20. poglavlje

1 David pobježe iz Najota iz Rame , i dođe reći pred Jonatanom: ” Što sam učinio, što je moja grješka i što je moj grijeh nasuprot ocu tvojemu da se on smrtno ljuti na mene? “ 2 Jonatan mu odgovori: ” To bi bilo gnusno! Ti nećeš umrijeti. No, moj otac ništa ne poduzima, a da me ne obvijesti. Zašto bi mi dakle otac sakrio tu stvar? To je nemoguće. “ 3 David izreče još ovo uz prisegu: ” Tvoj otac znade vrlo dobro da sam ja uživam tvoju naklonost. On si je rekao: Nek' Jonatan ne zna ništa da ne bi imao muke. Ali, života mi GOSPODOVOG i tvojeg vlastitog života, ima samo jedan korak između mene i smrti! “ 4 Jonatan reče Davidu: ” Što god ti želiš, ja ću učiniti za tebe.“ 5 David reče Jonatanu: ” Evo sutra novog mjeseca, i ja, ja bih trebao sjediti pokraj kralja za jelom. Ali, ti ćeš me pustiti otići i ja ću se skrivati u polju sve do navečer, prekosutra. 6 Ako tvoj otac opazi moju odsutnost, ti ćeš mu reći: David je ustrajno molio za dobiti dopuštenje da skoči do Betlehema, svojeg grada, jer on tu slavi godišnju žrtvu za čitav klan. 7 Ako kralj kaže: To je dobro! Tad je tvoj sluga spokojan Ali ako se razljuti, znaj da je odlučio o mom pogubljenju. 8 Postupi odano u pogledu sluge svojega, jer si s njim sklopio savez u ime GOSPODOVO. Uostalom, ako sam ja kriv u čmu god bilo, ti me sam ubij; zašto bi me vodio pred tvog oca? “ 9 Jonatan reče: ” To bi bilo gnusno! Ako ja stvarno doznam da moj otac hoće tvoj nestanak, ja ću te izvijestiti, ja ti prisežem. 10 David reče Jonatanu: ” Tko će me izvijestiti ako tvoj otac ti odgovori nemilosrdno? “ 11 Jonatan reče Davidu: ” Dođi, iziđimo u polje! “ Oni dakle obojica iziđoše u polje. 12 Jonatan reče Davidu: ” Po GOSPODU, Bogu Izraelovom, da, ja ću ispitati naum mojeg oca, sutra ili prekosutra, u ovo vrijeme. Ako sve ide dobro za Davida i da te je u tom slučaju ne upozorim, 13 nek' GOSPOD učini Jonatanu to i opet to! Ako mojem ocu godi nanijeti tebi zlo, ja ću te obvijestiti i ti ćeš spokojno otići. I nek' GOSPOD bude s tobom kao što je bio s ocem mojim! 14 Zar ne? Ako ja ostanem živ, ti ćeš morati postupiti prema meni s vjernošću koju GOSPOD zahtijeva. A ako ja umrem, zar ne? 15 ti nikad nećeš morati povući odanosti mojoj kući, pa čak i kad GOSPOD povuče Davidove neprijatelje , jednog po jednog, s površine zemlje. “ 16 I Jonatan sklopi jednu nagodbu s kućom Davidovom: ” i GOSPOD će tražiti račun Davidu, ili prije neprijateljima njegovim! “ 17 Jonatan dade jos prisegnuti Davidu, u svojem prijateljstvu prema njemu, jer ga volješe kao samog sebe. 18 Jonatan mu reče: ” Sutra je novi mjesec Primijetit će se tvoja odsutnost, jer tvoje će sjedište ostati prazno. 19 Ti ćeš ponovo početi prekosutra. Ti ćeš brzo sići. Otići ćeš na mjesto gdje ti bijaše skriven na dan te stvari i sjest ćeš pokraj kamena Ezel 20 Što se tiče mene, ja ću odapeti te tri strijele na tu stranu, ciljajući svoj cilj. 21 Tada ja ću poslati dječaka: Idi, pronađi strijele! Ako li ja kažem dječaku: strijele su s ove strane tebi, pokupi ih! Tad dođi; ti možeš biti spokojan, to je da se ništa nije dogodilo, života mi GOSPODOVOG! 