2. poglavlje
1 Ja sam odlučio ovako: ja se neću vraćati u žalosti kod vas.
2 ako, naime, ja vam uzrokujem žalost, tko će meni dati radost, ako ne onaj koga ja budem ožalostio?
3 To je bio cilj mojeg pisma, izbjeći da dolazeći, ja ne iskusim žalost sa strane onih koji bi mi trebali dati radost. Ja sam uvjeren, u onome što se tiče vas, da je moja radost također i vaša, svih vas;
4 također je li to u punoj tegobi i stegnuta srca da sam vam ja pisao u suzama, ne za vas ožalostiti, već da biste vi znali preobilnu ljubav koju vam donosim.
5 Ako je netko nanio teškoću, nije meni, već u jednoj stanovitoj mjeri, ne pretjerujemo ništa, vama svima.
6 Za jednog takvom čovjeka, dovoljno je srama naneseno po zajednici;
7 zato, naprotiv, radije mu iskažite zahvalnost i utješite ga, da ne propadne u jednoj pretjeranoj žalosti.
8 Također, ja vas obvezujem da načinite dokaz ljubavi prema njemu,
9 jer, pišući vama, moj cilj bijaše potpuna pokornost.
10 Kome vi opraštate, ja također praštam! Ako ja, opraštam u mjeri u kojoj sam imao to učiniti, bijaše to za vas, pod pogledom Krista,
11 da mi ne budemo obmanuti od Sotone. Jer, mi ne znamo njegove namjere.
12 Ja tada stigoh u Troadu za ondje propovijedati Evanđelje Kristovo, pa iako mi je Gospodin širom otvorio vrata,
13 ja ne imah srca u spokoju, jer ne nađoh Tita, brata svog. Ja se dakle, rastadoh od njih i pođoh u Makedoniju.
14 Hvala budi Bogu koji, po Kristu, nas sve vrijeme vodi u njegovom slavlju i koji, po nama, prosipa u svakom mjestu miomiris saznanja.
15 U stvari, mi smo za Boga dobar miris Kristov, za one koji se spašavaju i one koji propadaj;
16 za jedne, miris smrti koji vodi u smrt, za druge miris života, koji vodi u život. I tko je na visini jednog takvog poslanstva?
17 Mi nismo, naime kao toliko drugih koji trže riječju Božjom; to s iskrenošću, to je od Boga, pred licem Božje, u Kristu, što mi govorimo.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.