3. poglavlje

1 Njegov sin Juda, zvani Makabejac, podiže se na njegovo mjesto; 2 sva njegova braća i sve pristaše njegovog oca pružiše mu pomoć i tukoše se s radošću za Izrael. 3 On rasprostrani slavni ugled svog naroda, odjenu oklop kao jedan div, pripasa ratničko oružje i zapodjenu bojeve, štiteći tabor svojim mačem. 4 Kao kakav lav na djelu, lavić ričući, prema svojoj žrtvi, 5 on proganjaše bezbožnike kojima ulažaše u trag, on predavaše ognju smutljivce svog naroda. 6 Bezbožnici biše ušutkani strahom koji on ulijevaše, svi pokretači bezbožništva biše zahvaćeni strahom i oslobođenje u njegovoj ruci bi dovedeno k dobrom svršetku. 7 On zagorča život mnogim kraljevima, njegovi podvizi obradovaše Jakova i njegova uspomena bit će jedan vječni hvalospjev. 8 On prekrstari gradovima Jude i istrijebi bezbožnike. On odvrati gnjev od Izraela. 9 on bi ugledan sve do krajeva zemlje i on sakupi one koji bijahu izgubljeni. 10 Apolonius unovači pogane i jedan jak udio iz Samarije za zavojštiti protiv Izraela. 11 Juda bi izvješten o tome, iziđe mu u susret, potuče ga i ubi ga. Mnogi padoše smrtno ranjeni a preživjeli pobjegoše. 12 Pokupiše njihov plijen, Juda se dočepa mača Apoloniusova i služaše se njime svih dana u boju. 13 Seron, zapovjednik sirijske vojske, doznade da Juda bijaše rasporedio uokolo njega jednu postrojbu bojovnika i jedan zbor vjernika 14 i on sebi reče: ” Ja ću sebi stvoriti ime i ovjenčat ću se slavom u kraljevstvu, pobijedit ću Judu i njegove ljude koji prezreše zapovijed kraljevu.“ 15 On dakle pođe i, s njim, uspe se jedan jak odred bezbožnika za osvetu nad Izraelovim sinovima. 16 On se približi usponu iz Bethorona a Juda iziđe njemu u susret s jednom šakom ljudi. 17 Pri pogledu na vojsku koja im se uspinjala u susret, oni rekoše Judi: ” Kako možemo mi, budući ovako malobrojni, boriti se protiv jednog tako brojnog mnoštva? Mi smo iznureni i u postu.“ 18 Juda odgovori: ”Lako se dogodi da jedno mnoštvo padne u ruke jednom malom broju, i nije važno Nebu hoće li dati spasenje uz pomoć mnogo ili malo ljudi. 19 Jer pobjeda ne ovisi o veličini vojske, već o snazi koja dolazi s Neba. 20 Oni ondje dolaze protiv nas, prepuni oholosti i bezbožnosti, za uništiti nas, nas, naše žene, našu djecu, i oplijeniti nas. 21 Ali mi, mi se borimo za naše živote i naše zakone 22 i On će ih skršiti pred nama. Što se tiče vas, ne bojte ih se, dakle.“ 23 Čim završi govoriti, on se iznenadno baci na njih. Seron i njegova vojska biše skršeni pred njim. 24 Oni ih proganjaše po spustu iz Bethorona sve do ravnice. Osam stotina ljudi otprilike ade, a ostatak pobježe u zemlju Filistejaca. 25 Juda i njegova braća počeše ulijevati strah i izazivati trepet kod okolnih naroda. 26 Njegovo ime stiže sve do kralja i svaki narod prepričavaše Judine bojeve. 27 Kad sasluša ta izvješća, Antioh bi obuzet velikim gnjevom i dade sakupiti sve snage svog kraljevstva, jednu veoma moćnu vojsku. 28 On otvori svoju riznicu, razdijeli jednogodišnju plaću postrojbama i naloži im stajati pripravnima za svaku priliku. 29 On opazi kako manjka novca i njegovim kovčezima i da učinak poreza u pokrajini bijaše mršav, zbog nesloge i nesreće koju bijaše prouzrokovao u zemlji ukidajući zakone koji oduvijek postojaše. 30 On se bojao da neće moći trošiti i biti darežljiv kao što je činio prije jednom darežljivom rukom, nadilazeći u tome svoje predšasnike. 31 Zabrinutost zahvati njegovu dušu, i on odluči otići u Perziju i podići poreze u pokrajinama, i sakupiti mnogo novca. 