19. poglavlje

1 Kralj zadrhta. On se pope u sobu iznad vrata i zaplaka. On govoriše hodajući: ” Moj sine Absalome, moj sine Absalome, moj sine Absalome, zašto ja nisam umro umjesto tebe! Absalome, sine moj, sine moj! 2 Obavijestiše Joaba: ” Evo, rekoše, kako kralj plače i oplakuje Absaloma. “ 3 Pobjeda, tog dana, pretvori se u zalost za sav narod, jer narod bijaše čuo govoriti, onog dana: ” Kralj je vrlo uzbuđen radi svog sina. “ 4 Narod, tog dana, kradomice se vrati u grad, kao što čini jedna narod koji je pobjegao iz boja. 5 Kralj, on, bijaše zastro svoje lice. Kralj kričaše na glas: ” Sine moj Absalome, Absalome, sine moj, sine moj! “ 6 Joab dođe pronaći kralja u unutrasnjosti kuće. On reče: ” Ti danas sramom pokrivas lice slugama svojim koji su ti danas spasili život, kao i svojim sinovima i svojim kćerima, svojim žena ma i svojim suložnicama. 7 Ti voliš one koji te mrze, a mrziš one koji te vole. Ti si danas proglasio da zapovjednici i sluge nisu ništa za tebe. Eh dobro, danas, ja znam to, da Absalom bijaše živ, a mi svi mrtvi, danas, eh dobro, ti bi to našao za normalno. 8 Sada, digni se, i idi govoriti iz srca svojim slugama, jer, ja ti prisežem GOSPODOM, ako li ti ne odeš nitko neće ovu provesti s tobom, i to će za tebe biti gora nesreća no sve nesreće koje su te zadesile od tvoje mladosti pa do sada. “ 9 Tada, kralj se diže i ode sjesti k vratima, i objavi se svem narodu: ” Evo kralj sjedi pokraj vrata! “ I sav puk dođe u nazočnost kralju. Izrael se bijaše razbježao, svatko k svojim šatorima. 10 U svim plemenima Izraelovim, sav puk se raspravljase. govoriše se: "Kralj nas je istrgao iz ruku neprijateljevih, on nas je oslobodio od ruke Filistinaca i, sada, on je morao pobjeći iz zemlje da bi izmakao Absalomu. 11 Što se tiče Absaloma, kojeg mi bijasmo pomazali za biti nasom glavom, on je umro u ratu. što čekate vi sada za vratiti kralja? “ 12 Kralj David, sa svoje strane, posla reći svećenicima Sadoku i Abiataru: ”Govorite starješinama Judinim i recite im: Zašto biste vi bili posljednji za vratiti kralja kući, dok to što kaže sav Izrael je došlo do kralja? 13 Vi ste moja braća. Vi ste moja kost i meso. Zašto biste vi bili posljednji za vratiti kralja kući? 14 A vi kažite Amazu: Nisi li ti moja kost i meso? Nek' Bog mi učini to i opet tako, ako ti ne zamijeniš Joaba kao stalni zapovjednik moje vojske! “ 15 David primijeni mnijenje svim ljudima Jude, kao jednom čuvjeku. Oni poslaše reći kralju: ” Vrati se, ti i sluge tvoje! “ 16 Kralj se vrati i stiže dakle k Jordanu. Juda bijaše došao u Gilgal za poći u susret kralju, za učiniti da kralj prijeđe Jordan. 17 Šimej, sin Gerov, Benjaminit iz Bahurima, pohiti sići s Judinim ljudima u susret kralju Davidu; 18 bijaše s njim tisuću ljudi Benjaminovih, kao i Siva, sluga kuće Saulove, sa svojih petnaest sinova i svojih dvadeset slugu. Oni se moraše baciti u Jordan pred kraljem, 19 dok ga splav prelažaše, za prevesti kuću kraljevu i izvršiti ono što se smatralo dobrim. Šimej, sin Geravljev, budući se bacio pred noge kralju dok ovaj prelažaše Jordan, 20 reče kralju: ” Nek' mi moj gospodin kralj ne upisuje na račun grijeh. Ne sjećaj se grješke koju tvoj sluga bijaše počinio u dan kad moj gospodin kralj napuštaše Jeruzalem. Nek' ju kralj ne uzme k srcu! 21 Jer tvoj sluga zna ovo: ja sam zgriješio. Ali, danas, ja sam došao prethodeći svu kuću Jozefovu, za sići u susret mom gospodinu kralju. “ 22 Abišaj, sin Serujavljev, umiješa se i reče: ” Je li to jedan razlog za ne pogubiti Šimeja, dok je on proklinjao mesiju GOSPODOVOG? “ 23 David reče: ”Što ima između mene i vas, sinovi Serujavljevi, da vi postupate prema meni danas kao optužitelji? Zar se danas netko u Izraelu pogubljuje? Nisam li ja danas siguran biti kraljem Izraela? 