius Jonatanu, svom bratu i narodu Židova, spas. 31 Jedan prijepis pisma koje smo bili napisali našem rođaku Lastenu je i vama upućen za obavijest. 32 Kralj Demetrius Lastenu, svom ocu, spas. 33 Zbog njihovih dobrih osjećanja spram nas, mi smo odlučili učiniti dobro narodu Židova koji su naši prijatelji i koji se ponašaju prema nama s pravednošću. 34 Mi im potvrđujemo posjed nad Judejom i trima nomarha Aferem, Lida i Ramataim. One bijahu odvojene od Samaritide u korist Judeje, sa svim njihovim područjima, u korist svih onih koji žrtvovaše u Jeruzalemu, u zamjenu godišnjih kraljevskih prava koje je kralj primao otprije na proizvode njihove zemlje i njihovih drveta. 35 Što se tiče onoga što nama pripada još na dimove, glede različitih prava koja nam se duguje, uračunavši one od slanih močvara i kruna, ima od sada potpuni otpust. 36 Od sada i za stalno, ove odredbe ne smiju trpjeti nikakvo poništenje. 37 Skrbite dakle dati napraviti jednu kopiju ovog pisma i da bude dana Jonatanu za biti stavljena na sveto brdo dobro vidljiva.“ 38 Kralj Demetrius koji gledaše zemlju u spokoju pod njegovom upravom, i koji ne osjećaše nikakvog otpora svojoj vlasti, raspusti svu svoju vojsku i posla svakoga svojem ognjištu, izuzev postrojbi stranaca koje bijaše unovačio na otocima neznabožaca. Iz tog razloga on navuče mržnju svih postrojbi koje bijaše držao od svojih otaca. 39 A Trifon, koji je bio među Aleksandrovim ljudima, utvrđujući jednodušni prigovor vojske protiv Demetriusa, ode kod Jamlikosa Arapina koji je odgajao Antioha, mladog Aleksandrovog sina. 40 On ga prinudi predati mu dijete da zavlada na mjestu svojeg oca i obavijesti svu zemlju o svemu što bijaše naložio Demetrius i koliko ga vojska mrzi. On ostade ondje puno dana. 41 Jonatan zamoli kralja Demetriusa da izvede svoje posade iz Tvrđave u Jeruzalemu i drugih utvrda, jer one bijahu uvijek u ratnom stanju s Izraelom. 42 Demetrius odgovori jonatanu: ” ne samo da ću ja učiniti to za tebe i za tvoj narod, već ću te obasuti počastima, tebe i tvoj narod, prvom prilikom. 43 Trenutno, ti ćeš učiniti dobro dami pošalješ ljude da se tuku smoje strane, jer sve su se moje postrojbe odmetnule.“ 44 Jonatan mu posla u Antiohiju 3.000 smikonih ljudi ratnika čiji dolazak obradova kralja. 45 Gradski ljudi se sakupiše u središtu, u broju od otprilike 12.000, s naumom da unište kralja. 46 Ovaj se skloni u palaču, dok gradski ljudi preplaviše ulice, i borbe započeše. 47 Kralj pozva Židove u pomoć; oni se prikupiše svi oko njega,potom raspršiše se gradom, oni ubiše tog dana otprilike 100.000 osoba. 48 Oni zapališe grad tog dana sakupljajući jedan ogroman plijen, a kralj bi spašen. 49 Videći da su Židovi zagospodarili gradom kako su htjeli, opredjeljenje građana bi uzdrmano i oni povikaše prema kralju, preklinjući ga: 50 ” Daj nam desnu ruku, i nek Židovi prestanu boriti se protiv nas i protiv grada.“ 51 Oni baciše oružje i napraviše mir.“ Židovi biše ovjenčani slavom u nazočnosti kralja i u očima svih u njegovom kraljevstvu. Budući se tako stvorili ime, Židovi stigoše u Jeruzalem, natovareni jednim zamašnim plijenom. 52 Kralj demetrius se učvrsti na kraljevskom prijestolju, i zemlja bi u spokoju pod njegovom upravom. 53 Tada on uzmanjka u svim svojim obećanjima i postade sasvim drugačiji glede Jonatana. On ne priznade više učinjenih usluga i nanese mu tisuću uvrjeda. 54 Nakon toga, Trifon se vrati s Antiohom, sasvim malim djetetom koje postade kraljem i uze dijademu. 55 Sve postrojbe otpuštene od Demetriusa sakupiše se oko Trifona i zaratiše s Demetriusom koji pobježe i bi natjeran u rasulo. 56 Trifon uze slonove i domože se Antiohije. 57 Mladi Antioh napisa Jonatanu ovim riječima: ” Ja te potvrđujem u zvanju velikog svećenika, postavljam te na čelo četiriju Noma i uračunavam te među kraljeve prijatelje.“ 58 On mu također posla zlatne vaze i jedan stolni servis, dajući mu dopuštenje da pije iz zlatnih kupa, da nosi purpur i zlatnu kopču. 59 On imenova Simona njegovog brata strategom od Ljestava Tira sve do egipatske granice. 60 Jonatan pođe i prekrstari Prekoeufratje, računajući gradove. Sva sirijska vojska se svrsta uz njega za boriti se s njegove strane. On dođe u Askalon i građani ga primiše s velikim slavljem. 61 Odande, on pođe u Gazu, ali vrata grada se zatvoriše. On ga opsjede, zapali okolicu i upusti se u pljačkanje. 62 Ljudi iz Gaze preklinjaše Jonatana: on im pruži desnu ruku, ali uze kao taoce sinove njihovih poglavara koje posla u Jeruzalem. On zatim prekrstari oblast sve do Damaska. 63 Jonatan saznade da Demetriusovi generali nalaze se blizu Kedesa u Galileji s jednom brojnom vojskom, da bi ga skinuo s njegovih položaja. 64 On im pođe u susret; on bijaše ostavio svog brata Simona u zemlji. 65 Ovaj posljednji zauze položaj pred Bet-Šurom i ratovaše s njim tijekom mnogo dana, namećući mu opsadu. 66 Stanovnici mu tražaše da prihvati njihovu desnu ruku, što on učini. Ipak, budući ih iselio iz grada, on zauze mjesto i tu postavi jednu posadu. 67 Što se tiče Jonatana i njegove vojske, oni bijahu zauzeli položaj iznad voda Genezara i, u rano jutro, oni dođoše u ravnicu Azor. 68 Kad evo vojska stranaca im se primicaše u susret, ravnicom ali oni bijahu stavili jedan odred u zasjedu na brežuljcima. 69 S prednje strane, Jonatan započe pokret. Zasjeda tada iskrsnu sa svojeg položaja i boj se zametnu. 70 Svi Jonatanovi vojnici pobjegoše, ni jedan ne ostade, izuzev dvaju zapovjednika njegove vojske, Matiasa, sina Absalomova i Jude, sina Halfijeva. 71 Jonatan razdera svoju odjeću, prosu zemlju po glavi svojoj i pomoli se. 72 Potom se razvi boj između njih, on ih stavi u bijeg i oni pobjegoše. 73 Videći to, dezerteri iz njegova tabora mu se ponovo pridružiše izvršiše progon sve do Kedeza, sve do neprijateljskog tabora i utaboriše se ondje. 74 Tog dana, među strancima, 3.000 ljudi otprilike pade a Jonatan se vrati u Jeruzalem.