1. poglavlje
1 Bijaše jedan čovjek iz RemataimSofima, iz, planine Efraimove. On se zvaše Elkana, sin Jerohamov, sin Elihuov, sin Tohuov, sin Sufov, jedan Efratejen.
2 On imaše dvije žene; jedna se zvala Ana, a druga Penina. Penina imaše djece, Ana ih nije imala.
3 Svake godine, taj čovjek uspinjaše se iz svog grada za pokloniti se pred GOSPODOM, svemoćenim, i za žrtvovati mu u Silu. Bijahu ondje, kao svećenici GOSPODOVI, dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas.
4 Dođe dan kad Elkana nuđaše žrtve. On imaše običaj davati dio svojoj ženi i svim sinovima i kćerima Penininim.
5 Ali Ani, on davaše jedan počasni dio, jer je to bilo što Ana volješe, iako ju je GOSPOD učinio nerotkinjom.
6 Osim toga, njena joj suparnica nije prestajala nanositi uvrede da bi je ponizila, jer ju GOSPOD bijaše učinio nerotkinjom.
7 Tako postupaše Elkana svake godine, svaki put kad se uspinjala u Kuću GOSPODOVU; tako joj Penina nanosiše uvrede. Ana zaplaka i odbi jesti.
8 Njen muž Elkana joj reče: ” Ana, zašto plačeš ti? Zašto ti je srce tužno? Ne vrijedim li ja za tebe više no deset sinova? “
9 Ana se diže nakon što se jelo i pilo u Silu. Svećenik Eli bijaše sjedio na svom sjedištu na ulazu u Hram GOSPODOV.
10 Puna gorčine, ona uputi jednu molitvu GOSPODU plačući bezmjerno.
11 Ona načini ovaj zavjet : ” GOSPODE svemogući, da se ti udostojiš pogledati jad tvoje sluškinje, sjetiti se mene, ne zaboraviti svoju sluškinju i dati svojoj sluškinji jednog dječaka, ja ću ga dati GOSPODU za sve dane svojeg života i britva neće prijeći preko njegove glave“.
12 Kako ona produžavaše svoju molitvu pred GOSPODOM, Eli promatraše njena usta.
13 Ana govoriše u sebi. Samo su joj se usne micale. Nije se čuo njen glas. Eli ju držaše jednom pijanom ženom.
14 On joj reče: ” Hoćeš li ti biti dugo vremena pijana? Idi odspavati svoj mamurluk! “
15 Ana mu odgovori: ” Ja nisam, moj gospodine, jedna žena udarena u glavu, niti sam pila vina ni bilo što opojno. Ja se samo povjeravah GOSPODU.
16 Ne drži sluškinju svoju za jednu ništariju, jer to je prekomjernost mojih briga i moje tuge koji su me doveli da sam govorila sve do sada. “
17 Eli joj odgovori: ” Idi u miru, i nek' ti Bog Izraelov dodijeli sve što si mu iskala! ”
18 Ona reče: ” Nek' sluškinja tvoja nađe milost u tvojim očima! “ Žena ode, jede i ne imade više isto lice.
19 Oni se digoše u rano jutro i pokloniše se pred GOSPODOM; potom oni se vratiše k domu svom u Ramu. Elkana poznade svoju ženu Anu, a GOSPOD se sjeti nje.
20 No, u navršene dane, Ana, koja bijaše trudna rodi jednog sina. Ona ga nazva Samuel jer, reče ona, iskala sam ga u GOSPODA. “
21 Muž Elkana uspe se sa svom svojom obitelji za ponuditi GOSPODU godišnju žrtvu i ispuniti svoj zavjet
22 Ali, Ana se ne uspe, jer, reče ona svojem mužu, ” sačekajmo da dijete bude odbijeno od sise: tad ću ga ja odnijeti i predstaviti pred GOSPODOM i on će ostati ondje zauvijek. “
23 Njen muž Elkana joj reče: ” Učini onako kako ti se čini dobro. Ostani ovdje sve dok ga ne budeš odbila. Nek' samo GOSPOD ispuni svoju riječ. “ Žena dakle ostade i ona dojiše sina svog sve dok ne bijaše odbijen od sise.
24 Kad bi odbijen od sise, ona se uspe s njim, s tri bika, jednom mjerom brašna i jednom mješinom vina; ona ga uvede u Kuću GOSPODOVU u Silu, i dječak poče služiti.
25 Oni zaklaše bika i odvedoše dječaka Eliju.
26 Eli reče:” Oprosti, moj gospodine! tako istinito kao što si ti živ, moj gospodine, ja sam žena koja bijaše pred tobom, ovdje isto, i upućivaše jednu molitvu GOSPODU.
27 Za ovo dijete sam te molila, i GOSPOD mi je ustupio što sam mu iskala.
28 Sad je na meni red, ja ga ustupam GOSPODU. Za sav njegov život, on je ustupljen GOSPODU.“ On se pokloni pred GOSPODOM.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.