16. poglavlje

1 Prolazeći Siriju i Ciliciju, Pavao učvršćivaše crkve i dospije on tako u Derbu i u Listru. Bijaše ondje jedan učenik imenom Timotej, sin jedne Židovke postale vjerujućom i jednog oca koji bijaše Grk. 2 Njegov ugled bijaše dobar među Braćo m iz Listre i Ikonijuma. 3 Pavao ga željaše povesti sa sobom; on ga dakle uzme i obreza ga radi Židova koji se nalaziše u tim krajevima. Oni znaše svi, naime, da njegov otac bijaše Grk. 4 U gradovima kojima su prolazili, Pavao i Silas prenosiše odluke koje bijahu preuzeli od apostola i starješina u Jeruzalemu i moljaše da se ravnaju prema njima. 5 Crkve postajaše sve jače u vjeri i narastaše u broju iz dana u dan. 6 Pavao i Silas prođoše Frigiju i galatsku oblast, jer Sveti Duh njih bijaše spriječio oglašavati Riječ u Aziji. 7 Kad su stigli na granicu Mizije, oni nastojaše dosegnuti Bitiniju, ali Isusov Duh ih u tome spriječi. 8 Oni tada prođoše Miziju i siđoše u Troadu. 9 Jedne noći, Pavao imade viđenje: jedan Makedonac mu se pojavi, uspravan, koji mu kaza ovu molbu: » Prijeđi u Makedoniju, dođi nam u pomoći! « 10 Slijedeći to Pavlovo viđenje mi smo smjesta potražili kako poći u Makedoniju, jer bijasmo uvjereni da nas je Bog to pozvao ondje najavljivati dobru vijest. 11 Isplovivši iz Troade, usmjerili smo se ravno prema Samotrakiji; potom, sutradan, k Neapolisu 12 i odatle smo otišli u Filipeju, glavni grad distrikta Makedonije i rimske kolonije. Proveli smo neko vrijeme u tom gradu. 13 U dan šabata, prošli smo vrata, za dosegnuti, uzduž jedne rijeke, jedno mjesto gdje, mišljasmo mi, trebaše se nalaziti jedno mjesto za molitvu; kad smo sjeli, govorili smo ženama koje su se ondje sastale. 14 Jedna od njih, imenom Lidija, bijaše prodavačica purpura podrijetlom iz mjesta Tiatire, koja veći obožavaše Boga. Ona sve pomno slušaše; jer Gospodin bijaše otvorio njeno srce za učiniti ju pažljivom spram riječi Pavlovih. 15 Kad bi primila krštenje, ona i njena kuća, ona nas pozva ovim riječima: » Pošto vi cijenite da ja vjerujem u Gospodina, dođite stanovati kod mene. « I ona nas prinudi prihvatiti. 16 Jednog dana kad smo stigli na mjesto molitve jedna mlada sluškinja koja imaše jedan vidovnjački duh došla nam je u susret njena proročanstva pribavljala su dobitke njenim gospodarima. 17 Ona nas je pratila, Pavla i nas, vičući: » Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjeg; oni vam najavljuju put spasenja. « 18 Ona je to ponavljala više dana. Zamoren, Pavao to okonča okrenuvši se i rekavši duhu: » U ime Isusa Krista, ja ti zapovijedam: Iziđi iz te žene! « I, istog časa on iziđe. 19 Njeni gospodari, koji vidješe nestati izgled na dobitke, staviše tada ruku na Pavla i Silasa i odvukoše ih na javni trg pred sudce. 20 Oni ih predstaviše stratezima: »Ovi ljudi, rekoše oni, bacili su nevolju u naš grad; oni su Židovi 21 i propovijedaju pravila ponašanja koja nama nisu dopuštena, nama Rimljanima, prihvatiti ih i slijediti. « 22 I mnoštvo se razbjesni protiv njih; stratezi dadoše strgati im odjeću, izdadoše zapovijed da ih išibaju šibama 23 i, nakon što su izudarani, oni ih baciše u zatvor, zapovijedajući čuvaru da ih nadzire; izbliza 24 budući primio takvu naredbu, on ih baci u najzabačeniju tamnicu i stegnu im noge u okove. 25 Otprilike oko ponoći, Pavao i Silas, u molitvi, pjevaše zahvalnice Bogu, a drugi ih zatvorenici slušaše. 26 Najednom, dogodi se jedan potres tako silovit da temelji zgrade bijahu uzdrmani. Sva se vrata otvoriše istog časa i popadaše okovi sa zatvorenika. 27 Prenut iz svog sna, tamničar vidje vrata na zatvoru pootvarana; misleći da zatvorenici bijahu pobjegli, on dograbi svoj mač i htjede ih pogubiti. 28 Ali, Petar mu viknu snažnim glasom: » Ne učini ništa kobno po sebe; mi smo svi ovdje. « 29 Tamničar zaiska svjetlost, upade unutra i, sav drhteći, baci se pred noge Pavlu i Silasu. 30 Potom, izvevši ih, reče im: »Gospodo, što trebam učiniti za biti spašen? « 31 Oni mu odgovoriše: » Vjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen, ti i tvoja kuća. « 32 Oni tada najaviše riječ Gospodinovu njemu i svim onima koji življaše u njegovom boravištu. « 33 U isti čas, u sred noći, tamničar ih odvede za oprati im rane; potom, ne čekavši više, on primi krštenje, on i svi njegovi. 34 Potom on uspne Pavla i Silasa kod sebe, ponudi im objed i radovaše se u obitelji da su povjerovali u Boga. 35 Kad je došao dan, stratezi poslaše liktore reći tamničaru: » Oslobodi one ljude! « 36 Tamničar priopći ovu novost Pavlu: » Stratezi su poslali reći da vas se oslobodi! « U tom slučaju, iziđite dakle i putujte u miru! « 37 Ali, Pavao izjavi: » Oni su nas javno istukli, bez osude, nas koji smo rimski građani, oni su bacili u zatvor. I sada nas hoće potajice izbaciti van? Ne dolazi u pitanje. Nek' oni osobno dođu osloboditi nas! « 38 Liktori izvjestiše to stratezima koje uhvati strah kad su saznali njihov položaj rimskih građana 39 i dođoše im se ispričati; potom ih oslobodiše moleći ih da napuste grad. 40 Kad su izišli iz zatvora, Pavao i Silas odoše naći Lidiju, vidješe braću za ohrabriti ih, potom otputovaše.