17. poglavlje

1 Prolazeći Amfipolisom i Apolonijom, oni stigoše u Solun gdje Židovi imadoše jednu sinagogu. 2 Kao što to imaše običaj, Pavao ih ode pronaći i, tri šabata za redom, on upućivaše riječ; počev od Pisama, 3 on objašnjavaše i izlagaše da spasitelj je trebao trpjeti, uskrsnuti iz mrtvih i « Spasitelj, govoraše on, to je Isus kojeg vam ja najavljujem. « 4 Stanoviti Židovi se dadoše uvjeriti i biše pridobiveni od Pavla i Silasa, kao i jedno mnoštvo Grka, obožavatelja Boga i dobar broj žena visokog društva. 5 Ali, Židovi, bijesni, unajmiše ništarije koje se vucaraše ulicama, uzbuniti mnoštvo i posijati nered u grad; oni se usmjeriše na Jasonovu kuću u potrazi za Pavlom koje hotijaše predvesti saboru narodnom; 6 ne našavši ih, oni odvukoše Jasona i nekolicinu braće pred politarke: » Ovi ljudi koji su podigli cijeli svijet, vikaše oni, sada su ovdje, a Jason ih je prihvatio. 7 Sve te osobe postupaju nasuprot carskim ukazima; oni tvrde da ima jedan drugi kralj, Isus. « 8 Ti povici dojmiše mnoštvo i politarke, 9 koji tada zahtijevaše jednu jamčevinu od Jasona i drugih prije no što ih oslobode. 10 Braća ih odmah otputiše, noću, Pavla i Silasa za Bereju. Po svom dolasku, oni se nađoše u židovskoj sinagogi. 11 Učtivije od onih u Solunu, oni primiše Riječ s jednom cjelovitom dobrohotnošću i svaki dan oni ispitivahu Pisma za vidjeti ta li tome zaista jest tako. 12 Mnogi između njih postadoše vjerujući kao i grčke žene visokog položaja i ljudi, u neprocjenjivom broju. 13 Ali, čim Židovi iz Soluna doznaše da Pavao također i u Bereji najavljuje riječ Božju, oni dođoše i uznemirivati i pokretati, ondje opet, mnoštvo. 14 Ne oklijevajući, braća tada otputiše Pavla da se dohvati mora, dok Silas i Timotej ostaše ondje. 15 Oni koji ispratiše Pavla odoše sve do Atene, potom se vratiše, sa zapovijedi, za Silasa i Timoteja, da mu se što brže dođu pridružiti. 16 Dok ih Pavao očekivaše u Ateni, on imaše dušu uznemirenu gledajući taj grad pun idola. 17 On dakle upućivaše riječ, u sinagogama, Židovima i obožavateljima Boga, i, svaki dan, na javnom trgu, svakom namjerniku. 18 Bijaše tu čak i filozofa epikurejaca i stoika koji se sastajahu s njim. Stanoviti govoraše: » Što dakle hoće reći ta svraka? «. A drugi: » To treba biti jedan propovjednik stranih božanstava. « Pavao najavljivaše u stvari Isusa i uskrsnuće. 19 Oni dakle, staviše ruku na njega za odvesti ga pred Areopag: »Možemo li mi znati, kazivaše oni, koja je to nova nauka koju ti izlažeš? 20 Naime, ti nam puniš uši čudnim govorima i mi bismo htjeli znati što oni hoće reći. « 21 Treba reći da svi stanovnici Atene i svi nastanjeni stranci provodiše najbolje vrijeme u pričanju i slušanju posljednjih novosti. 22 Stojeći u sred Areopaga, Pavao uze riječ: » Atenjani, ja vas u svakom pogledu smatram kao ljude gotovo vrlo vjerne. 23 Kad prolazim vašim ulicama, moj pogled, naime, često padne na vaše svete spomenike i ja sam otkrio među njima jedan oltar koji nosi ovaj natpis: » Nepoznatom bogu. « Ono što vi obožavate a da ne poznajete, to je ono što vam ja dolazim najaviti. 24 Boga koji je stvorio univerzum, i sve što se tu nalazi, njega koji je Gospodin neba i zemlje, ne stanuje u templovima izgrađenim rukom ljudi 25 niti njegova služba traži ruke ljudske, kao da bi on imao potrebe kakve, njega koji daje svima život i dah, i sve ostalo. 26 » Počev od samo jednog čovjeka on je stvorio sve narode za nastaniti svu površinu zemlje, on je utvrdio određena vremena i ucrtao granice stanovanja ljudima: 27 bijaše to da oni traže Boga; možda će ga otkriti pipkajući, njega koji, u stvari, nije daleko svakome od nas. 28 » Jer, u njemu mi imamo život, kretanje i biće kao što kažu stanoviti pjesnici: Jer, mi smo njegova loza. 29 Tada, budući da smo loza Božja, mi ne trebamo misliti da božanstvo liči zlatu, srebru, ili mramoru, umjetničkom kipu ili umišljaju ljudskom. 30 I evo kako Bog, ne vodeći računa o tim vremenima neznanja najavljuje sada ljudima da svi i posvuda imaju se obratiti. 31 On je, naime, odredio jedan dan kad treba suditi svijetu, pravedno, po čovjeku koga je označio, kao što je tome dao jamstvo svima uskrsavajući ga iz mrtvih. « 32 Na riječ o » uskrsnuću iz mrtvih«, jedni se stadoše izrugivati, drugi izjaviše: » O tome ćemo te slušati drugi put. « 33 Tada ih Pavao napusti. 34 Stanoviti ipak bijahu prišli njemu i bijahu potali vjerujući: između njih bijaše Dionizije Areopagit, jedna žena zvana Damaris, i još drugih.