12. poglavlje

1 Jonatan, videći da mu stjecaj prilika bijaše povoljan, izabra ljude koje posla u Rim za potvrditi i obnoviti prijateljstvo s Rimljanima. 2 On uputi još istovrsnih pisama u Špartu i drugdje. 3 Oni, dakle odoše u Rim, biše uvedeni u Senat gdje se izraziše ovim riječima: ” Jonatan, veliki svećenik, i narod Židova su nas poslali obnoviti prijateljstvo i savez s njima kao što je bilo prethodno.“ 4 Senat im dade pisma za vlasti svake zemlje, da bi se uputili u zemlju Judu. 5 Evo prijepisa Jonatanovog pisma Špartiatima: 6 ” Jonatan, veliki svećenik, Senat naroda, svećenici i židovski narod, Špartiatima njihovoj braći, spas. 7 Nekada već, jedno pismo bi poslano velikom svećeniku Oniazu od strane Areiosa koji vladaše nad vama, potvrđujući da ste vi naša braća, kao što to svjedoči donji prijepis. 8 Oniaz primi izaslanike s čašću i uze pismo gdje jasno bijaše pitanje prijateljstva i saveza. 9 Ovako mi, iako ne imajući potrebe za tim stvarima svete su knjige u našim rukama naime naša utjeha, 10 mi smo nastojali poslati nekog da obnovi savez i prijateljstvo, prije nego ne postanemo stranci za vas, jer mnoge su godine prošle otkad ste vi nama poslali jedno izaslanstvo. 11 Mi ne prestajemo, u svako vrijeme, sjećati se vas u blagdane i u svaki drugi dan neradni, u žrtvama i molitvama, kao što je pravedno i primjereno glede braće. 12 Mi se radujemo vašoj slavi. 13 Što se tiče nas, mi smo bili napadnuti kušnjama i ratovima, i kraljevi iz okoliša su ratovali s nama. 14 Mi vam nismo htjeli dodijavati, vama i drugim našim saveznicima i prijateljima, glede tih ratova. 15 Za pomoći sebi, mi naime imamo jednu pomoć koja nam dolazi s Neba i mi smo bili oslobođeni naših neprijatelja i oni bijahu poniženi. 16 Mi smo dakle izabrali Numeniusa, sina Antiohova, i Antipatera, sina Jazonova, i mi smo ih poslali kod Rimljana za obnoviti s njima naše prijateljstvo i naš pređašnji savez. 17 Mi smo njima naložili da odu k vama, da vas pozdrave i da vam predaju naše pismo glede obnavljanja saveza i naših bratskih sveza. 18 Izvolite nam dakle odgovoriti o tom predmetu.“ 19 Evo prijepisa pisma poslanog Oniazu: 20 ” Areios, kralj Špartiata, Oniazu, velikom svećeniku, pozdrav. 21 Otkrio sam u jednom tekstu o Špartiatima i Židovima da su braća i da su od loze Abrahamove. 22 Sada kad mi to znamo, bilo bi dobro pisati nam o vašem napretku. 23 Mi vama odgovaramo glede nas: vaša stada i vaša dobra su naša i naša bit će vaša. Prema tome, mi zapovijedamo da vam to bude priopćeno.“ 24 Jonatan doznade da se Demetriusovi generali bijahu ponovo pojavili sa svojim postrojbama brojnijim no prije za boriti se s njim. 25 On pođe za Jeruzalem i pođe njima u susret prema zemlji Hamat, jer on im ne pruži zadovoljstva da prodru u njegovu zemlju. 26 On posla svoje uhode u njihov tabor; ovi se vratiše i izvijestiše ga da se neprijatelji spremaju oboriti na njih noću. 27 U smiraj sunca, Jonatan zapovijedi svojima da bdiju i čuvaju oružje na dohvatu ruke, spremni za boj tijekom cijele noći. On rasporedi također predstraže svud uokolo tabora. 