15. poglavlje

1 Antioh, sin kralja Demetriusa, posla jedno pismo s otoka Simonu, svećeniku i etnarhu Židova, i sveg naroda. 2 Ono bijaše napisano ovim riječima: ” Kralja Antioh Simonu, velikom svećeniku, etnarhu, i narodu Židova, pozdrav. 3 Budući da su se opaki ljudi dočepali kraljevstva mojih otaca, ja sam zatražio kraljevstvo za ponovo ga postaviti onakvim kakvim bijaše prije. U tu svrhu, ja sam unovačio brojnu vojsku i naoružao bojne lađe 4 s ciljem izvesti iskrcavanje u zemlji i prognati one koji su uništili našu zemlju i opustošili mnogo gradova mojeg kraljevstva. 5 Sada, ja ti potvrđujem sve popuste odobrene od kraljeva mojih prethodnika i oslobađanje od svih drugih koje su ti oni odobrili. 6 Ja ti podjeljujem povlasticu da kuješ svoj novac, imajući tečaj u svojoj zemlji; 7 Jeruzalem i svetište su slobodni. Sve oružje kojim si ti opremljen, tvrđave koje si ti izgradio i koje ti zauzimaš, ostaju tvoje vlasništvo. 8 Svi sadašnji i budući tvoji dugovi prema kraljevskoj riznici su ti otpušteni od sada i zauvijek. 9 Kad mi budemo ponovo uspostavili svoje kraljevstvo, mi ćemo te okružiti, kao i tvoj narod i svetište, takvim počastima da će vaša slava postati očita u cijelom svijetu.“ 10 Godine 174. Antioh pođe za zemlje svojih otaca, i sve se postrojbe pridružiše njemu, tako da malo svijeta ostade s Trifonom. 11 Antioh se stavi u proganjanje i Trifon pbježe u Doru koja je na moru, 12 jer on je jasno opazio da se nevolje gomilaju i da ga njegove postrojbe bijahu napuštale. 13 Antioh dođe taborovati pred Doru s 120.000 bojovnika i 8.000 konjanika. 14 On opkoli grad a lađe se skupiše pred njim, ta zemna i morska opsada nije nikog puštali ući ili izići. 15 Numenius i njegovi sudrugovi vratiše se iz Rima, donositelji pisama upućenih kraljevima i zemljama i sastavljenih ovim riječima: 16 ” Lucius, Rimski konzul, kralju Ptolomeju, pozdrav. 17 Izaslanici Židova poslani od velikog svećenika Simona i narod Židova došli su kod nas kao prijatelji i saveznici za obnoviti nekadašnje prijateljstvo i savez. 18 Oni su donijeli jedan zlatni štit od tisuću mina. 19 Zato nam je prijalo napisati kraljevima i zemljama da ne traže kavge s njima, da ih ne napadaju, njih, njihove gradove ili zemlje njihove, i da se ne udružuju s onima koji bio njih napadali. 20 Mi smo također odlučili prihvatiti štit od njih. 21 Ako opaki elementi budu pobjegli iz njihove zemlje da bi došli kod vas, predajte ih velikom svećeniku Simonu, da ih on kažnjava prema njihovom zakonu.“ 22 Isto pismo bi upućeno kralju Demetriusu, Atalu, Ariaratu, Arzasu 23 i svim zemljama, Sampsameu, Špartijatima, Delosu, Mindosu, Sicionu, Kariju, Samosu, Pamfiliji, Liciji, Halikarnasu, Rodosu, Fazelisu, Kosu, Sideu, Aradaosu, Gortini, Snidi, Cipru i Cireni. 24 Jedan prijepis bi načinjen za velikog svećenika Simona. 25 No, kralj Antioh se utabori u Dori u predgrađu, primičući neprekidno protiv nje vojne odrede i izrađujući strojeve. Njegova opsada protiv Trifona sprječavala bi svakoga ulaziti ili izlaziti. 26 Simon mu posla 2.000 izabranih ljudi za tući se na njegovoj strani, kao i srebra zlata i jedan važan materijal. 27 On odbi ne samo da ih primi, već opozva sve što bijaše ranije ugovorenu sa Simonom i postade sasvim drugačiji s njim. 28 On mu posla Atenobiusa, jednog od svojih prijatelja za vijećati s njim ovim riječima: ” Vi zauzimate Jope, Gazaru i Tvrđu Jeruzalemsku, gradove mog kraljevstva. 29 Vi ste njihovo područje pretvorili u pustinju, vi ste nanijeli mnogo zla zemlji i zagospodarili ste nad više mjesta mojeg kraljevstva. 30 Vratite, dakle, sada gradove koje ste bili uzeli i platite obveze mjesta kojih ste se domogli izvan granica Judeje. 31 Ako ne, dajte 500 talenata srebra umjesto njih, plus 500 drugih talenata za vaša razaranja i za obveze tih gradova; ili tada, mi ćemo doći i to će biti rat.“ 32 Atenobius, kraljev prijatelj, kad je stigao u Jeruzalem, vidje veličanstvenost Simonovu, stol opremljen zlatom i srebrom, jednu veliku raskoš. On bi zaprepaštene i prenese Simonu kraljeve riječi. 33 Simon mu dade ovaj odgovor: ” Ovo je baština naših otaca, nepravedno prigrabljena od strane naših neprijatelja tijekom stanovitom vremena, koju smo mi osvojili, a ne neku stranu zemlju ili tuđa dobra. 34 Mi smo jednostavno iskoristili povoljnu priliku za povratiti baštinu naših otaca. 35 Što se tiče Jope i Gazare, koje ti zahtijevaš, ti su gradovi nanijeli mnogo zla narodu i našoj zemlji. Za njih, dat ćemo stotinu talenata.“ Drugi ne ispusti ni riječi, 36 on se bijesan vrati kralju i priopći mu te riječi i sve što bijaše vidio od slave Simonove, a kralj pade u veliku srdžbu. 37 Trifon se ukrca i pobježe u Ortoziju. 38 Kralj imenova Kenedebea epistrategom Primorja, povjeravajući mu postrojbe pješaštva i konjice, 39 uz zapovijed da se utabori nasuprot Judeje, da obnovi Kedron, ojača njegova vrata i ratuje protiv naroda. Kralj se baci u proganjanje Trifona. 40 Kendebe stiže u Jamniju i umnoži izazove protiv naroda, vršeći upade u Judeju, odvodeći zarobljenike i predajući se pokoljima. 41 On obnovi Kedron i tu smjesti konjanike i pješake za izvoditi ispade i nadzirati ceste Judeje, kao što mu to kralj bijaše zapovjedio.