14. poglavlje

1 Godine 172., kralj Demetrius sakupi svoju vojsku i pođe za Mediju tražiti pomoć za moći boriti se s Trifonom. 2 Budući doznao da Demetrius bijaše prodro na njegovo područje, Arzas, kralje Perzije i Medije, posla jednog od svojih generala za uhvatiti ga živog. 3 Ovaj pođe, potuče Demetriusovu vojsku, uhvati ga i dovede Arzasu koji ga stavi u zatvor. 4 Zemlja bi u spokoju tijekom sve vladavine Simonove i on gledaše činiti dobro narodu. Njegov ugled bijaše prihvaćen kod njegovih i njegovo dobročinstvo tijekom svih njegovih dana. 5 On dodade svojoj slavi zauzeće Jope; on od nje načini svoju luku i otvori sebi jedan put prema otocima. 6 On proširi granice svojem narodu, čvrsto držaše zemlju 7 i sakupi brojne zarobljenike. On zagospodari Gazarom, Bet-Šurom i Tvrđavom i istrijebi im svu nečistoću. I nitko njemu nije mogao suprotstaviti se. 8 On obrađivaše svoju zemlju u miru, tlo davaše svoje proizvode a drveće iz ravnice svoje plodove. 9 Starješine, koje su sjedjele na trgovima, govoraše samo o napretku. Mladi ljudi odijevaše svečanu odjeću i sjajne oklope. 10 On opskrbi gradove i opremi ih obrambenim napravama: tako njegovo slavno ime bi spominjano sve do na krajeve zemlje. 11 On načini mir u zemlji i velika bi radost Izraelova. 12 Svatko sjede u svoj vinograd i u svoj smokvik i ne bijaše nikog za strašiti njih. 13 Svaki napadač nestade iz njihove zemlje i kraljevi biše poraženi u one dane. 14 On ojača sve ponizne iz svog naroda. On paziše Zakon i ukloni sve bezbožno i sve opako. 15 On prekri slavom svetište i obogati ga brojnim vazama. 16 Doznaše u Rimu i sve do Šparte da Jonatan bijaše umro i biše veoma ožalošćeni time. 17 Ali znajući da njegov brat Simon bijaše postao velikim svećenikom na njegovom mjestu, da bijaše gospodarom sela i gradova, 18 oni dadoše urezati na brončane pločice obnavljanje prijateljstva i saveza sklopljenog nekad s Judom i Jonatanom, njegovom braćom. 19 Čitanje njegovo bi izvedeno pred saborom u Jeruzalemu. 20 Evo prijepisa pisma koje poslaše Špartijati: ”Činovnici i grad Šparte Simonu, velikom svećeniku, starješinama, svećenicima, i ostatku židovskog naroda, njihovoj braći, pozdrav. 21 Izaslanici poslani k našem narodu su nam obznanili vašu slavu i vaš ugled i mi smo se obradovali njihovom dolasku. 22 Mi smo zabilježili njihove izjave među odlukama naroda: Numenius, sin Antiohov, i Antipater, sin Jazonov, izaslanici Židova, došli su kod nas za obnoviti prijateljstvo s nama. 23 Narodu je prijalo primiti te ljude s počašću i odložiti prijepis njihove besjede u javne pismohrane, da bi narod Šparte o tome sačuvali sjećanje. S druge strane, jedan je prijepis bio načinjen za velikog svećenika Simona.“ 24 Nakon toga, Simon posla Numeniusa u Rim s jednim velikim zlatnim štitom koji je težio tisuću mina, za potvrditi savez s njima. 25 Doznavši za te događaje, narod reče: ” Koji dokaz priznanja dat ćemo mi Simonbu i jegovim sinovima, 26 jer on i njegova braća i sva kuća njegovog oca se pokazala odlučnom. On odbi oružjem neprijatelje Izraelove i učini narodu doći do slobode.