1. poglavlje
1 Poslije smrti Saulove David se vrati, budući potukao Amaleke. David ostade dva dana u Siklagu.
2 Treći dan, jedan čovjek stiže iz tabora, od Saula. On imaše razderanu odjeću i glavu pokrivenu zemljom. No, stižući kod Davida, on pade na zemlju i pokloni se.
3 David mu reče: ” Otkud dolaziš ti? ” On mu reče: ” Ja sam izmakao iz tabora Izraelovog. “
4 David mu reče: "Kako se ta stvar dogodila? Ispričaj mi! “ On reče: ” Narod je pao u rasulo, a potom palo je mnogo mrtvih među narodom; i potom, Saul i njegov sin Jonatan su mrtvi. “
5 David reče svom mladom izvjestitelju: ”Kako znaš ti da je Saul mrtav, kao i njegov sin Jonatan?“
6 Mladi čovjek mu reče: ”Ja sam se slučajno našao na brdu Gilboa. Bijaše tu Saul, oslonjen o svoje koplje, i bijaše kola i konjanika koji su se skupili uz njega. .
7 On se okrenuo i vidio me. On me pozvao, a ja rekoh: Nazočan!
8 On mi je rekao: Tko si ti? A ja sam njemu rekao: Ja sam jedan Amalecit.
9 On mi je rekao: Ostani pokraj mene, hoćeš li, podari mi smrt, jer sam zapao u neku slabost, iako imam još uvijek svoj dah.
10 Ja sam ostao pokraj njega, i ja mu dakle dadoh smrt, jer sam znao da neće preživjeti svoj pad. Ja sam uzeo njegovu dijademu koju imaše na glavi i narukvicu koju nosiše na ruci. Ja samih donio mom gospodaru.“
11 David uze svoju odjeću i potrga ju. Svi njegovi sudruzi učiniše isto.
12 Oni ožališe, oplakaše i postiše sve do navečer za Saula, za njegovog sina Jonatana, i za puk GOSPODOV i za kuću Izraelovu, koji bijahu pali pod mačem.
13 David reče mladom izvjestitelju: ” Otkuda si ti? “ On reče: ” Ja sam sin jednog amalecitskog izbjeglice. “
14 David mu reče: ”I ti nisi imao straha pružiti ruku za ubiti mesiju GOSPODOVOG?“
15 David pozva jednog od momaka i reče: ” Priđi i udari ga. “ On ga zakla.
16 David mu reče: ” Nek' tvoja krv bude na tvoju glavu, jer ti si sam izjavio govoreći: Ja sam taj koji je dao smrt mesiji GOSPODOVOM. “
17 Tad David načini ovu tužaljku o Saulu i o njegovom sinu Jonatanu.
18 On reče: ( Za kazivati sinovima Judinim. Luk. To je upisano u knjizi Pravednikovoj).
19 Čast Izraelova, počiva na tvojim obroncima! Oni su pali, junaci!
20 Ne objavljujte to u Gatu, ne oglašavajte to po ulicama Aškelona, iz straha da kćeri Filistinske ne obraduju se, da kćeri neobrezanih ne poskoče od veselja.
21 Planine Gilboa, ne primajte ni rose ni dažda, ne prekrivajte se više plodnim poljima! Jer, ondje bi oskvrnut štit junacima, štit Saulov koji ne bijaše bio nauljen.
22 ničim osim krvlju žrtava, masnim od junaka, luk Jonatanov, koji ne uzmaknu nikad, i mačem Saulov, koji se ne vraća se suh.
23 Saul i Jonatan, ljubljeni, nerazdvojivi u životu i u smrti, brzi nego orlovi, srčaniji nego lavovi!
24 Kćeri Izraelove, plačite nad Saulom, koji vas odijevaše purpurom i uresima koji draguljima od zlata pretrpavaše vaše haljine.
25 Oni su pali u punom jeku boja, junaci! Jonatane, koji ležiš na svojim obroncima! Koliku patnju osjećam zbog tebe, još Jonatane, brate moj! A toliko te voljeh! Tvoje prijateljstvo bijaše za mene jedno čudo ljepše od ljubavi žena.
26 Oni su pali, junaci! Propalo je oružje ratno!
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.