32 On ostavi Liziasa, glasovitog čovjeka i kraljevskog rođaka, na čelu svojih poslova, od Eufrata sve do egipatskih krajina, 33 i zaduži ga odgojem svojeg sina Antioha, sve do svog povratka. 34 On mu povjeri polovicu postrojbi i slonova i dade mu uputstva glede svih odluka njegovih; o onome što se tiče stanovnika Judeje i Jeruzalema, 35 trebalo je protiv njih poslati jednu vojsku za uništiti snagu Izraelovu i mali ostatak Jeruzalema i za izbrisati sjećanje na njih iz tog mjesta. 36 Trebalo je smjestiti sinove tuđinaca na sve njihovo područje i razdijeliti njihovu zemlju. 37 Kralj uze sa sobom polovicu preostalih postrojbi i pođe iz Antiohije, prijestolnice svojeg kraljevstva, godine 147.; prijeđe Eufrat i prođe kroz gornje pokrajine. (2Mak 8.815) 38 Lizias izabra Ptolomeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiasa, moćne osobe među kraljevim prijateljima. 39 On posla s njima 40.000 ljudi i 7.000 konjanika za otići u zemlju Judu i opustošiti ju prema zapovijedi kraljevoj. 40 Otišli sa svom svojom vojskom, oni stigoše blizu Emausa i smjestiše svoje konačište u ravnici. 41 Područni trgovci su ga poznavali po slavi; oni se opskrbiše zlatom i srebrom u velikoj količini, kao i okovima i dođoše u tabor za odvesti sinove Izraelove kao robove. Jedan odred iz Sirije i zemlje Filistine spoji se s njima. 42 Juda i njegova braća vidješe da se nevolja pogoršava, i da vojske taboruju na njihovom području. Oni također doznaše odluku kraljevu kojom zapovijedaše predati narod jednom korjenitom uništenju. 43 Oni rekoše jedni drugima: ”Otkrijmo našem narodu njegovu propast i borimo se za njega i naše sveto mjesto.“ 44 Sazvaše zajednicu za pripremiti se za rat, za moliti i preklinjati milost i milosrđe. 45 Jeruzalem bijaše pust, od njegovih sinova, nitko ne ulažaše niti ne izlažaše, svetište bijaše zgaženo, tuđinac zauzimaše Tvrđu, poganin se tu nastanio. U Jakovu krici radosti su umukli, zvuk frula i lira bijaše se utišao. (2 Mak 8.1623) 46 Oni se sakupiše i dođoše u Masfu, nasuprot Jeruzalemu, jer bijaše nekada u Masfi jedno mjesto molitve za Izrael. 47 Oni tog dana postiše, oviše se kostrijetima i, glave pokrivene pepelom, oni rastrgaše odjeću svoju. 48 Oni razmotaše knjigu Zakona, za pročitati iz nje ono što pogani išću u idola svojih lažnih bogova. 49 Oni donesoše svećeničku odjeću, prvine i dimove, pokazaše nazire koji upravo bijahu ispunili dane svojih zavjeta. 50 Oni podigoše glas spram Neba govoreći: ” Što učiniti od tih ljudi tamo i gdje ih odvesti? 51 Tvoje je sveto mjesto bilo zgaženo i oskrnavljeno, tvoji su svećenici u žalosti i poniženju 52 i evo kako su se neznabošci svrstali protiv nas da bi nas uništili. Ti dobro poznaješ njihove naume glede nas. 53 kako mi možemo opstati nasuprot njima, ako nam ti ne dođeš u pomoć?“ 54 Oni potom zasviraše u trublje i snažno zakričaše. 55 Nakon toga, Juda postavi poglavare narodu; tisućinke, stotnike, pedesetnike i desetnike. 56 Onima koji izgradiše svoju kuću ili su se upravo vjerili, posadili jedan vinograd, ili koji osjećaše strah, on reče da se vrate ku'ama svojim, sukladno Zakonu . 57 Vojska se tada stavi u pokret i dođe taborovati u Emaus. 58 ”Opremite se, reče Juda, ponašajte se smiono i držite se spremnim tući sutra te neznabošce sakupljene za naše uništenje i našeg svetišta, 59 jer bolje je za nas umrijeti u boju nego vidjeti nevolje našeg naroda i našeg svetog mjesta. 60 Volja nebeska bit će izvršena.“ (2 Mak 8.2329, 3436)