24 Kralj reče Šimeju: ” Ti nećeš umrijeti. “ I kralj mu to prisegnu. 25 Mefibošet, sin Saulov, siđe u susret kralju. Nije vodio brigu ni o svojim nogama ni o svojim brkovima, on nije oprao ni svoje odjeće, od dana kad kralj bijaše otišao sve do ovog dana kad se on vraćase živ i zdrav. 26 A, kad on stiže u Jeruzalem u susret kralju, kralj mu reče: ”Zašto ti nisi pošao sa mnom, Mefibošete? “ 27 On reče: ” Moj gospodine kralju, moj me sluga prevario. Jer, tvoj si sluga bijaše rekao : Ja ću osedlati svoju magaricu za pojahati i otići s kraljem jer tvoj je sluga hrom. 28 On je oklevetao tvog slugu kod mog gospodina kralja. Ali, moj gospodin kralj je kao anđeo Božji. učini dakle što ti se čini dobrim. 29 U stvari, za mog gospodina kralja, sva kuća mojeg oca nema drugih ljudi no onih koji zaslužuju smrt, a ipak ti si prihvatio svog slugu među one koji jedu za tvojim stolom. Imam li ja još prava? što ja još mogu iskati u kralja? “ 30 Kralj mu reče: ” Zašto još besjediti? Ja izjavljujem: Ti i Siva, vi će te si podijetili zemlje. “ 31 Mefibošet reče kralju: ” Nek' uzme čak sve, od casa kad se moj gospodin kralj vratio svojoj kući živ i zdrav. “ 32 Barzilaj Galadit bijaše sišao u Roguelim. On prijeđe Jordan s kraljem, uzimajući dopust kod Jordana. 33 Barzilaj bijaše vrlo star, on imaše 80 godina. On se bijaše pobrinuo o opskrbi kralja kad se ovaj bijaše povukao u Mahanaim, jer Barzilaj bijaše jedna ugledna osoba. 34 Kralj reče Barzilaju: ” Ti, nastavi sa mnom i ja ću opskrbljivati tvoje potrebe kod sebe u Jeruzalemu. “ 35 Barzilaj reče kralju: ” Koliko mi je još godina za živjeti ostalo da bih se ja uspeo s kraljem u Jeruzalem? 36 Danas ja imam 80 godina. Mogu li ja razlikovati ono što je dobro od onoga što je zlo. Tvoj sluga može li cijeniti ono što jede i ono što pije? Mogu li ja još čuti glas pjevača i pjevačica? Zašto bi dakle tvoj sluga bio još jedan teret za mog gospodina kralja? 37 Sve je to točno za toliko da tvoj sluga prijeđe Jordan s kraljem. Zašto dakle bi mi kralj doznačivao jednu toliku naknadu? 38 Dopusti da se tvoj sluga vrati i da ja umrem u svom gradu pokraj groba mojeg oca i moje majke.Već evo tvojeg sluge Kimama. Nek' on nastavi s mojim gospodinom kraljem i učini za njega što ti se bude dopadalo. “ 39 Kralj reče: ” Nek' Kimam nastavi sa mnom, a ja ću učiniti za njega ono što će mu goditi, i sve što ćeš ti izabrati da mi išćeš , ja ću to učiniti za tebe. “ 40 Sav narod prijeđe Jordan, i kralj ga prijeđe. Potom kralj zagrli Barzilaja i blagoslovi ga. Ovaj se vrati k domu svom. 41 Kralj nastavi prema Gilgalu, a Kimam nastavi s njim. Sav narod Jude, kao i polovica puka Izraelovog, bijahu preveli kralja. 42 stižući kod kralja, ljudi Izraelovi izjaviše kralju: ” Zašto naša braća, Judini ljudi, su te prigrabili za prevesti preko Jordana kralja i njegovu kuću, dok svi ljudi Davidovi bijahu pokraj njega? “ 43 Svi ljudi Judini odgovoriše ljudima Izraelovim: ” To je zato što mi je kralj bliži; I zašto te to razdražuje? Jemo li mi pojeli nešto što potječe od kralja? Je li nam nešto plaćeno za to? 44 Ljudi Izraelovi odgovoriše ljudima Judinim: ” Ja imam deset puta više prava nego ti na kralja i isto na Davida. Zašto si me ti dakle podcijenio? Nisam li ja dakle prvi govorio da se vrati kralj?“ Ali, govor Judinih ljudi bi čvršći no onaj ljudi Izraelovih.