“ Oni urezaše jedan napis na brončane ploče koje učvrstiše na stele na brdu Sion. 27 Evo prijepisa teksta: ”Osamnaestog Elula godine 172., koji je treće godine Simonove, uzvišenog velikog svećenika u Azaramelu 28 u velikom saboru svećenika, naroda, poglavara naroda i starješina zemlje, priopćeno nam je ovako: 29 Tijekom čestih ratova koji se zbiše u oblasti, Simon, sin Matatiasov, potomak sinova Joaribovih, i njegova braća izlagali su se opasnostima i podizali se protiv neprijatelja svojeg naroda, da bi njihovo svetište i Zakon bili održani, i tako su oni pokrili narod svoj jednom velikom slavom. 30 Jonatan sakupi svoj narod i postade njihov veliki svećenik, potom on ode pridružiti se svom narodu. 31 Neprijatelji Židova htjedoše osvojiti njihovu zemlju za opustošiti ju i dići ruku na njihovo svetište. 32 Tada se diže Simon i zarati za svoj narod. On potroši jedan veliki dio svojih dobara, opremi ljude narodne vojske i opskrbi ih plaćom. 33 On utvrdi gradove Judeje i Bet-Šur, pogranični grad koji otprije bijaše oružarnica neprijateljeva; on tu postavi jednu židovsku ratničku posadu. 34 On utvrdi Jope na moru, Gazaru u krajevima Azota, nekada nastanjen neprijateljima; on tu smjesti Židove i uskladišti sve što je bilo potrebno za njihovo održanje. 35 Narod vidje vjernost Simonovu i slavu koju bijaše odlučio dati svojem narodu; oni ga postaviše poglavarom i velikim svećenikom zbog svega onoga što bijaše učinio, pravde i vjere koje sačuva prema svom narodu, i jer podizanje njegovog naroda bi njegovo stalno zanimanje; 36 Tijekom Simonovih dana, ovaj uspije istrijebiti pogane s područja kao i one koji bijahu u Gradu Davidovu u Jeruzalemu, gdje oni bijahu izgradili jednu tvrđavu; odande, oni izlažaše da bi uprljali prilaze svetištu i ozbiljno napadali njegovu svetost. 37 On smjesti u to mjesto židovske vojnike i utvrdi ga za sigurnost zemlje i grada, i povisi zidove Jeruzalema. 38 U nastavku toga, kralj Demetrius potvrdi njemu pontifikat, 39 stavi ga u broj svojih prijatelja i obasu ga počastima. 40 On naime bijaše doznao da Rimljani smatraju Židove prijateljima, saveznicima i braćom, da bijahu s počastima primili Simonove izaslanike 41 i da Židovi i svećenici bijahu ocijenili dobrim imenovati Simona poglavarom i velikim svećenikom doživotno sve dok se ne podigne jedan vjerni prorok, 42 imenovati ga vojskovođom i odgovornim svetišta, zaduženim imenovati vođe radova, pretpostavljene upravi zemlje i odgovornima za naoružanje i utvrđenja, 43 odgovornim svetišta, morajući biti pokoran svima obznanjujući da svi spisi zemlje budu napisani u njegovo ime, da on bude ogrnut purpurom i zlatnim znamenjem. 44 Nitko među narodom i među svećenicima ne smije prekršiti ni jednu od tih odluka, ni proturječiti njegovim zapovjedima, ni držati jedan sastanak u zemlji bez njegove dozvole, ni ogrtati purpur ili nositi zlatnu kopču. 45 Sve ono što krši te odluke bit će podložno kažnjavanju. 46 Sav puk bi mišljenja da se odobri Simonu te povlastice. 47 Simon prihvati i pristade obnašati pontifikat, biti vojskovođom i etnarhom Židovima i svećenicima, i biti na čelu svima. 48 Oni odlučiše da taj tekst bude urezan na brončane ploče, da će biti stavljen na vidjelo u opkopu svetišta, 49 i da prijepisi budu odloženi u riznicu, na raspoloženje Simonu i njegovim sinovima.