11. poglavlje
1 Apostoli i braća smještena u Judeji bijahu čula govoriti da poganski narodi, sa svoje strane, dolaze primati riječ Božju.
2 Kad se Petar ponovo uspne u Jeruzalem, obrezanici imadoše raspravu s njim:
3 » Ti si ušao, govoraše oni, kod neobrezanih općenito poznatih i jeo si s njima!
4 Tada Petar preuze stvar od početka i izloži im ju točku po točku:
5 » Kako se ja nalazih u gradu Jopeji i moljah, vidjeh u zanosu ovo viđenje: s neba silažaše jedan neopisivi predmet, jedna vrsta bezmjernog jedra koje, na četiri točke, spusti se s neba, i stiže sve do mene.
6 Pogleda uprtom u to, ja to ispitivah i vidjeh četveronošce zemaljske, divlje životinje, one koje pužu i one koje lete nebom.
7 Potom začuh jedan glas kako mi govori: Hajde, Petre! Ubijaj i jedi.
8 Ja tada rekoh: nikad Gospodine. Jer, u svom životu ništa uprljano i nečisto nije ušlo u moja usta.
9 Drugi put glas preuze iz neba: Ono što je Bog učinio čistim, ti, zar ćeš proglasiti nečistim!
10 To ponovi tri puta, potom sve bi ponovo uzdignuto u nebo.
11 I evo kako u istom času tri se čovjeka pojaviše u kući gdje mi bijasmo; oni mi bijahu poslani iz Cezareje!
12 Duh mi reče da odem s njima bez ikakve bojazni. Šestero ove braće me doprati. I mi smo ušli u kuću čovjeka koji je u pitanju.
13 On nam je ispričao kako bijaše vidio anđela predstaviti se u svojoj kući i njemu reći: Pošalji nekog u Jopeju da dovede Šimuna kojem je nadjenuto ime Petar.
14 On izložit će pred tobom događaje koji će donijeti spasenje tebi i svoj tvojoj kući.
15 Jedva da ja bih uzeo riječ kad Sveti Duh pade na njih kao što to bijaše činio nama u početku.
16 Ja sam se tada sjetio ove izjave o Gospodinu: Ivan, kazao je on, davaše krštenje vodom, ali vi, ćete primiti krštenje u Svetom Duhu.
17 Ako je Bog tim ljudima dao isti besplatni dar kao i nama drugima da bi vjerovali u Gospodina Isusa Krista, da li bih ja bio netko tko bi mogao spriječiti Boga tako postupiti? «
18 Na te riječi slušatelji nađoše svoj mir i proslaviše Boga: » Evo, Bog je također dao poganskim narodima obraćenje koje vodi Životu!«
19 Međutim, oni koje bijaše raspršila nadošla nevolja u svezi sa Stjepanom bijahu prošli sve do Fenicije, Cipra i Antiohije, a da nisu nikom drugom oglašavali Riječ osim Židovima.
20 Stanoviti između njih ipak, podrijetlom s Cipra i iz Cirene, kad su stigli u Antiohiju, uputiše također Grcima dobru vijest o Gospodinu Isusu.
21 Gospodin im pružaše potporu, tako da broj onih koji se obraćaše Gospodinu, postajući vjerujući, bi velik.
22 Novost o tom događanju stiže do ušiju crkve koja bijaše u Jeruzalemu, pa oni izaslaše Barnabasa u Antiohiju.
23 Kad on na mjestu vidje milost Božju djelovati, obuze ga radost i on pobudi sve njih ostati do dna srca privrgnuti Gospodinu.
24 Bijaše to, naime, jedan čovjek prav, ispunjen Svetim Duhom i vjerom. Jedno zamašno mnoštvo se tako prikloni Gospodinu.
25 Barnabas tada pođe u Tars za potražiti Saula,
26 nađe ga i dovede u Antiohiju. Oni, provedoše cijelu jednu godinu radeći zajedno u toj crkvi i poučavajući jedno zamašno mnoštvo. I to bi u Antiohiji da, po prvi put, ime "kršćanin" bi dano učenicima.
27 U one dane, proroci siđoše iz Jeruzalema u Antiohiju.
28 Jedan od njih, zvani Agabus, dade tada na znanje, prosvijetljen Svetim Duhom da će jedna velika glad zavladati u cijelom svijetu on se, naime dogodi pod Klaudijem.
29 Učenici tada odlučiše poslati, prema raspoloživim izvorima svakog od njih, jedan prilog za upotrebu braći koja stanuju u Judeji.
30 To bi učinjeno. Pošiljka, upućena starješinama, bi povjerena u ruke Barnabasu i Saulu.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.