32. poglavlje
1 Poslije ovih događaja i činova vjernosti, kralj Asirije Senakerib dođe u Judu i utabori se protiv utvrđenih gradova Jude, koje je kanio razrušiti.
2 Kad Ezekias vidje Senakeriba dolaziti s namjerom da napadne Jeruzalem,
3 on se složi sa svojim dostojanstvenicima i svojim časnicima za zapriječiti prilaz vodi izvora smještenih izvan grada. Ovi ga pomogoše
4 i jedan se brojan narod sakupi za zatvoriti sve izvore i tijekove koji su tekli u unutrašnjosti zemlje, govoreći: ” Zašto bi kraljevi Asirije, po svojem dolasku, našli vodu u izobiljuđ“
5 Ezekias smiono poče obnavljati svaki razoreni bedem, gradeći ondje kule i jednu drugu izvan bedama, popravljajući Milo u Gradu Davidovu i praveći mnoštvo kopalja i štitova.
6 On postavi vojne poglavare na čelo naroda, sakupi ih kod sebe na trgu kod gradskih vrata i govoriše im obraćajući se njihovom srcu:
7 Budite snažni i smioni! Nemajte straha pred kraljem Asirije i pred svim tim mnoštvom koje je s njim, jer s nama je jedan mnogo veći nego on:
8 S njim, samo je ljudska sila; ali s nama, ima GOSPOD, naš Bog, za spasiti nas i boriti se u našim bojevima!“ Narod bi osokoljen riječima kralja Jude, Ezekiasa. (2 Krlj 18.1737; 19.919; Iz 36.222;37.920)
9 Poslije toga, kralj Asirije Senakerib, dok je sam ostao u Lakišu sa svom svojim snagama, posla svoje sluge u Jeruzalem kod kralja Jude, Ezekiasa, kod svih ljudi Jude koji bijahu u Jeruzalemu, za reći im: U što ste vi stavili svoje povjerenje za boraviti u tvrđi Jeruzalemovoj?
11 Nije li Ezekias u toku da vas obmane, da vas pobije glađu i žeđu, govoreći vam: GOSPOD, naš Bog, oslobodit će nas iz ruke kralja Asirije? 12 Nije li to on, Ezekias, koji je uklonio visoka mjesta i njihove oltare i koji je rekao Judi i Jeruzalemu da se klanjaju samo pred jednim jedinim oltarom i da ne spaljuju tamjan no na njemu?
13 Ne znate li vi što sam ja učinio, ja i moji očevi svim narodima svijeta? Bogovi naroda svijeta jesu li usitinu mogli osloboditi njihove zemlje iz moje ruke?
14 Koji, između svih tih bogova tih od mojih otaca istrijebljenih naroda, je li mogao osloboditi svoj narod iz moje ruke, da bi vas vaš Bog moga osloboditi iz moje ruke?
15 Sada, nek' vas Ezekias ne prevari i ne obmane tako! Ne vjerujte to, jer ni jedan bog ni jednog naroda ili kraljevstva nije sposoban osloboditi svoj narod iz moje ruke i ruke mojih otaca. Utoliko prije, vas neće osloboditi vaši bogovi iz moje ruke!
16 Sluge Senakeribove nastaviše grditi protiv GOSPODA Boga i protiv Ezekiasa, njegovog sluge,
17 potom Senakerib napisa pisma za izazivati GOSPODA, Boga Izraelovog, i za bubati po njemu ovim riječima: ” Sve kao i bogovi naroda svijeta, koji nisu oslobodili svoj narod iz moje ruke, Bog Ezekiasov neće osloboditi svoj narod iz moje ruke.“
18 Sluge Senakeribove vikaše jednim snažnim glasom, na judejskom jeziku, narodu Jeruzalema koji bijaše na bedemu, da bi ga zastrašili i užasnuli, dso te mjere da se dočepaju grada.
19 Oni govoriše o Bogu Jeruzalema kao o bogovima naroda svijeta, djelima ljudskih ruku. (2 Krlj 19.1, 3537; Iz 37.1, 3638)
20 Kralj Ezekias i prorok Izaija, sin Amosov, moliše u tu svrhu i zavapiše prema nebesima.
21 I GOSPOD posla jednog anđela, koji ukloni sve smione bojovnike, časnike i dostojanstvenike u taboru kralja Asirije. On se morade vratiti u svoju zemlju sramom pokrivenog lica i, kad uđe u Kuću svojeg boga, njegovi ga vlastiti sinovi ubiše mačem.
22 Tako GOSPOD spasi Ezekiasa i stanovnike Jeruzalema iz ruke kralja Asirije Senakeriba i ruke svih njegovih neprijatelja, potom im on osigura mir svuda uokolo.
23 Mnogo ljudi donese u Jeruzalem milodare za GOSPODA i darove za kralja Jude Ezekiasa, koji poslije toga bijaše visoko cijenjen u očima svih naroda. (2 Krlj 20.121; Iz 38.18; 39)
24 U one dane, Ezekias pade smrtno bolestan; on se pomoli GOSPODU i reče mu...® GOSPOD ostvari za njega jedno čudo.
25 Ali Ezekias ne odgovori primljenim dobrima, i, zbog oholosti svojeg srca, on navuče gnjev na sebe, na Judu i Jeruzalem.
26 Ali Ezekias usprkos toj oholosti svog srca, ponizi se, on i stanovnici Jeruzalema, tako gnjev GOSPODOV ne dođe na njih tijekom njegova života.
27 Ezekias imade u izobilju i slavu i ogromna bogatstva; on sebi stvori zalihe srebra, zlata, dragulja, mirisnih tvari, štitova i svih vrsta vrijednih predmeta.,
28 kao i skladišta za svoju pšenicu, vino i ulje, staje za sve vrste stoke i pašnjake za stada.
29 On si dade izgraditi gradove i imade veliko mnoštvo krupne i sitne stoke, jer Bog njemu dade velika dobra.
30 To je on, Ezekias, zatvorio gornje tijekove vode Gihona i usmjerio ih niže prema zapadu Grada Davidova. Ezekias uspjede u svim svojim poduhvatima.
31 Tako za vrijeme posjete babilonijskih dostojanstvenika poslanih k njemu za obavijestiti se o čudu ostvarenom u zemlji, Bog ga napusti i stavi ga na kušnju za saznati što iuma u svom srcu.
32 Ostatak Ezekiasovih djela i njegova djela pobožnosti zapisana su u viđenju proroka Izaije, sina Amosova, i u knjizi kraljeva Jude i Izraela.
33 Ezekias leže sa svojim očevima, a ukopaše ga pokraj puta koji se uspinje ka grobovima sinova Davidovih; po smrti njegovoj sva Juda i stanovnici Jeruzalema odadoše mu počasti. Njegov sin Manase zavlada na njegovom mjestu. (2 Krlj 21.11018 )
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.