19. poglavlje

1 Za vrijeme Boravka Apolosova u Korintu stiže Pavao u Efez prolazeći kroz gornje krajeve. On tu nađe nekolicinu učenika 2 i upita ih: » Jeste li vi primili Sveti Duh, kad ste postali vjerujući? « » Ali, odgovoriše mu oni, mi nismo čak ni čuli govoriti o Svetom Duhu! « 3 Pavao upita: » Koje ste krštenje vi primili? « Oni odgovoriše:» Krštenje Ivanovo. « 4 Pavao preuze: » Ivan davaše krštenje obraćenja i iskaše narodu vjerovati u onoga koji bi došao poslije njega, tj. u Isusa. « 5 Oni ga poslušaše i primiše krštenje u ime Gospodina Isusa. 6 Pavao im položi ruke i Duh Sveti dođe na njih: oni govoraše jezike i prorokovaše. 7 Bijaše tu otprilike dvanaest osoba. 8 Pavao se nalaziše u sinagogi i, tijekom tri mjeseca, on uzimaše riječ s punim pouzdanjem glede vladavine Božje, trudeći se uvjeriti svoje slušatelje. 9 Kako stanoviti ustrajaše u okorjelosti i, daleko od toga da se puste uvjeriti, ocrnjivahu Put pred cijelim saborom, Pavao prekinu s njima i, uzimajući učenike na stranu, on im upućivaše riječ u školi Tiranosovoj. 10 Te prilike se produžiše tijekom dvije godine tako da svekoliko pučanstvo iz Azije Židovi i Grci, mogaše slušati riječ Gospodinovu. 11 Bog ispunjavaše po rukama Pavlovim čuda neobična, 12 tako da se uzimahu, za staviti ih na bolesnike, rupci i ili platna koja bijahu dodirnula kožu njegovu. Ti ljudi bijahu tada oslobađani svojih bolesti i zli duhovi odlažaše. 13 Židovski putujući istjerivači vragova poduzimahu u svoje vrijeme izgovarati, nad onima koji imaše nečiste duhove, ime Gospodine Isusa; oni govoraše: » Ja vas zaklinjem onim Isusom kojeg Pavao proglašava! « 14 Sedam sinova židovskog velikog svećenika, jednog izvjesnog Skeve, okušavahu se u tom poslu. 15 Zli duh im uzvrati: » Isus, ja ga poznajem i znam tko je Pavao. Ali vi, tko ste vi, dakle? « 16 I, zaskačući ih, čovjek ih sve nadjača s jednom takvom silovitošću da oni pobjegoše iz kuće napola nagi i puni ozljeda. 17 Svekoliko pučanstvo Efeza, Židovi i Grci, saznaše za tu pustolovinu; strah obuze sve i oni slavljaše veličinu imena Gospodina Isusa. 18 Jedno mnoštvo vjernika dolažaše na glas priznavati svoja djela. 19 Jedan dobar brojnih koji se bijahu odali mađiji uzeše hrpu svojih knjiga i javno ih spališe. Kad se izračuna njihova vrijednost, ustanovi se da ih bijaše za pedeset tisuća srebrnjaka. 20 Tako, snagom Gospodinovom, Riječ narastaše i dobijaše na snazi. 21 U nastavku tih događaja, Pavao donese odluku, u duhu, otići u Jeruzalem prolazeći Makedonijom i Ahajom. On izjavljivaše: » Ka budem ondje, trebat će mi još otići i u Rim. « 22 On posla u Makedoniju Timoteja i Erasta, dvojicu svojih pomoćnika, dok on sam za malo produži svoj boravak u Aziji. 23 U to vrijeme dogodiše se prilično ozbiljni nemiri glede Puta. 24 Naime, jedan draguljar, imenom Demetrius, izrađivaše u srebru male templove Artemidine i priskrbljivaše tako obrtnicima zamjetne dobiti. 25 On sakupi te obrtnike kao i članove srodnih zanimanja i izjavi im: » Vi to znate, prijatelji moji, naše blagostanje dolazi od ovog posla. 26 No, vi ustanovljavate ili čujete govoriti ne samo u Efezu, veći u gotovo cijeloj Aziji, taj Pavao uznemirava jedno brojno mnoštvo uvjeravajući ga, kako on kaže, da bogovi koji izlaze iz naših ruku nisu bogovi. 27 Nije samo naše zanimanje u opasnosti da bude oklevetano, veći također i templ velike božice Artemide mogao bi biti napušten i naći se uskoro lišen veličine one koju obožavaju Azija i cijeli svijet. « 28 Na te riječi, slušatelji se razbjesniše i završiše u povicima: » Velika je Artemida Efeška! « 29 Metež zahvati cijeli grad i hrpimice se baciše u kazalište, dočepavši se u prolazu Makedonaca Gaja i Aristarka, suputnika Pavlovih. 30 Pavao bijaše odlučio doći na sabor, ali učenici ga ne pustiše to učiniti. 31 A neki aziarsi među njegovim prijateljima odvraćaše ga od te namisli da se izlaže opasnosti u kazalištu. 32 Naravno, svaki vikaše drugu stvar no njegov susjed i smutnja vladaše u saboru gdje većina čak i ne znade razlog sastanka. 33 Ljudi u mnoštvu izvijestiše stanovitog Aleksandra kojeg Židovi bijahu isturili naprijed. Aleksandar dade znak rukom da bi se htio izjasniti pred saborom. 34 Ali, kad saznaše da bijaše Židov, svi stadoše jednoglasno vikati, tijekom gotovo dva sata: » Velika je Artemida Efeška! « 35 Tajnik uspije ipak, stišati mnoštvo: » Efežani, reče on, postoji li netko tko ne zna da grad Efez je sveti grad velike Artemide i da je njen kip pao s neba? 36 Pošto odgovor ne pobuđuje sumnju, trebate se dakle, umiriti i izbjegavati pogrešne poteze. 37 Vi ste, naime, ovdje doveli dvojicu ljudi koji nisu počinili ni svetogrđe niti su hulili protiv naše božice. 38 Ako Demetrius i obrtnici koji ga slijede su u sporu s nekim, drže se saslušanja, ima prokonzula: nek' stranke, dakle idu pred pravdu! 39 A ako vi imate drugih molbi, stvar će biti sređena zakonitim saborom. 40 Mi se izlažemo opasnosti biti optuženi za pobunu zbog našeg današnjeg sastanka, jer ne postoji nikakav razlog koji bismo mi mogli istaknuti za opravdati ovo okupljanje. « I, na tu izjavu, on raspusti sabor.