4. poglavlje

1 Gorgias uze sa sobom 5.000 pješaka i tisuću probranih konjanika, i taj odred pođe noću, 2 oni biše veoma ozlojeđeni i odlučiše ukloniti potomke Jakovljeve koji bijahu usred njih; oni počeše ubijati i istrebljivati ih između naroda. 3 Juda potuče sinove Ezavljeve u Idumeji i Akrabateni, jer oni okruživahu Izrael. On im nanese jedan veliki udarac, odbaci ih i domože njihovog plijena 4 On se potom sjeti zlobe sinova Bajanovih; oni bijahu jedna klopka za narod i jedna prepreka, podižući zasjede za njih na putovima. 5 On ih zatvori u njihove kule, opsjede ih i posveti prokletstvu; on zapali njihove kule sa svima onima koji bijahu unutra. 6 Potom on pređe kod sinova Amonovih, gdje nađe jednu jaku postrojbu i brojan narod kojim zapovjedaše Timotej. 7 On im nametnu brojne ratove, oni bijahu zgaženi pred njim i on ih potuče. 8 On oduze Jazer kao i sela njegovog okruga, i vrati se u Judeju. 9 Neznabošci Galaada se udružiše protiv Izraelita smještenih na svom području, da bi ih uklonili, i ovi se skloniše u tvrđu Datema. 10 Oni poslaše Judi i njegovoj braći poruke ovako sastavljene: ” Narodi su okupljeni protiv nas da bi nas potpuno uklonili. 11 Oni se pripremaju opkoliti tvrđavu gdje smo se mi sklonili, a Timotej je koji zapovijeda njihovom vojskom. 12 Dođi dakle sada istrgnuti nas iz njihovih ruku, jer mnogi od nas su pali. 13 Sva naša braća iz zemlje Tobije su pogubljena, njihove žene su bile odvedene u zarobljeništvo kao i njihova djeca, njihova su dobra zaplijenjena i gotovo jedna tisuća ljudi je uništena u tim mjestima. “ 14 Još uvijek se čitalo to pismo, kad druge glasonoše stigoše iz Galileje, rastrgane odjeće, donoseći iste novosti. 15 Iz Ptolemaisa, iz Tira i iz Sidona združili su se protiv nas sa svom Galilejom Tuđinaca za nas istrijebiti.“ 16 Kad Juda i narod biše saznali za te činjenice oni sakupiše jedan veoma veliki sabor za vijećati o onome što bi odgovaralo učiniti u korist njihove braće izvrgnute tlačenju i napadajima. 17 Juda reče svom bratu Simonu: ” Izaberi ljude i idi osloboditi svoju braću koja su u Galileji; ja i Jonatan, moj brat, mi ćemo otići u Galaditidu.“ 18 On ostavi u Judeji Josipa, sina Zaharijeva i Azariasa, poglavara naroda, s ostatkom vojske. 19 On im izdade ovu zapovijed: ” Upravljajte narodom i ne zamećite boja s poganima sve do našeg povratka.“ 20 Tri tisuće ljudi bi dodijeljeno Simonu za otići u Galileju i 8.000 ljudi biše dodijeljeni Judi za ići u Galatidu. ( 2 Mak 12.1031) 21 Kad je otišao u Galileju, Simon zapodjenu više bojeva s poganima koji biše pometeni pred njim. 22 On ih progoniše sve do vrata Ptolemaisa. Otprilike tri tisuće pogana pade i on uze njihov plijen. 23 On uze sa sobom Židove iz Galileje i Arbate, s njihovim ženama, njihovom djecom i svim njihovim imanjem, i s radošću odvede ih u Judeju. 24 Juda Makabejac i Jonatan, njegov brat prijeđoše Jordan i iđaše tri dana kroz pustinju. 25 Oni susretoše Nabatejce koji ih miroljubivo susretoše i ispričaše im sve što se bijaše dogodilo njihovoj braći u Galaditidi i također 26 da mnogi od njih bijahu opsjednutiu Bozori, Alemi, Kašfu, Makedu i Karnainu koji su svi snažni i veliki gradovi, 27 i da ih ima zatvorenih u drugim velikim gradovima Galaditide i da njihovi neprijatelji bijahu odlučili napasti ih sutradan u tim tvrđavama, dočepati ih se i ukloniti u samo jednom danu sve one koji se tu nađu. 28 Odmah, Juda i njegopva vojska pođoše kroz pustinju smjerom ka Bozori. On se dočepa grada i posiječe sve muško oštricom mača, pokupi sav plijen i zapali grad. 29 Nastavi se put noću i idoše sve do rubova tvrđave. 30 Kad dan svanu, a dižući oči, oni vidješe jednu brojnu postrojbu, neizbrojivu, dižući ljestve i strojeve za dočepati se grada; boj već bijaše zapodjenut. 31 Gledajući kako boj bijaše započeo, i kako žamor iz grada se dizaše sve do neba, u jeci truba i urlanju, 32 Juda reče ljudima iz svoje vojske: ” Vojujte danas za našu braću.“ 33 On povede naprijed svoju vojsku, podijeljenu u tri odreda, prema pozadini svojeg neprijatelja. Oni zasviraše u trube i započeše zazivanje. 34 Timotejeva vojska, razaznade da to bijaše Makabejac, poče bježati k svojim opkopima. On im nanese jedan strašan poraz i u taj dan otprilike 8.000 ljudi padoše u boju. 35 On se potom okrenu prema Alemi, napade ju, domože je se, pobi svo muško pučanstvo, pokupi plijen i zapali grad. 36 Otuda, on ode uzeti Kasfo, Maked, Bozor i druge gradove u Galaditidi. 