28 Saznavši da Jonatan i njegovi bijahu spremni za boj, protivnici se uplašiše i, srca punog užasa, zapališe vatre u svom taboru. 29 Ali Jonatan i njegovi ne primijetiše njihov odlazak do pred jutro, jer oni vidješe vatre. 30 Jonatan se baci u progon za njima ne dosegavši ih, jer ovi bijahu prešli rijeku Eleuter. 31 Jonatan se okrenu protiv Arapa zvanih Zabadejci. On ih potuče i domože se njihovog plijena. 32 Budući podigao tabor, on dođe u Damask i prekrstari svom oblasti. 33 Simon, on također, stavi se u pokret i uznapredova sve do Askalona i susjednih utvrda. On se obori potom prema Jopeu i zauze ga iz sigurnosnih razloga. 34 On naime bijaše doznao da stanovnici htjedoše predati tvrđavu Demetriusovim ljudima. On tu smjesti jednu posadu za čuvati ju. 35 Po svom povratku, Jonatan sakupi starješine naroda i odluči s njima graditi tvrđave po Judeji, 36 povisiti bedeme Jeruzalema, podići jednu pregradu između Tvrđave i grada, da bi ju izdvojio i da Demetriusovi ljudi ne mogu ni kupovati ni prodavati. 37 Oni se sakupiše za ponovo graditi grad, jer jedan dio šanca potoka na istoku grada bijaše pao; on popravi također četvrt zvanu Hafenata. 38 Simon obnovi Adidu, on ju utvrdi i opskrbi ju vratima opremljenima zasunima. 39 Trifon je nastojao zavladati Azijom, ovjenčati se dijademom i dignuti ruku na kralja Antioha. 40 Bojeći se da mu Jonatan to ne dopusti učiniti i ne napadne ga, on je tražio način da ga se domogne i uništi. On pođe i stiže u Betsan. 41 Praćen od 40.000 probranih ljudi, Jonatan mu krenu u susret i stiže u Betsan. 42 Videći da je on došao s jednom brojnom vojskom, Trifon se pazio dignuti ruku na njega. 43 On ga primi s počastima, predstavi mu sve svoje prijatelje, ponudi mu poklone i zapovjedi svim svojim prijateljima i svojim postrojbama pokoravati se Jonatanu kao njemu samom. 44 On reče Jonatanu: ” Zašto nametati zamor svim tim ljudima, kad nam dakle nikakav rat ne prijeti? 45 Otpusti ih dakle njihovim ognjištima, izaberi nekoliko ljudi da te prate i dođi sa mnom u Ptolemais, ja ću ti predati taj grad i druge tvrđave, ostatak vojske i sve službenike, potom ja ću se vratiti, jer ja sam zbog toga ovdje.“ 46 Povjerovavši mu, Jonatan postupi kao što ovaj bijaše rekao: on otpusti vojsku koja pođe u zemlju Judu. 47 On sačuva sa sobom 3.000 ljudi od kojih posla 2.000 u Galileju; tisuću drugih je pratilo njega. 48 Ali kad Jonatan bijaše ušao u Ptolemais, stanovnici zatvoriše vrata, zgrabiše ga i ubiše mačem sve one koji bijahu ušli s njim. 49 Trifon posla vojsku i konjicu u Galileju i u Veliku Ravnicu da unište sve Jonatanove pristaše. 50 Ovi shvatiše da on bijaše bio uhićen i da bijaše izgubljen kao i njegovi pratitelji. Oni se uzajamno ohrabrivaše i napredovaše u stisnutim redovima., spremni za boj. 51 Njihovi progonitelji, kad vidješe da će se oni boriti za svoj život, vratiše se. 52 Oni svi stigoše u miru u Judeju, oplakaše Jonatana i njegove pratitelje i iskusiše jedan veliki strah. Sav Izrael provede veliku žalost; 53 Svi okolni narodi nastojali su ih uništiti. ” Oni nemaju glave, ni potpore, govoraše oni, napadnimo ih dakle, sada, i i izbrisat ćemo sjećanje o njima između ljudi.“