13. poglavlje

1 Bijaše u Antiohiji, u mjesnoj crkvi, proroka i ljudi zaduženih poučavanjem: Barnabas, Šimun zvani Niger i Lucius Cirenac, Manahen drug iz djetinjstva tetrarha Heroda, i Saul. 2 Jednog dana kad su oni slavili misu Gospodovu i postili, Duh Sveti reče: » Pričuvajte mi Barnabasa i Saula za djelo koje sam im ja namijenio. « 3 Tada, nakon što su postili i molili, i položili im ruke, oni ih otpustiše. 4 Tako poslani u poslanje po Duhu Svetom, Barnaba i Saul siđoše u Seleuciju, otkuda odjedriše prema Cipru. 5 Kad su stigli u Salaminu, oni najavljivaše riječ Božju u sinagogama židovskim. Bijaše tu također Ivan, pomoćnik njihov. 6 Nakon što su prošli čitav otok sve do Pafosa, oni ondje susretoše jednog čarobnjaka, nazoviproroka: bijaše to jedan Židov, imenom Bar-Isus, koji pripadaše pratnji namjesnika Sergija Pavla, umna čovjeka. On pozva Barnabasa i Saula i izrazi im želju čuti riječ Božju. 8 Ali, Elimas, čarobnjak jer, tako se prevodi njegovo ime suprotstavi se njima i tražaše odvratiti od vjere namjesnika. 9 Tada Saul, ili radije Pavao, ispunjen Svetim Duhom, upre svoj pogled u njega 10 i kaza mu: » Ti, koji si pun lukavštine i spletki, sin đavolov, zakleti neprijatelj pravednosti, nećeš li prestati kvariti pravednost putova Gospodinovih? 11 Evo, uostalom, ruka je Gospodinova na tebi: bit ćeš slijep, i, sve do nove zapovijedi, nećeš vidjeti sunca. « Istog časa, tama i tmine ga osvojiše, i on se vrtješe u krugu tražeći jednog vodiča. 12 Kad vidje što se dogodilo, namjesnik postade vjernik; jer, nauk Gospodov ga bijaše živo dojmio. 13 Pavao i njegovi drugovi ukrcaše se u Pafosu i stigoše do Perge u Pamfiliji. A Ivan se odvoji od njih za vratiti se u Jeruzalem. 14 Što se tiče njih, napuštajući Pergu, oni nastaviše svoj put i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan šabata, oni uđoše u sinagogu i sjedoše. 15 Nakon čitanja Zakona i Proroka, poglavari sinagoge im dadoše reći: » Braćo, ako imate koju riječ nagovaranja uputiti narodu, uzmite riječ! « 16 Pavao se tada diže, načini znak rukom i reče: » Izraeliti, i vi koji se bojite Boga, slušajte me. 17 Bog našeg naroda izraelskog izabrao je naše oce. On je dao narasti puku tijekom njegovog boravka u Egiptu; potom, snagom ruke, on ih je izveo; 18 tijekom 40 godina otprilike, on ih je hranio u pustinji; 19 potom, nakon što je istrijebio sedam naroda u Kanaanu, on im je razdijelio njihovo područje baštinu: 20 sve to trajalo je otprilike 450 godina. Nakon toga, on im je dao suce sve do proroka Samuela. 21 Tad su oni zaiskali jednog kralja i Bog im je dao Saula, sina Kiševa, člana plemena Benjaminova, koji vladaše 40 godina. 22 Nakon što ga je smijenio, Bog im podiže Davida kao kralja. Njemu je on posvjedočio: Ja sam našao Davida, sina Jeseova, čovjeka prema mom srcu, koji će ispuniti sve moje zahtjeve. 23 Iz njegovog potomstva Bog, prema obećanju svom, izveo je Isusa, spasitelja Izraelova. 24 Prethodeći njegovom dolasku, Ivan bijaše veći proglasio krštene obraćenja za sav puk Izraelov 25 i, tada da završi svoju besjedu, on govoraše: Što mislite vi tko sam ja? To nisam ja! Veći evo kako dolazi poslije mene netko kome ja nisam dostojan razvezati sandale. 