22 Ali, ako ja kažem mladiću: Strijele su preko tebe, odlazi, jer GOSPOD ti dade otići. 23 Što se tiče riječi koju smo izmijenili, ti i ja, GOSPOD je između tebe i mene, zauvijek. “ 24 David se dakle sakri u polju. Novi mjesec stiže, i kralj zasjede za stol za objed. 25 Kralj sjede na svoje sjedište, kao i obično, na sjedište uza zid. Jonatan se diže. Abner sjede pokraj Saula. Mjesto Davidovo ostade prazno. 26 Saul ne reče ništa tog dana, jer si govoraše: ” To je jedna nezgoda. On nije čist To je sigurno.“ 27 No, sutradan po mladom mjesecu, drugi dan, mjesto Davidovo ostade prazno. Saul reče svom sinu Jonatanu: ” Zašto sin Jeseov nije došao na objed ni jučer ni danas? “ 28 Jonatan odgovori Saulu: ” David je uporno molio za otići sve do Betlehema. 29 On mi je rekao: Pusti me otići, molim te, jer mi imamo obiteljsko žrtvovanje u gradu, i: Moj brat mi je naložio to. Dakle, ako si mi ti sklon, dopusti mi umaknuti da odem vidjeti svoju braću. To je ono zbog čega on nije za stolom kraljevim. “ 30 Saul se rasrdi protiv Jonatana i on mu reče: ” Sine jedne smetenice! Ja znam dobro da ti držiš stranu sinu Jeseovom, sram tebi i spolu majke tvoje! 31 Jer tako dugo dok sin Jeseov bude živio na zemlji, ti se nećeš moći učvrstiti kao ni kraljevstvo tvoje. Sada, daj ga uhvatiti, i da mi ga se dovede, jer on zaslužuje smrt. “ 32 Jonatan odgovori ocu svom Saulu i reče mu: ” Zašto li će on biti pogubljen? Što je to on učinio? “ 33 Saul zavitla kopljem protiv njega da ga udari, Jonatan znade tada da je stvar odlučena sa strane njegovog oca da usmrti Davida. 34 Jonatan, u gnjevu, diže se od stola, i ne pojede ništa tog drugog dana novog mjeseca, jer imaše muke u pogledu Davida, jer ga njegov otac bijaše uvrijedio. Jonatan upozorava Davida 35 No, sutradan u jutro, Jonatan iziđe u polje na sastanak s Davidom. On imaše sa sobom jednog momčiča. 36 On reče svom momku: ” Potrči, pronađi mi strijele koje ću odapeti! Momak otrča i Jonatan odape strijelu tako da preleti. 37 Momak stiže na mjesto gdje se nalaziše strijela koju Jonatan bijaše odapeo i Jonatan povika iza momka: ” Nije li strijela preko tebe? “ 38 Jonatan povika iza momka: “ Brzo, požuri se, ne zaustavljaj se! “ Jonatanov momak pokupi strijelu i vrati se k svome gospodaru. 39 Momak ne znaše ništa; ali Jonatan i David znaše. 40 Jonatan dade svoje oružje svom momku i reče mu: ” Idi ih odnijeti u grad! “ 41 Momak se vrati David se diže s južne strane. On pade licem prema zemlji i pokloni se tri puta. Potom oni se zagrliše i plakaše zajedno sve dok David bi uzeo prednost 42 Jonatan reče Davidu: ” Idi spokojno, pošto smo mi i jedan i drugi prisegli u ime GOSPODOVO: nek' GOSPOD bude između mene i tebe, između tvoga potomstva i moga potomstva, zauvijek! “