13. poglavlje

1 Simon doznade da Trifon bijaše sakupio jednu veliku vojsku za stići u zemlju Judu i opustošiti ju. 2 Videći narod drhtati od straha, on se uspe u Jeruzalem, sakupi narod 3 i smiri ga govoreći im: ” Vi znate dobro sve što smo ja, moja braća i kuća mog oca, izvršili za zakone i svetišta kao i bojeve i strahote koje smo upoznali. 4 Zato su moja braća izumrla za Izrael, a ja sam ostao sam. 5 Daleko od mene pomisao spašavati svoj život, kakvo god da je vrijeme tjeskobe. Ja nisam bolji od svoje braće. 6 Već ću ja, radije osvećivati svoj narod, svetište, vaše žene i vašu djecu, jer svi narodi, potisnuti mržnjom, udružili su se za nas uništiti.“ 7 Slušajući te riječi, duh naroda se probudi, 8 i oni odgovoriše snažnim glasom: ” Ti si naša glava na mjestu Judinom i Jonatanovom, tvoje braće. 9 Ravnaj našim bojem, i mi ćemo učiniti sve što nam ti budeš rekao.“ 10 On sakupi sve bojovnike, pohiti dovršiti jeruzalemske zidove i utvrdi ga svud uokolo. 11 On posla u Jope Jonatana, sina Absalomljeva praćenog od jedne brojne vojske. Ovaj potjera stanovnike i tu se smjesti. 12 Trifon napusti Ptolemais s jednom brojnom vojskom za prodrijeti u zemlju Judu, odvodeći sa sobom zarobljenog Jonatana. 13 Simon dođe postaviti svoj tabor u Adidi, nasuprot ravnici. 14 Saznavši da Simon bijaše zamijenio svog brata i da se spremao zaratiti s njim, Trifon mu posla glasonoše za reći mu: 15 ” To je zbog novca dužnog kraljevskoj riznici od tvog brata Jonatana, iz razloga službe koju on obavljaše da smo ga uhitili. 16 Pošalji sada stotinu talenata srebra i dva njegova sina kao taoce, da ne bi, kad bude slobodan, on počinio izdaju. Kad to učiniš, mi ćemo ga osloboditi.“ 17 Poznavajući himbenost tih riječi, Simon posla tražiti novac i djecu, da ne bi navukao na sebe veliku mržnju sa strane naroda. 18 ” To je zato što mu ja nisam poslao srebro i djecu rekli bi oni da je Jonatan ubijen.“ 19 On posla dakle djecu i stotinu talenata ali Trifon ga prevari i ne oslobodi Jonatana. 20 Nakon toga, Trifon se stavi u pokret za zauzeti oblast i opustošiti ju. On se vrati putem iz Adore, ali Simon i njegova vojska ne prestadoše ga progoniti. 21 Međutim, oni iz Tvrđave poslaše Trifonu glasonoše, požurujući ga da im se pridruži kroz pustinju i da im pošalje živeži. 22 Trifon pripremi tada svu svoju konjicu za stići onamo, ali te noći pade obilan snijeg, i on ne mogaše otići. On pođe i uputi se prema zemlji Galaad. 23 On ubi Jonatana na prilazima Baskami, i tu ga ukopaše. 24 Potom Trifon vrati se u svoju zemlju. 25 Simon posla pokupiti kosti Jonatana svog brata i položi ih u grobnicu u Modinu, gradu njegovih otaca. 26 Sav Izrael sprovede veliku žalost i oplakivaše se tijekom brojnih dana. 27 Simon povisi grobnicu svojeg oca i svoje braće da bude vidljiva izdaleka naprava, kako straga tako i s pročelja, bijaše od uglačanog kamena 28 a on podiže sedam piramida jednu do druge, za svog oca, za svoju majku i za svoja četiri brata. 29 On ih okruži jednom građevinom od visokih stupova i, povrh, u vječno sjećanje, oklope zaštićene s boka lađama isklesanim kao reljef, za biti viđenima od svih onih koji plove morem. 30 Takav je, sve do ovog dana, taj mauzolej koji bi načinjen u Modinu. 31 No Trifon, postupajući prijetvorno glede mladog kralja Antioha, ubi ga. 32 On zavlada na njegovom mjestu, ovjenča se dijademom Azije i nanese velike muke zemlji. 33 Simon obnovi tvrđe po Judeji, goleme bedeme, opskrbljene vratima i zasunima. U tim tvrđavama, on uskladišti živež. 34 Potom Simon posla iskati u kralja Demetriusa jedan otpust od poreza za zemlju, jer Trifon nije radio ništa drugo no pljačkao. 35 Kralj Demetrius predade jedan odgovor poput ovih riječi i napisa mu slijedeće pismo: 36 ”Kralj Demetrius Simonu, velikom svećeniku i prijatelju kraljevom, starješinama i narodu židovskom, pozdrav. 37 Mi smo primili zlatnu krunu i palmu koju ste nam poslali, mi smo raspoloženi s vama sklopiti jedan potpuni mir, i propisati službenicima da vam odobre olakšice. 38 Sve što smo mi odlučili glede vas potvrđeno je, i tvrđave koje ste vi sagradili pripadaju vama. 39 Mi vam opraštamo grješke i prijestupe počinjene sve do ovog dana, kao i krunu koju dugujete i, ukoliko je neko drugo pravo opaženo u Jeruzalemu, ne bude više zahtijevano. 40 Ako su neki od vas sposobni unovačiti se u našu tjelesnu stražu, da se upišu i da bude mir između nas.“ 41 Godine 170., jaram bezbožnika bi skinut s Izraela 42 i narod poče od označavati spise i ugovore "godine Simonove, velikog svećenika, vojskovođe i poglavara Židova". 43 U one dane Simon stavi opsadu pred Gazaru i, opsjedajući ju sa svim strana, on izgradi jednu pokretnu kulu, doveze do grada, razvali jednu od kula i dočepa je se. 44 Ljudi poskakaše s kule na trg, što proširi strah. 45 Stanovnici grada, njihove žene i njihova djeca uspeše se na bedem, rastrgaše odjeću i moljaše Simona da im pruži svoju desnu ruku. 46 Ne postupaj s nama, govoraše oni, prema našoj opakosti, već prema tvojoj milosrdnosti.“ 47 Simon načini s njima jedan dogovor i ne potuče ih. Ali on ih potjera iz grada, očisti kuće u kojima bijahu idoli i tada on izvede svoj ulazak uz pjevanje hvalospjeva i blagoslova. 48 I on protjera svu nečistoću, i i smjesti tu ljude koji su primjenjivali Zakon. On ju utvrdi i dade sebi izgraditi jedno boravište. 49 Oni iz Tvrđave jeruzalemske, spriječiše odlaziti i dolaziti u oblast radi za kupovati i prodavati, trpješe jako i glad načini žrtve. 50 Oni zapomagaše Simonu da prihvati njihovu desnu ruku, što ovaj učini. On ih protjera iz tog mjesta i očisti Tvrđavu od njihovih prljavština. 51 Oni uđoše onamo 23. drugog mjeseca godine 171. s usklicima i palmama, u zvuku lira i cimbala, kitara, hvalospjeva i pjesama, jer jedan veliki neprijatelj bi istrijebljen iz Izraela. 52 Simon zapovjedi slaviti svake godine taj dan s veseljem. On utvrdi planinu svetišta nasuprot Tvrđavi i stanovaše ondje sa svojima. 53 Simon vidje da njegov sin Ivan bijaše uistinu jedan čovjek. On ga postavi zapovjednikom svih postrojbi; on stanovaše u Gazari.