20. poglavlje
1 Ondje se slučajno nalaziše jedna ništarija zvana Ševa, sin Bikrijev, Benjaminit. On zatrubi u rog i izjavi: ” Mi nemamo dijela s Davidom mi nemamo baštine sa sinom Jeseovim. Svatko k svojem šatoru, Izraele!“
2 Svi ljudi Izraelovi ponovo se digoše, napuštajući Davida za slijediti Ševu, sina Bikrijeva. Ali, ljudi Judini ostadoše privrženi koraku svojeg kralja, od Jordana sve do Jeruzalema.
3 David se vrati kući u Jeruzalem; Kralj uze deset suložnica koje bijaše ostavio za čuvati kuću i stavi ih u jednu dobro čuvanu kuću. On ih obskrbljivaše, ali više nije išao k njima. One bijahu zatvorene sve do svoje smrti, u položaju udovice živog muža.
4 Kralj reče Amazu: ” Sazovi mi sve Judine ljude za tri dana. Potom ostani ovdje. “
5 Amaza ode sazvati Judine ljude, ali on bi u zakasnjenju prema roku koji mu biješe odredio David.
6 David reče Abisaju: ” Sada, Seba, sin Bikrijev, više će nam naškoditi no Absalom. Uzmi sluge svojeg gospodara i pođi u potjeru za Ševom, da ne bi našao utvrđene gradove za sebe i umakao nam na naše oči. “
7 Iza Abišaja iziđoše Joabovi ljudi, Keretinci, Peletinci, i svi junačni. Oni iziđoše iz Jeruzalema, u potjeru za Ševom, sinom Bikrijevim.
8 Oni se nalaziše kod velikog kamena koji je u Gabaonu kad Amaza stiže pred njih. Joab bijaše opremljen svojom bojnom opremom, na kojoj jedan stotnik nosiše jedan mač, pripasan o njegovim bedrima u svojim tokama. Kad ga izvuče, on ispade.
9 Joab upita Amaza: ” Jesi li ti dobro, brate moj? “ Desna ruka Joabova zgrabi Amazovu bradu za zagrliti ga.
10 Amaza nije obratio paznju na mač koji bijaše u ruci Joabovoj. Ovaj ga udari u trbuh i prosu njegova crijeva po zemlji. Ovaj umrije, a da mu Joab ne zadade drugi udarac. Joab, sa svojim bratom Abišajem, stavi se u proganjanje Sebe, sina Bikrijeva.
11 Jedan od momaka Joabovih bijaše ostao pokraj Amaza. Momak reče: ” Tko je pristalica Joabov, i tko je za Davida, da slijedi Joaba! “
12 Međutim, Amaza se bijaše valjao u svojoj krvi na sred puta i čovjek opazi da se sav narod zaustavljaše. On dakle odvuče Amaza s puta u polje i baci na njega jedan pokrivač, kad vidje da svi oni koji dolaziše do njega se zaustavljaju.
13 Dok on bijaše udaljen od puta, svi ljudi prođoše, slijedeći Joaba u proganjanju Ševe, sina Bikrijeva;
14 Ovaj obiđe sva plemena Izraelova sve do Abel-Bet-Maka, i svi Beriti se okupiše, i pođoše njegovim slijedom.
15 Drugi ga dođoše opkoliti u Abel-Bet-Maka. Oni podigoše uz grad opkop, koji je dosezao razinu predziđa. Sav narod koji bijaše s Joabom potkopavaše bedem da bi ga srušio.
16 Jedna razborita žena podviknu iz grada: ” Slušajte! Slušajte! Recite Joabu: Približi se sve dovde. Hoću ti govoriti. “ Joab joj se približi, a žena mu reče: ”
17 Jesi li ti Joab? Joab odgovori: ” Jesam, to sam ja; “ Ona mu reče: ” Poslušaj riječ i svoje sluškinje. “ On odgovori: ” Slušam. “
18 Ona nastavi ovim riječima: ” Nekad se imaše običaj reći: Neka se pristupi jednom pitanju za savjet u Abelu, i stvar je završena.
19 Ja sam to što ima od najmiroljubivijeg i najsigurnijeg u Izraelu. A ti, ti hoćeš uništiti jedan grad jednu prijestolnicu! U Izraelu. Zašto hoćeš ti uništiti baštinu GOSPODOVU?“
20 Joab odgovori i reče: ” Užas, užas na mene ako ja uništim i razorim! Ne radi se o tome. Već jedan čovjek iz planine Efraimove zvani Ševa, sin Bikrijev, je ustao protiv kralja Davida. Izručite ga, njega samog, i ja ću dignuti opsadu. “
21 Žena reče Joabu: ” Eh dobro, bacit ćemo ti njegovu glasu preko bedema. “
22 Žena priopći svem pučanstvu svoje razlozno stajaliste. Odsjekose glavu Ševi, sinu Bikrijevom, i baciše ju Joabu. Joab zasvira u rog, oni digoše opsadu i raspršiše se, svatko prema svojim šatorima. Joab, on, vrati se u Jeruzalem kralju.
23 David zapovjedaše svoj vojsci Izraelovoj. Benaja, sin Jehojadajev, Keretincima i Peletincima.
24 Adoram bijaše predpostavljeni za pripremne radove. Jehosafat, sin Ahiludov bijaše poklisar;
25 Ševa, pisar; Sadok i Abiatar; svećenici.
26 Bijaše također Ira, Jairit, David ga imaše za svećenika.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.