26 » Braćo, bilo da ste od rase Abrahamove ili od onih koji se boje Boga, nama je ta riječ o spasenju bila poslana. 27 Pučanstvo Jeruzalema i njegovi poglavari podcijenili su Isusa; i, osuđujući ga, oni su ispunili riječ proroka koja se čita svakog šabata. 28 Ne našavši nikakav razlog za pogubiti ga, oni su moliti Pilata da ga usmrti 29 i, kad se ispunilo sve što je bilo pisano za njega, oni su ga skinuli s drveta i položili u jedan grob. 30 Ali, Bog ga je uskrsnuo iz mrtvih 31 i on se pojavljivao tijekom više dana onima koji bijahu uzišli s njim iz Galileje u Jeruzalem, onima koji su sada svjedoci pred narodom. 32 » Mi također, oglašavamo tu dobru vijest: obećanje dano očevima, 33 Bog ju je potpuno ispunio glede nas, njihove djece, kad je uskrsnuo Isusa, kao što je pisano u drugom psalmu: Ti si moj sin, Ja, danas, tebe porodih. 34 Da ga je Bog uskrsnuo iz mrtvih, bez mogućeg povratka raspadanju, to je ovim on izjavio: Ja ću vama dati svece, istinske zbiljnosti Davidove. 35 Zato je on rekao u jednom drugom odlomku: Ti nećeš pustiti svog Sveca upoznati raspadanje. 36 A David, nakon što je u svoje vrijeme služio naumu Božjem, usnuo je, bio stavljen pokraj otaca svojih i upoznao raspadanje. 37 Ali, onaj kojeg Bog je uskrsnuo nije upoznao raspadanje. 38 Znajte ovo dakle, Braćo, to je milošću njegovom što vama dolazi najava oprosta od grijeha, i ova potvrda koju vi niste mogli pronaći u zakonu Mojsijevom, 39 u njemu je potpuno dodijeljena svakom čovjeku koji vjeruje. 40 » Pazite dobro da budete pažljivi spram ove riječi proročke: 41 Pogledajte se osorni, zaprepastite se i nestanite! Ja ću, naime, za vas živih izvršiti jedno djelo, jedno djelo u koje vi ne biste povjerovali da vam ga tko ispriča. « 42 Po njihovom izlasku, uporno su molili Pavla i Barnabasa da ponovo pričaju o istom predmetu slijedećeg šabata. 43 Kad se sabor bi rastao, jedan dobar broj članova Židova i prozelita obožavatelja praćaše Pavla i Barnabasa koji, za svog sastanka s njima, njih pokrenuše ostati privrženi milosti Božjoj. 44 Kad dođe šabat, gotovo cijeli grad se sakupio za slušati riječ Gospodinovu. 45 Pri pogledu na to mnoštvo, Židovi biše obuzeti gnjevom i oni suprotstaviše uvrjede riječima Pavlovim. 46 Pavao i Barnabas imaše tada smjelosti izjaviti: » Najprije bi vama trebala biti upućena riječ! Budući da ju vi odbijate i da sami sebe činite nedostojnima vječnog života, tada ćemo se mi okrenuti k poganima. 47 Jer, takva je zapovijed koju držimo od Gospodina: Ja sam te postavio svjetlom narodima, da doneseš spasenje krajevima zemaljskim. « 48 Na te riječi, pogani, svi u radosti, slaviše riječ Gospodinovu i svi oni koji se nađoše dosuđeni vječnom životu postadoše vjerujući. 49 Riječ Gospodinova osvoji cijelu pokrajinu. 50 Ali, Židovi pokrenuše nemire među ženama visokog položaja koje obožavaše Boga, kao i među odličnicima u gradu; oni izazvaše jedan progon protiv Pavla i Barnabasa i otjeraše ih sa svog područja. 51 Ovi, budući protiv njih otresli prašinu sa svojih nogu, dođoše u Ikonijum; 52 što se tiče učenika, oni ostadoše puni radosti i Duha Svetog.