1. poglavlje
1 Pavao, apostol Krista Isusa po volji Božjoj, i brat Timotej, crkvi Božjoj koja je u Korintu kao i svim svetima koji se nalaze u cijeloj Ahaji.
2 Vama, milost i mir od Boga našeg oca i Gospodina Isusa Krista.
3 Blagoslovljen budi Bog, Otac našeg Gospodina Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe;
4 on nas tješi u svim našim nevoljama, da mi možemo utješiti sve one koji su u nevolji, utjehom koju primamo od Boga.
5 Isto, naime, kao što patnje Kristove obiluju za nas, isto, po Kristu, obiluje i naša utjeha.
6 Jesmo li u teškoćama? To je za vašu utjehu i vaš spas. Jesmo li utješeni? To je za vašu utjehu koja vam daje podnijeti iste patnje koje mi također podnosimo.
7 I naša nada glede vas postojana je: mi znamo da, dijeleći naše patnje, vi također dijelite i našu utjehu.
8 Jer, mi nećemo, Braćo, vas ostaviti u neznanju: nevolja koju smo doživjeli u Aziji krajnje nas je opteretila, preko naših snaga, do te točke da smo strijepili i za život.
9 Da, mi bijasmo prihvatili sami u sebi odluku o našoj smrti. Tako naše povjerenje se ne mogaše temeljiti na nama samima već na Bogu koji uskrsava iz mrtvih.
10 On je taj koji nas je oteo jednoj takvoj smrti i koji će nas njoj oteti; u njega smo mi stavili pouzdanje: on će nas njoj opet oteti.
11 Vi surađujete također svojom molitvom za nas; tako ta milost, koju ćemo dobiti posredovanjem jednog velikog broja osoba, postat će za mnoge čin milosti u našu korist.
12 Jer, predmet našeg ponosa jest ovo svjedočenje o našoj savjesnosti: mi smo se ponašali u svijetu, i posebno prema vama s jednostavnošću i iskrenošću Božjom, ne s mudrošću ljudskom, već po milosti Božjoj.
13 Mi vam ne pišemo ništa drugo, do, naime ono, što vi čitate i razumijete. Ali, ja se nadam da ćete vi u potpunosti razumjeti
14 budući da ste nas vi djelomice razumjeli: mi smo vaš razlog ponosa, kao što ste vi naš u Dan Gospodina Isusa.
15 I u tom uvjerenju, ja sam htio proći najprije kod vas za dobiti jednu drugu milost
16 potom, od vas, doći u Makedoniju, i najzad vratiti se iz Makedonije kod vas, da biste vi učinili sve potrebno za moje putovanje u Judeju.
17 Donoseći tu odluku, jesam li bio lakomislen? Ili, jesu li moji naumi samo ljudski, na način na koji bi bilo u meni i Da i Ne?
18 Bog mi je jamac: Naša riječ za vas nije Da i Ne.
19 Jer, Sin Božji, Krist Isus kojeg smo proglasili kod vas, ja, Silvan i Timotej, nije bio " Da " i " Ne ", već on nikad nije bio do "Da!"
20 I sva obećanja Božja našla su svoje Da u njegovoj osobi. Također, da li je to po njemu što mi govorimo: Amen Bogu za njegovu slavu.
21 Onaj koji je nas učvrstio s vama u Kristu i koji nam daje pomazanje, to je Bog,
22 On koji nas je označio svojim pečatom i stavio u naša srca zaloge Duha.
23 Ja uzimam Boga za svjedoka mom životu: to je za vama prištedjeti što nisam došao ponovo u Korint.
24 Nije to da vam gospodarimo vjerom vašom, već surađujemo u vašoj radosti jer, za vjeru, vi stojite dobro.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.