33. poglavlje

1 Manase imaše dvanaest godina kad postade kraljem i vladaše 55 godina u Jeruzalemu. 2 On činiše što je pravo u očima GOSPODOVIM i slijediše točno putove Davida, svog oca, ne skrećući ni desno ni lijevo. 3 U osmoj godini svoje vladavine, tada dok još bijaše mlad čovjek, on poče tražiti oga svojeg oca Davida i, u dvanaestoj godini, on poče očišćenje Jude i Jeruzalema od visokih mjesta, svetih stubova, isklesanih ili izlivenih kipova. 4 Uništi se u njegovoj nazočnosti oltare Baalova; on pobara palionice mirisa koje bijahu iznad, polomi svete stubove i klesana i izlivene idole; on ih smrvi i rasprši ponad grobova okoji im bijahu nudili žrtve; 5 on spali kosti svećenika na njihovim oltarima. 7 on poruši oltare, posiječe svete stubove i idole za smrviti ih u prah, on poobara sve palionice u svoj zemlji Izraelovoj. Potom on se vrati u Jeruzalem. (2 Krlj 22.310) 8 Osamnaeste godine svoje vladavine, nakon čišćenja zemlje i Kuće, Jozias posla Šafana, sina Asalijahuvljeva, poglavara grada Mazejahua i kancelara Joahaza, za popraviti Kuću GOSPODA, svog Boga. 9 Ovi dođoše naći velikog svećenika Hilkijahua i dadoše mu novac donesen u Kuću GOSPODOVU i što su leviti čvari praga pobrali iz ruku Manasea, Efraima, sveg ostalog Izraela, sve Jude i Benjamina i stanovnika Jeruzalema. 10 Oni ga predadoše u ruke onima koji obavljaše posao, koji bijahu odgovorni Kuće GOSPODOVE; Ovi, koji radiše u Kući GOSPODOVOJ, upotrijebiše ga za popraviti i obnoviti tu Kuću. 11 Tako ga oni predadoše u ruke tesarima i zidarima za kupovati kamen za klesanje i drvo za tesanje i za poduprijeti građevine koje kraljevi Jude bijahu prepustili urušavanju. 12 Ljudi radiše savjesno posao; iznad njih leviti Jahat i Obadijahu, sinovi Merarijevi, i Zekarija i Mešulam, sinovi Kehatovi, bijahu zaduženi za upravljanje. Leviti, svi vješti u sviranju glazbalima, 13 ravnaše nosačima i upravljaše svim radnicima, svakim prema njegovom zanimanju. Između levita, drugi bijahu pisari, službenici, ili vratari. 14 Za vrijeme dok se koristiše novac donesen u Kuću GOSPODOVU, svećenik Hilkijahu nađe knjigu Zakona GOSPODOVOG danu po Mojsiju. 15 Hilkijahu se obrati tajniku Šafanu za reći mu: ”Ja sam našao knjigu Zakona u Kući GOSPODOVOJ! “ Hilkijahu dade knjigu Šafanu. 16 Ovaj odnese knjigu kralju i osim toga izvjesti ga ovim riječima: ” Sve što biješe povjereno tvojim slugama, one su u toku njegovog izvršavanja: One su izručile novac nađen u Kući i predali ga u ruke poduzetnicima radova, odgovornima i onima kojiobavljaju posao. “ 17 Ipak narod opet žrtvovaše na visokim mjestima, ali samo u čast GOSPODA svog Boga. 18 Potom, tajnik Šafan objavi kralju: ” Svećenik Hilkijahu mi je predao jednu knjigu.“ Šafan ju pročita pred kraljem. (2Krlj 22.1120) 19 Kad kralj bi saslušao riječi knjige Zakona, on rastrga odjeću svoju, 20 potom on izdade ovu zapovijed svećeniku Hilkijahuu, Ahikamu, sinu Šafanovu, Abdonu, sinu Mikavljevu, tajniku Šafanu, kao i Azajau, sluzi kraljevu: 21 ” Idite pitati za savjet GOSPODA za mene i za ostatak Jude i Izraela glede riječi knjige koja bijaše nađena; jer velik je gnjev GOSPODOV koji se sručio na nas, jer naši očevi nisu pazili riječi GOSPODOVE i nisu postupali prema svemu što je zapisano u knjizi. “ 22 Hilkijahu i oni koje bijaše označio kralj odoše pronaći proročicu Proročicu, ženu čuvara odjeće Šaluma, sina Tokatova, sina Hasraova. Ova stanovaše u Jeruzalemu, u novoj četvrti. Oni joj govoriše primjereno, 23 a ona im odgovori: ” Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov! Recite čovjeku koji vas je poslao k meni: 24 Ovako govori GOSPOD: Ja ću vam dovesti jednu nesreću na ovo mjesto i na njegove žitelje, ispunjavajući sva prokletstva upisana u knjizi koju je pročitana pred kraljem Jude. 25 Pošto su me oni napustili i što su spaljivali tamjan drugim bogovima tako da mene uvrijede ovim djelima svojih ruku, moj gnjev će se sručiti na ovo mjesto i neće se ugasiti. 34 1 Jozias imade osam godina kad postade kraljem i on vladaše 31 godinu u Jeruzalemu. 6 U gradovima Manaseja, Efraima, Simeona i čak Neftalija, i u svim susjednim područjima 26 Ali kralju Jude koji vas je poslao pitat za savjet GOSPODA vi recite ovako: Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: Ti si dobro čuo, 27 pošto se naime, tvoje srce pustilo dirnuti; pošto si se ti ponizio pred GOSPODOM kad si čuo riječi njegove protiv ovog mjesta i njegovih žitelja, pošto si se ti ponizio preda mnom, i što si rastrgao svoju odjeću i što si plakao preda mnom; eh dobro, ja sam također čuo proročanstvo GOSPODOVO. 28 zbog svega toga, ja ćåu tebe spojiti s tvojim očevima; ti ćeš im se u miru pridružiti u grobu. Tvoje oči neće vidjeti ništa od nesreće koju ću ja dovesti na ovo mjesto i na njegove žitelje. “ Izaslanici prenesoše kralju odgovor. (2 Krlj 23.13) 29 Kralj posla reći svim starješinama Jude i Jeruzalema da se sastanu. 30 Potom se on uspe u Kuću GOSPODOVU, imajući oko sebe sve ljude Jude i sve žitelje Jeruzalema, svećenike, proroke i sav puk, od najvećeg do najmanjeg. On im obavi čitanje svih riječi knjige saveza nađene u Kući GOSPODOVOJ. 31 Kralj, uspravljen na svom mjestu, zaključi pred GOSPODOM savez koji ga obveza slijediti GOSPODA, čuvati svim svojim srcem i svom svojom dušom njegove zapovijedi, njegove odredbe i njegove propise, ispunjavajući riječi saveza koje su napisane u ovoj knjizi. 32 On učini da se obvežu svi oni koji se nalaziše u Jeruzalemu i u Benjaminu, tako svi stanovnici Jeruzalema postupiše prema savezu Božjem, Boga svojih otaca. 33 Potom Jozias ukloni sve gnusnosti u svoj zemlji koja je pripadala sinovima Izraelovim i obveza sve one koji se nalaziše u Izraelu služiti GOSPODA svog Boga. Tijekom cijelog svog života, on se ne okrenu od GOSPODA, Boga svojih otaca. (2 Krlj 23.2123)