37 Poslije tih zbivanja, Timotej sakupi jednu drugu vojsku i zauze položaj nasuprot Rafonu, na drugoj obali potoka. 38 Juda posla izvidjeti tabor, i načiniše mu ovo izvješće: ” Svi neznabošci koji nas okružuju sakupljeni su oko Timoteja, čineći tako jednu veoma brojnu vojsku, 39 Arapi su bili unovačeni kao dopuna i oni taboruju na drugoj obali potoka, spremni oboriti se na tebe u boju.“ Juda ode njima u susret 40 , i sa svojom vojskom, približi se vodi. Timotej tad reče zapovjednicima svoje vojske: ” Ako on prijeđe prvi, mi mu nećemo moći odoljeti, jer će imati veliku prednost nad nama. 41 Ali ako li se uplaši i zastane na drugoj obali potoka, mi ćemo prijeći i pobijedit ćemo ga.“ 42 Kad stiže na rub vodenog toka, Juda postavi pisare naroda na rub potoka i dade im ovu zapovijed: ” Ne dopustite nikom taborovati, već da svi pođu u boj.“ 43 On prijeđe prvi prema neprijatelju, i sav ga narod slijediše. On zgazi pred sobom pogane, oni pobacaše svoje oružje i pobjegoše prema svetištu u Karnainu. 44 Judini ljudi zauzeše najprije grad, potom zapališe svetište i one koji se u njemu nalaziše. Karnain bi srušen i od tada postade nemoguće oduprijeti se Judi. 45 Ovaj posljednji sakupi sve Izraelite iz Galaditide, od najvećeg do najmanjeg, s njihovim ženama, njihov om djecom i njihovim dobrima; bijaše to jedan jako velik odred koji se usmjeri prema zemlji Judi. 46 Oni stigoše u Efron, moćan i važan grad, koji se nalaziše na njihovom putu; nije ga se moglo zaobići ni desno ni lijevo, trebalo je proći kroz njega. 47 Gradski ljudi im odbiše prolaz i zakrčiše vrata blokovima kamenja. 48 Juda im načini ovaj miroljubivi prijedlog: ” Mi ćemo proći vašom zemljom za stići u našu, nitko vam neće učiniti zla, mi ćemo samo proći pješice i ništa više.“ On odbiše otvoriti im. 49 Juda tada dade da se vojskom pronese zapovijed da svatko stane na položaju ondje gdje se nalaziše. 50 Vojnici zauzeše položaj i Juda napadaše grad, cijelog tog dana, i cijele noći, i grad pade u njihove ruke. 51 On dade posjeći oštricom mača sve muško, uništi grad od dna do vrha, uze plijen i prođe gradom po tijelima pobijenih. 52 Oni prijeđoše Jordan prema Velikoj Ravnici, nasuprot Betsanu. 53 Juda odlaziše i vraćaše se, prestrojavajući one spore i ohrabrujući narod duz čitavog puta, sve do svog dolaska u Judu. 54 Oni se uspeše na brdo Sion puni radosti i ponudiše holokauste, jer se bijahu vratili u miru ne izgubivši nikog od svojih. (2 Mak 12.3245) 55 Tijekom dana kad Juda i Jonatan bijahu u zemlji Galaad i Simon, njegov brat u Galileji pred Ptolemaisom, 56 Josip, sin Zaharijev, i Azarias, zapovjednik vojske, doznaše za njihove podvige i bojeve koje bijahu poduzeli, 57 oni sebi rekoše: ” Načinimo i mi također jedno ime i pođimo tući neznabošce koji su oko nas.“ 58 Oni izdadoše zapovijedi postrojbama kojima zapovijedaše i pođoše na Jamniju. Gorgias iziđe iz grada sa svojim ljudima za zapodjenuti boj, 59 Juda, njegova braća i sav sabor Izraelov odlučiše da dani posvećenja oltara budu slavljeni u isto vrijeme, svake godine tijekom osam dana, počev od 25. Kisleva, s radošću i veseljem. 60 Josip i Azarias biše poraženi i progonio ih je sve do krajeva Judeje. Otprilike 2.000 ljudi iz Izraelovog naroda pade u onaj dan. 61 To bi jedan veliki poraz za narod jer ne bijahu poslušali Judu i njegovu braću, zamišljajući da bi i oni također mogli počiniti podvige. 62 Ali oni ne bijahu od te vrste ljudi kojima bijaše dano spasiti Izrael. 63 Junak Juda i njegova braća upoznaše jednu veliku slavu pred svim Izraelom i svim narodima gdje se izgovaralo njihovo ime. 64 Tiskalo se oko njih za čestitati im. 65 Juda sa svojom braćom pođe u boj protiv Ezavljevih sinova u područje Juga. On zauze Hebron i njegova područna sela, uništi njegove tvrđave i zapali sve kule njegovog bedema. 66 Potom on se stavi u pokret prema zemlji Filistinaca i prijeđe Marizu. 67 Tog dana, padoše u boju svećenici koji htijaše izvesti junačka djela idući u boj na presmion način. 68 Juda se potom okrenu prema Azotosu, oblasti Filistinaca, on obori njihove oltare, dade zapaliti urezane slike njihovih bogova, uze plijen iz gradova i vrati se u zemlju Judu. (2 Mak 1.1117; 9; 10.911)